SI-HR-YU-PROMJENE-Politika SLO 19.X.-DELO-ZAPAD NA BALKANU SLOVENIJADELO19. X. 2000.Hrvatska i balkanizmi Zapada"Čestitke srpskom narodu jer je smijenio Miloševićev represivni režim, koje su u Beograd stigle sa svih strana svijeta, i
u Hrvatskoj su izazvale razmišljanja i dvojbe o budućoj politici Zapada prema SRJ. Od demokratske Srbije Hrvatska doduše očekuje gospodarske koristi, no s druge strane iz Zagreba gotovo ljubomorno pogledavaju prema Srbiji koja je od izolirane europske crne rupe preko noći postala država s potporom Washingtona, Pariza, Bruxellesa...Neslužbeni dokument Carla Bildta po kojemu bi se države jugoistočne Europe morale bliže povezati i zajedno pridružiti EU, samo je dolio ulje na vatru. Izazvao je strah da velike sile, jednako kao na povijesnim bečkim, berlinskim, versajskim kongresima i konferencijama u povijesti, kane po svojoj logici određivati odnose sila na Balkanu. I da bi Hrvatska zbog strategijskih interesa Zapada mogla biti oštećena.Hrvatska zbog Tuđmanova nasljeđa, osobito uplitanja u rat u BiH, kršenja ljudskih prava tijekom oslobađanja krajine i izolacionističke politike HDZ-a, kod ulaska u EU daleko zaostaje
SLOVENIJA
DELO
19. X. 2000.
Hrvatska i balkanizmi Zapada
"Čestitke srpskom narodu jer je smijenio Miloševićev represivni
režim, koje su u Beograd stigle sa svih strana svijeta, i u
Hrvatskoj su izazvale razmišljanja i dvojbe o budućoj politici
Zapada prema SRJ. Od demokratske Srbije Hrvatska doduše očekuje
gospodarske koristi, no s druge strane iz Zagreba gotovo ljubomorno
pogledavaju prema Srbiji koja je od izolirane europske crne rupe
preko noći postala država s potporom Washingtona, Pariza,
Bruxellesa...Neslužbeni dokument Carla Bildta po kojemu bi se
države jugoistočne Europe morale bliže povezati i zajedno
pridružiti EU, samo je dolio ulje na vatru. Izazvao je strah da
velike sile, jednako kao na povijesnim bečkim, berlinskim,
versajskim kongresima i konferencijama u povijesti, kane po svojoj
logici određivati odnose sila na Balkanu. I da bi Hrvatska zbog
strategijskih interesa Zapada mogla biti oštećena.
Hrvatska zbog Tuđmanova nasljeđa, osobito uplitanja u rat u BiH,
kršenja ljudskih prava tijekom oslobađanja krajine i
izolacionističke politike HDZ-a, kod ulaska u EU daleko zaostaje
za, recimo, srednjeeuropskim i baltičkim državama. Poslije
svršetka Tuđmanove vladavine i poraza HDZ-a na izborima 3.
siječnja, počela je uspješno nastupati u međunarodnoj zajednici.
Ušla je u WTO, počela je pregovore s EU-om, s NATO-om već priređuje
zajedničke vojne vježbe. No strategijski interes Hrvatske da
osigura individualni postupak EU-a bez obzira na druge države na
jugoistoku Europe, za sada nije ostvaren. Za devet medenih mjeseci
hrvatska se diplomacija nije uspjela povijesno odcijepiti od svih
planova bruxelleskih trustova mozgova. Hrvatska diplomacija
doduše oštro odbija svaku pomisao da se mora pridružiti zajedno s
balkanskim državama, iako iz Bruxellesa nije stigao signal koji bi
kod naših južnih susjeda uklonio sve brige. Naprotiv, fraze koje
poslije pobjede Vojislava Koštunice u SRJ dolaze iz usta Madeleine
Albright, Robina Cooka i drugih dežurnih propovjednika
demokracije, na žalost su nadasve slične onima iz siječnja kad se
poslije poraza na izborima raspao hadezeovski režim. Stoga možemo
očekivati da će Beograd uskoro krenuti putem Zagreba u smjeru
Bruxellesa.
Zagreb s nezadovoljstvom prihvaća činjenicu da zapad Beogradu ne
postavlja jednake zahtjeve za ulaz u međunarodnu zajednicu kakve je
postavljao Hrvatskoj poslije Tuđmana. Hrvatska vlada zbog suradnje
s Haagom plaća visoku cijenu i proživljava teške potrese u
unutarnjoj politici. Zbog toga je za Zagreb neprihvatljivo da je
Zapad zbog svojih strategijskih interesa spreman Srbiji progledati
kroz prste bitno više nego što zaslužuje i što odgovara Hrvatskoj,
jednoj od žrtava Miloševićeve ekspanzionističke politike.
Suradnja SRJ s Haagom i izručenje srpskih osumnjičenih za ratne
zločine u Hrvatskoj i drugdje po bivšoj Jugoslaviji je naime u
drugom planu međunarodne politike. Srbiji su ukinuli sankcije,
najavili milijarde financijske pomoći i ulaz u međunarodnu
zajednicu za nagradu što se riješila Miloševića. Drugih uvjeta nije
bilo. Budući da Koštunica nije osudio Miloševićevu i velikosrpsku
politiku bivšega režima općenito, frustracije Hrvatske zbog
iznenadnog obrata u Srbiji utoliko su veće.
Jednako kako su diplomati velikih sila u prošlosti miješali
balkanske karte po svojoj logici i bez obzira na interese pogođenih
državica, dandanas se može dogoditi da Zapad u ostvarivanju
projekta dugoročne pacifikacije i stabilizacije Balkana
pragmatično popušta Beogradu. Dakako nikomu na pada na pamet
nekakva balkanska asocijacija o kojoj ovih dana naklapa hrvatska
desnica, no ako Zapad u budućnosti zbog svojih interesa djelomično
zaboravi srpske grijehe u krvavom desetljeću n Balkanu, Hrvatska će
se jamačno osjećati izigranom. I ne samo Hrvatska" - zaključuje
Peter Žerjavič.