ESTONIJA - VELIKIM KORACIMA PREMA EUROPI

Piše: Nataša Barac TALIN, 18. listopada (Hina) - Estonija je, otkako je 1991. proglasila nezavisnost, velikim koracima krenula ka euro- atlantskim integracijama, te je time i pojačala svoj ugled i položaj na međunarodnoj sceni.#L# Područje današnje Estonije prvo su nastanila ugro-finska plemena. Zemlju u 9 stoljeću osvajaju vikinzi, zatim u 11. i 12. stoljeću Danci i Šveđani, a 13. stoljeće obilježeno je njemačkim (pruskim) osvajanjem. Između 1558. i 1629. Estonija je pod švedskom vlašću, a nakon mira u Nystadu 1721. zemlja dolazi pod vlast Rusije koja tijekom 19. stoljeća provodi snažnu rusifikaciju. Njemačka u veljači 1918. okupira Estoniju, no već 24. veljače iste godine Estonija proglašava svoju neovisnost. Nakon sporazuma Hitler- Staljin 1939., Estonija dolazi pod sovjetsku zonu utjecaja. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Estonija je pod njemačkom okupacijom, a nakon rata nalazi se u sklopu SSSR-a sve do kraja osamdesetih godina kada se u Estoniji i ostalim baltičkim državama (Latvija i Litva) stvara snažan pokret za državnom neovisnošću koji rezultira ponovnim proglašenjem neovisnosti 20. kolovoza 1991. U rujnu iste godine Estonija je primljena u UN. Današnja Estonija postire se na 45.215 kvadratnih kilometara i broji 1.650.000 stanovnika, od čega jedna trećina živi u glavnom gradu Talinu. Estonija je parlamentarna republika u kojoj zakonodavnu vlast predstavlja jednodomni parlament (Riigikogu) sa 101 zastupnikom, koji se biraju razmjernim izbornim sustavom. Izvršnu vlast ima vlada koju predlaže predsjednik, a potvrđuje parlament. Predsjednik republike bira se na skupštini koju čine parlamentarni zastupnici te predstavnici okružnih vlada na razdoblje od pet godina. Prvi predsjednik nezavisne Estonije Lennart Meri dobio je 1996. i drugi predsjednički mandat. Sadašnja tročlana desna koalicijska vlada, u kojoj sudjeluju stranke Modera, Unije Pro patria i Estonska reformska stranka, formirana je 25. ožujka 1999. Za premijera je tada imenovan Mart Laar iz Pro Patrije. Na lokalnim izborima održanim u listopadu 1999. po prvi su puta mogli glasovati i nedržavljani (uglavnom Rusi) koji imaju stalno prebivalište u zemlji u zadnjih 5 godina. Nakon tih izbora ruske su stanke dobile veći značaj na lokalnoj razini. Estonska vanjska politika usmjerena je prema euro-integracijama, uz oslanac na podršku Njemačke i skandinavskih zemalja posebice Finske koja je najveći ulagač u estonsko gospodarstvo i na neki način njezin lobist na međunarodnoj političkoj sceni. Osim članstva u UN-u, OESS-u i Vijeću Europe za Estoniju je od značaja aktivno sudjelovanje u Vijeću zemalja Baltičkog mora a najvažniji vanjskopolitički ciljevi su članstvo u EU-u i NATO-u. Zahvaljujući svojoj gospodarskoj i političkoj stabilnosti , Estonija je prva od baltičkih zemalja dobila zeleno svjetlo za početak pregovora o ulasku u EU. Početkom 2000. Europska komisija je objavila da je Estonija prva od država koja je u pregovorima o pristupanju EU ispunila sve potrebne uvjete za stjecanje punopravnog članstva. Estonija održava dobre bilateralne odnose sa svim susjednim zemljama osim Rusije s kojom još uvijek traju stare nesuglasice zbog postojećeg problema rješavanja statusa brojne ruske manjine u Estoniji. U posljednjih nekoliko godina Estonija je pojačala multilateralne aktivnosti, te je sve češće zastupljena i u raznim međunarodnim akcijama kao na primjer u sastavu međunarodnih snaga na Kosovu. U odnosu prema jugoistoku Europe Estonija ima najrazvijenije i vrlo intenzivne odnose sa Slovenijom s kojom se nalazi u grupi kandidata prvog kruga proširenja EU-a. Godišnji prihod po glavi stanovnika iznosi 3.354 dolara, a inflacija je 1998. iznosila 9,6 posto. Prosječna mjesečna plaća iznosi oko 400 njemačkih maraka. (Hina) nab sv