FRANCUSKA-LE MONDE OD 17.10.00.BIARRITZ

FRANCUSKA LE MONDE 17. X. 2000. Susret na vrhu u Biarritzu bio je poprište žustre prepirke među petnaestoricom "Otvorena, živa, gdjekada i burna raspra o reformi europskih ustanova u kojoj su sudjelovali šefovi europskih država i vlada u petak 13. i u subotu 14. X., omogućila je petnaestorici da očituju svoje razlike. Sada svi znaju stajališta svojih partnera. Iz toga ne treba zaključiti da je susret u Biarritzu odsudan korak za postizanje sporazuma na sjednici Europskog vijeća u Nici početkom prosinca, ali je ovo političko bistrenje sigurno bilo prijeko potrebno da bi se pokrenuli pregovori na međuvladinoj konferenciji (CIG). Protivno onome što se moglo očekivati, druge iznimno važne teme - kriza na Bliskom istoku i dolazak srpskog predsjednika Vojislava Koštunice - nisu spriječile šefove država i vlada da započnu raspru koja je, prema riječima jednog diplomata, poprimila oblik 'žestokog političkog čišćenja', osobito tijekom večere na kojoj su se okupili u petak navečer. U tom je smislu, budući da je raspra potaknula stanovitu intelektualnu pokretljivost, Francuska koja do prosinca obnaša dužnost predsjedateljice Unije, postigla cilj koji je bila postavila: 'Svakog smo sudionika stavili pred zajedničku odgovornost', istaknuo je trijezno Lionel Jospin, pozivajući se tako na posljedice koje bi neuspjeh institucijske reforme istodobno imao na proširenje, na 'povjerenje Europljana' i na 'snagu našeg novca'. Zajedno s Jacquesom Chiracom, on je porekao da raspra sučeljava velike i male zemlje Unije, pri čemu bi u prvoj skupini bile Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Španjolska. U stvari, četiri teme CIG-a - sastav Europskog povjerenstva, uravnoteženje glasova u ministarskom vijeću koje će povesti računa o demografiji, popis europskih politika koje se više ne bi donosile jednoglasno, već kvalificiranom većinom, prilagodba sustava pojačane suradnje - imaju zajedničku crtu da dovode u pitanje odnos snaga unutar Unije, tj. stupanj utjecaja koji bi svaka država zadržala u Europi koja će jednom imati 27 ili 28 članova. Dva najosjetljivija pitanja jesu veličina Povjerenstva i uravnoteženje glasova. Pet velikih država smatraju se jamcima djelotvornosti europskog izvršnog tijela zauzimajući se za smanjeno Povjerenstvo, dok druge misle da bi, ne budu li imale povjerenika u europskom zboru, njihov utjecaj mogle ugroziti velike države. Jacques Chirac, Lionel Jospin i Pierre Moscovici naizmjence su isticali da će prve, ne budu li popustljive, snositi odgovornost za mogući neuspjeh. Raspra se zaoštrila kada su portugalski i belgijski premijer Antonio Gutteres i Guy Verhofstadt uzvratili da veliki uravnoteženjem glasova žele sačuvati vlast u ministarskom vijeću. Giuliano Amato, talijanski premijer, a zatim i Jacques Chirac i Lionel Jospin, podsjetili su bez ustručavanja da Unija donosi korist ponajprije malim zemljama i da bi one trebale načiniti ustupak kako bi Unija preživjela. Nepovjerenje jednih i drugih još uvijek je veliko, ali, premda se više ne isključuje mogućnost smanjenog Povjerenstva ako na koncu pobijedi rješenje o jednom povjereniku po državi članici, male zemlje znaju da će u zamjenu morati prihvatiti uravnoteženje koje će ojačati važnost velikih. Sjednica je započela rad s dvama nedvojbeno lakšim pitanjima, proširenjem glasovanja na kvalificiranu većinu i pojačanom suradnjom. Kada je riječ o prvom, dogovor je već postignut o tridesetak članaka ugovora. Naprotiv, o pet najkritičnijih europskih područja (porezni sustav, policijska suradnja, pravo azila, socijalna sigurnost i međunarodna trgovina), očitovao se zajednički interes da se stvari ne blokiraju, premda se ne mogu utvrditi značajniji pomaci. Kada je riječ o pojačanoj suradnji, Jean-Claude Juncker, luksemburški premijer, ukratko je izložio konsenzus koji su postigla petnaestorica, tj. pojačana suradnja treba biti 'otvorena svima i treba biti u institucijskom okviru Unije', poštivajući europske stečevine. Taj mehanizam, koji bi trebao omogućiti prilagodbu europske građevine, trebao bi, prema općem mišljenju, biti 'inkluzivan, a ne ekskluzivan'. Nije riječ o nevažnom rezultatu, napose ako se pozovemo na pojam 'pionirske skupine' država članica uz pomoć 'tajništva' o kojemu je govorio Jacques Chirac u svom nastupu u Berlinu, mogućnosti koja je unijela nemir među najuvjerenije pristaše tradicionalnog europskog obrasca. Jacques Chirac je podsjetio da 'ne dolazi u obzir' da se jedna zemlja može usprotiviti uspostavi pojačane suradnje, što je bilo predviđeno ugovorom iz Amsterdama. Takva neizrečena prijetnja, tj. da skupina zemalja napusti ugovor i dogovori se o produbljavanju ove ili one zajedničke politike, nije dakle nestala, ali je znatno smanjena. Budući da je bio neslužben, susret na vrhu u Biarritzu nije mogao biti osnivački, a povratak pregovora u stari upravni tijek nije neopasan. 'Teško je prosuditi izglede za postizanje sporazuma, ali stajališta koja smo tu razmijenili pokazala su želju da to i ostvarimo', rekao je mudro Lionel Jospin", iz Biarritza izvješćuju Philippe Lemaitre i Laurent Zecchini.