CH-FR-sjednice-Organizacije/savezi-Diplomacija-Vlada ŠVICARSKA-LE TEMPS OD 16.10.00.O BIARRITZU ŠVICARSKALE TEMPS16. X. 2000.Francuska drzovitost"Verbalni sukob između malih i velikih zemalja u Biarritzu ostat će zabilježen u
ljetopisima Europske unije. Čelnici petnaestorice i prije su se oštro prepirali. Sjetimo se Jacquesa Chiraca koji je pred mikrofonom za koji je mislio da je isključen, nazvao Maggie Thatcher 'gujom'. No ovo je prvi put da nazočimo sučeljavanju između 'big five', kao što ih zove Wolfgang Schuessel, i 'malenih'.Premda je udesila glazbalo s Berlinom, Londonom, Rimom i Madridom, saveznicama u klubu 'velikih', Francuska nosi punu odgovornost za taj gromoglasni sukob. Kao predsjedateljica Europske unije, ona bi trebala imati ulogu čestitog posrednika koji miri često oprečne interese. A Jacques Chirac i Lionel Jospin nisu to učinili. Oni su branili 'velike', prezrijevši 'malene' s drzovitošću koja puno govori o njihovu nepoznavanju europskog ustroja. Premijer je bio toliko podmukao da je zapitao Luksemburg i Portugal što bi oni bili bez Europe. Cilj je bio unaprijed određen: riječ je, tobože slučajno, o najmanje naseljenoj i o najsiromašnijoj zemlji...
ŠVICARSKA
LE TEMPS
16. X. 2000.
Francuska drzovitost
"Verbalni sukob između malih i velikih zemalja u Biarritzu ostat će
zabilježen u ljetopisima Europske unije. Čelnici petnaestorice i
prije su se oštro prepirali. Sjetimo se Jacquesa Chiraca koji je
pred mikrofonom za koji je mislio da je isključen, nazvao Maggie
Thatcher 'gujom'. No ovo je prvi put da nazočimo sučeljavanju
između 'big five', kao što ih zove Wolfgang Schuessel, i
'malenih'.
Premda je udesila glazbalo s Berlinom, Londonom, Rimom i Madridom,
saveznicama u klubu 'velikih', Francuska nosi punu odgovornost za
taj gromoglasni sukob. Kao predsjedateljica Europske unije, ona bi
trebala imati ulogu čestitog posrednika koji miri često oprečne
interese. A Jacques Chirac i Lionel Jospin nisu to učinili. Oni su
branili 'velike', prezrijevši 'malene' s drzovitošću koja puno
govori o njihovu nepoznavanju europskog ustroja. Premijer je bio
toliko podmukao da je zapitao Luksemburg i Portugal što bi oni bili
bez Europe. Cilj je bio unaprijed određen: riječ je, tobože
slučajno, o najmanje naseljenoj i o najsiromašnijoj zemlji...
Izgred će ostaviti traga. On svjedoči o želji 'velikih' da se
nametnu kao upravno tijelo u Uniji koja bi s proširenjem na istok
trebala imati još više 'malih'. Ta borba za vlast više je no ikada
ulog međuvladine konferencije koja treba provesti reformu
ustanova. 'Mali' ne žele da ih sirove pojedu. Novi ugovor koji će
se, ako sve bude dobro, proglasiti u Nici, trebali bi potvrditi
nacionalni parlamenti. Vlade će morati položiti račun svojoj
javnosti. No nitko neće pristati da bude prinesen za žrtvu na oltar
Europe u kojoj gospodare 'veliki', pa bilo to i uime zajedničkog
dobra. U doba kada se euroskepticizam širi, Francuska bi dobro
učinila da o tomu povede računa", piše Roland Krimm.