FINSKA - ZEMLJA TISUĆU JEZERA

Piše: Nataša Barac HELSINKI, 16. listopada (Hina) - Republika Finska, rijetko naseljena zemlja na krajnjem sjeveru Europe, danas igra značajnu ulogu kako u Europi tako i u svijetu.#L# Preci današnjih Finaca naselili su zemlju oko 100. godine naše ere, potiskujući prema sjeveru do tada dominantne Laponce. Od 12. pa do kraja 19. stoljeća Šveđani i Rusi naizmjenično osvajaju Finsku. Finska je u 16. stoljeću unutar švedskog kraljevstva imala status velikog vojvodstva, a početkom 19. stoljeća, u vrijeme napoleonskih ratova, Finska se nalazi unutar ruskog carstva, ali ima status autonomne velike kneževine. Krajem 19. stoljeća ruski carevi, posebno Nikolaj II, smanjuju finsku autonomiju i provode snažnu rusifikaciju. Slabu poziciju Rusije u Prvom svjetskom ratu i revolucionarna gibanja tijekom 1917. Finci koriste za uspostavu državne samostalnosti, te je od 6. prosinca 1917. Finska samostalna država. Tijekom Drugog svjetskog rata SSSR napada Finsku, a u ožujku 1940., nakon iscrpljujućih borbi, finska je vlada, da bi izbjegla daljnja razaranja i moguću sovjetsku okupaciju zemlje, potpisala mirovni sporazum kojim su usvojeni sovjetski teritorijalni zahtjevi. Finska 1955. postaje članicom UN-a i pristupa Nordijskom vijeću, a 1961. i EFTA-i. Nakon raspada SSSR-a i promjena u istočnoj Europi, Finska intenzivira politiku prema euro-integracijama što je rezultiralo i njezinim pristupom EU-u 1. siječnja 1995. Prema ustavu iz 1919. Finska je parlamentarna republika. Osim parlamentarnog zakona iz 1928., do danas nije donesen niti jedan drugi akt koji određuje državno uređenje. Zakonodavnu vlast predstavlja jednodomni parlament (Eduskunta) koji ima 200 zastupnika biranih na četiri godine razmjernim izbornim sustavom. Izvršnu vlast imaju predsjednik republike te vlade. Predsjednik republike može raspustiti parlament, predlaže predsjednika vlade i vrhovni je zapovjednik vojske, a bira se na mandat od šest godina. U teritorijalno-pravnom smislu Finska je podijeljena u 11 regija, od kojih Alandsko otočje ima manjinsku samoupravu zbog dominantne švedske manjine. Nakon parlamentarnih izbora održanih u ožujku 1999. vladu je sastavila koalicija Socijaldemokrata (SDP), Konzervativaca, Ujedinjene ljevice, Švedske narodne stranke i Zelenih. Na mjesto premijera imenovan je Paavo Lipponen (SDP). Početkom ove godine održani su i predsjednički izbori na kojima je pobijedila Tarja Halonen (SDP), dotadašnja ministrica vanjskih poslova. Finska vanjska politika temelji se na dugogodišnjoj tradiciji neutralnosti, ali i želji za sudjelovanjem u euro-integracijskom procesu koji je rezultirao članstvom u EU. Finska je predsjedala EU-om u drugoj polovici 1999. kada je odigrala značajnu ulogu u ostvarivanju ciljeva EU-a. Finska vanjska politika podržava demokraciju, vladavinu zakona i ljudskih prava, u skladu s dugoustaljenim nordijskim vrijednostima. Bilateralni odnosi Finske najintenzivniji su sa susjednim skandinavskim i baltičkim zemljama, te s Rusijom. Osim čvrstih veza sa Švedskom posebno se ističu bliski odnosi s Estonijom, kojoj je Finska najznačajniji vanjskopolitički i gospodarski partner. Ugled i uspješnost donedavnog predsjednika Marttija Ahtisaarija na međunarodnoj sceni pridonijeli su njegovom imenovanju (početkom svibnja 1999.) za posrednika između Zapada, Rusije i SRJ u vrijeme Kosovske krize, a očekuje se da će i nova finska predsjednica nastaviti voditi izuzetno aktivnu vanjsku politiku. Finska je posebna i po tome što nikada nije pokazala želju za ulazak u NATO, a razlog tome je i neutralni status koji Finska želi sačuvati u odnosu na Rusiju. Finska međutim igra vodeću ulogu u UN- ovim operacijama osiguravanja mira. Finska je i gospodarski snažna zemlja u kojoj godišnji prihod po glavi stanovnika iznosi 23702 dolara, a godišnja stopa inflacije je 2 posto. (Hina) nab ii