U POVODU DANA BIJELOG ŠTAPA SLIJEPI UPOZORAVAJU NA SVOJE PROBLEME

piše: Đurđa Beraković ZAGREB, 14. listopada (Hina) - Ljudi ponekad zažmire na ružne stvari koje se događaju oko njih, ali neki su od njih svakodnevno, ne vlastitom voljom, zakinuti za pogled na životne ljepote.#L# Naši slijepi sugrađani, kojih u Hrvatskoj ima pet i pol tisuća, iz godine u godinu pokušavaju na 15. listopada, Međunarodni dan bijeloga štapa, senzibilizirati javnost za svoje probleme. Ove su godine Dan bijelog štapa članovi Hrvatskog saveza slijepih obilježili akcijom "Mi ćemo krenuti sami, a vi nam pomozite da stignemo". Dvojica članova Saveza Roland Butković i Antun Kovač krenuli su početkom mjeseca s pratiteljima pješke od Podravskih Podgajaca do Zagreba. Podravski Podgajci rodno su mjesto Vinka Beka, osnivača Zemaljskog zavoda za odgoj slijepe djece u Zagrebu 1895. godine, čije ime danas nosi Centar za obrazovanje slijepih. Butković i Kovač u nedjelju će položiti vijence na Bekov grob na Mirogoju. Na taj simboličan način željeli su dokazati da slijepi mogu puno toga, pomogne li im društvo. No, pomaže li im hrvatsko društvo u dovoljnoj mjeri? Na temelju zahtjeva članstva Hrvatski savez slijepih ove je godine posebne napore usmjerio na rješavanje problema oko ujednačavanja naknada za pomoć i njegu, te njihovo uključivanje u Zakon o povratu mirovina, kao i na donošenje Zakona o zapošljavanju invalida. Iz Saveza slijepih upozoravaju da postoje drastične razlike u visini naknada za pomoć i njegu slijepih osoba, tako da ih jedni uopće ne primaju, dok za druge iznose 4.260 kuna. Visina naknade, naime, ovisi o uzroku slijepoće, a ne stupnju ostatka vida, odnosno potpunog gubitka vida, što u Savezu ocjenjuju apsurdnim. Stoga će se založiti da se za jednaki stupanj sljepoće napokon izjednači naknada za pomoć i njegu, bez obzira na uzroke gubitka vida. Pritom, naravno, posebnu pozornost treba posvetiti najtežim invalidima. Također traže da se u Zakon o povratu mirovina, u skladu s mogućnostima proračuna, uključe i naknade za osobe s invalidnošću. Jedan od stalnih problema slijepih osoba je zapošljavanje, jer se oni ne mogu lako prekvalificirati za tražena zanimanja. Po riječima tajnika Hrvatskog saveza slijepih Ivice Robića, 170 radno sposobnih slijepih osoba je nezaposleno. Oni koji rade uglavnom se moraju zadovoljiti zanimanjem telefonista, no u novije vrijeme postoji i mogućnost zapošljavanja u tzv. telemarketingu gdje je na probni rok primljeno petoro slijepih osoba. Pitanje zapošljavanja slijepih u svakoj socijalnoj državi ne bi se trebalo prepustiti slučaju, niti ostaviti na milost i nemilost tržišnoj utakmici, upozorava Robić. Savez slijepih stoga predlaže donošenje Zakona o zapošljavanju invalida koji bi se temeljio na uvođenju tzv. kvotnog sustava zapošljavanja. Poslodavci bi bili obvezani da u slučaju neispunjavanja zadane kvote moraju izdvajati novčana sredstva u Fond za poticanje zapošljavanja invalida. Posebnim radionicama u kojima rade osobe oštećena vida trebalo bi osigurati porezne i druge olakšice. Mnoge slijepe osobe su visokoobrazovane i imaju potrebu za stalnom naobrazbom i prikupljanjem novih informacija s područja koja ih posebno zanimaju. To im je sada olakšano u Hrvatskoj knjižnici za slijepe osobe koja posjeduje oko 10.000 naslova i gdje se knjižni originali snimaju na CD-ove umjesto na magnetofonske vrpce. Robić je izvijestio da će uskoro biti registrirana Zaklada za školovanje slijepih koja će stipendirati najuspješnije učenike i studente, kao i one slabijeg socijalnog stanja. Da su slijepe osobe aktivne i u sportu, potvrđuje Marija Iveković koja se natječe u petoboju na paraolimpijadi u Sidneyu. Pripreme su protekle prilično dobro i Marija je željna natjecanja, rekao je Robić. Bilo bi više zainteresiranih, dometnuo je, kada bi postojala volja za financiranjem slijepih sportaša, koji osim odličnih rezultata u šahu postižu uspjehe i u drugim sportovima. (Hina) bdj md