FRANCUSKA-LIBERATION OD 12.10.00.POVELJA O TEMELJNIM PRAVIMA EU-A

FRANCUSKA LIBERATION 12. X. 2000. Europska unija u traženju smisla i dodatnih vrijednosti "Hoće li učenici u školama uskoro 'Slobodi, jednakosti i bratstvu' francuske revolucije dodati šest temeljnih vrijednosti Europske unije: 'Dostojanstvo, slobode, jednakost, solidarnost, pravo građanstva i pravičnost'? To je želja autora 'Povelje o temeljnim pravima' koja će se sutra u Biarritzu podastrijeti petnaesterici šefova država i vlada Unije prije nego bude 'proglašena' u Nici, u prosincu. Ovaj tekst od 54 članka nema premca u svijetu, budući da su prvi put udružena građanska i politička (sloboda govora, pravo glasa, zabrana smrtne kazne, itd.), gospodarska i socijalna prava (pravo na štrajk, sindikalno pravo, pravo pristupa medicinskoj njezi), kao i tzv. prava 'trećeg naraštaja' (okoliš, potrošnja, pravo na mir, itd.). 'Povelja nije prevratnička u proglašavanju prava', kaže Dominique Rousseau, profesor javnog prava na sveučilištu u Montpellieru, jer se ograničava na sintezu već postojećeg prava u nacionalnim zakonima i u međunarodnim konvencijama. 'No ona je ipak prevratnička zbog činjenice da petnaest europskih naroda, svaki sa svojom kulturom i poviješću, izjavljuju da prihvaćaju sva temeljna načela, dodaje Dominique Rousseau. Svi mogu biti zadovoljni, premda se nijedan narod ne može u njoj u potpunosti prepoznati'. Zato je razumljivo da taj popis prava već izaziva frustracije i optužbe. Prijedlog o povelji došao je iz Njemačke. Kada su u lipnju 1999. u Koelnu petnaestorica počela raditi na njemu, najveći je razlog bio da treba popuniti prazninu u europskoj duši, približiti građane tom zajedničkom sustavu koji im je stran, ako je suditi prema rekordnom postotku neodziva na europskim izborima. S obzirom na zbrku od 715 članaka nagomilanih u četirima uzastopnim europskim ugovorima, činilo se da treba vratiti smisao temeljnim vrijednostima na kojima počiva 'sve tješnje zajedništvo' između 'kluba petnaestorice'. To više što na istoku, u mladim demokracijama koje su kandidati za primanje, nije naodmet podsjetiti na neke vrijednosti. Nikada se nije razmišljalo o pripremi izjave o ljudskim pravima poput one iz 1789., već, razboritije, o 'udruživanju u povelju temeljnih prava na snazi, na razini Unije, kako bi bila razumljivija', kako se kaže u odluci iz Koelna. Oprez. Petnaestorica su u njezinoj izradbi primijenila osobit postupak, utemeljivši ad hoc 'konvenciju' koju je činilo 30 zastupnika iz nacionalnih parlamenata, 16 europskih zastupnika, 15 državnih predstavnika i jedan član Europskog povjerenstva. Ta je skupina nastojala saslušati sve udruge i nevladine organizacije koje su to htjele, kako je ne bi mogli optužiti da nema veze s 'civilnim društvom'. (...) Premda bi se povelja bez teškoća trebala službeno 'objaviti' na susretu na vrhu u Nici, u prosincu, nije sigurno da će petnaestorica biti spremna da joj odmah dadu obvezujući značaj. Osim Belgije, Italije i Španjolske, nijedna se država za sada ne želi opteretiti još jednim obvezujućim dokumentom. Uostalom, mnogi upozoravaju na opasnost od nerazlikovanja s Europskim sudom za ljudska prava iz Strasbourga. U stvari, neki pravnici drže da će suci u državama Unije i Europski sud pravde iz Luksemburga odmah nakon proglašenja povelje požuriti da joj daju obvezujuću snagu. Kao što je učinilo Ustavno vijeće u Francuskoj 1971. s Izjavom o ljudskim pravima iz 1789.", pišu Nathalie Dubois i Jean Quatremer.