SAD: PAD JEZIČNE RAZINE GOVORA PREDSJEDNIČKIH KANDIDATA

Piše: Vedrana Mrša ZAGREB, 12. listopada (Hina) - Razina govora kojim se služe suvremeni američki predsjednički kandidati znatno se snizila u odnosu na govore s kraja prošlog i početka ovoga stoljeća.#L# Istraživači Robert Beard i Paul J. J. Payack analizirali su izbor riječi i razinu razumljivosti u današnjim predsjedničkim debatama, a usporedili su ih i s raspravama kroz povijest. Za analizu su upotrijebili Flesch-Kincaidovu ljestvicu razumljivosti kojom se ocjenjuje na razini kojega razreda osoba mora biti bi razumjela ono što čita. U mjerenju složenosti govora vrednovala se duljina riječi i rečenica, broj pasusa i ostali jezični parametri. Rezultati su pokazali da je jezična razina poznatih političkih debata, od one Lincolna i Douglasa iz 1858. do jučerašnje rasprave današnjih predsjedničkih kandidata Ala Gorea i Georgea W. Busha pala s razine 12. razreda na razinu 7. razreda američke škole. U sučeljavanju kandidata Abrahama Lincolna i Stephena Douglasa prosječna je razumljivost bila na razini 12. razreda. Lincolnovi su govori ocijenjeni nešto lošije jer je govor rascjepkao u kraće odlomke, što je stilistički zahvat kojim se slušateljima olakšava razumijevanje. Američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt održao je prosinca 1941. govor kojim je objavio ulazak SAD-a u rat. Iako su istraživači uočili neke gramatičke pogreške, govorom je zadržao standard koji su nametnuli prethodnici. Razumljivost mu je bila na razini 12. razreda. Prve televizijske debate označile su početak pada jezične razine. Da bi osoba mogla pratiti govore Johna Kennedyja, morala je biti na razini 10. razreda škole, a njegova protukandidata razumio bi i polaznik 9. razreda. Općenito se smatra da je Kennedy pobijedio zbog boljeg stila i razumijevanja novoga medija. Silazni trend nakratko su zaustavili predsjednici Jimmy Carter i Gerald Ford; njihova je razumljivost opet oko 10. razreda. Međutim, poslije njih trend je opat silazan. U debati Reagan- Mondale 1984., Mondaleova je lingvistička razina pala na 8. razred, ali ni to još nije bilo samo dno: Bush stariji u debati s Dukakisom 1988. ostvario je prosječnu razumljivost koju može pratiti Amerikanac iz 7. razreda (točnije, ocjena je bila 6,7). Samo četiri godine poslije, sadašnji predsjednik Bill Clinton ocijenjen je s 8,5, George Bush pada još niže i dobiva 6,5, a treći kandidat s izbora 1992. ocijenjen je sa 6,5. Clinton je i u idućoj kandidaturi zadržao tu jezičnu razinu, a njegov idući protukandidat Bob Dole ocijenjen je sa 6,3. Iako Gore i Bush u prvoj debati ostaju u prosjeku (Gore 8,4, a Bush 7,1), obojica su ocijenjena bitno lošije od njihovih vlastitih kandidata za potpredsjednika. Potencijalni potpredsjednik Joe Lieberman dobio je ocjenu 9,9, a Dick Chaney 9,1. Zanimljiv je i izbor riječi kojima se kandidat služe, a iz kojih možemo naslutiti što zapravo misle. Demokratski kandidat Gore Ameriku je u debati spomenuo tek dvaput, a Bushu su je bila puna usta. Porezi muče obojicu: tijekom prve televizijske debate Bush je o njima govorio 33, a Gore 25 puta. Zanimljivo je da je samo Gore, i to tri puta, spomenuo izraz 'porezni obveznik'. Iako je poznato da su obojica zainteresirana za pitanja školstva, čini se Gore radije govori o školstvu (32 spomena riječi 'škola' i 'koledž' u odnosu na Bushovih 19). Kad je u pitanju orijentiranost prema budućnosti, futurom se Gore češće služi, a riječ 'novo' upotrijebio je 28 puta, u usporedbi sa samo 10 puta koliko to čini Bush. Zanimljivo je da je Gore svaki put 'novo' spomenuo u pozitivnom kontekstu, a Gore nije. To možda odražava nesklonost republikanaca novim vladinim programima i uopće želju da se smanji uloga vlasti u životu pojedinca. I još jedna zanimljivost: Gore, poznat kao gorljiv zagovornik Interneta ni jednom ga nije spomenuo, a Bush je to učinio triput, svaki put pritom zbijajući šale na račun Al Gorea. (Hina) vm maš