RDW 11. X. RAZGOVOR S HOMBACHOM

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. X. 2000. U Srbiji je oporba preuzela vlast i time svršila međunarodnu izolaciju svoje zemlje. Beograd polako postaje nezaobilazna postaja uglednih stranih političara, a zapadne zemlje već stavljaju na raspolaganje znatna sredstva, kako za gospodarsku, tako i za demokratsku obnovu SR Jugoslavije. Najznačajniji instrument pomoći toj regiji svakako je EU-ov Pakt stabilnosti za jugoistočnu Europu. O budućem statusu Srbije unutar Pakta stabilnosti s njegovim je koordinatorom Bodom Hombachom razgovarao je naš suradnik Aleksandar Kudascheff: - Autokrat Milošević je srušen s vlasti. Što Europa sada mora učiniti? = Održati obećanje. Mi smo prije izbora jasno rekli da će za Srbiju biti osigurano mjesto u međunarodnoj zajednici, čim srpski narod pokaže volju za pripadnošću europskoj obitelji. Nakon toga slijedi obnova, jačanje demokracije, ali i dogovor na području sigurnosti. To obećanje sada mora biti ispunjeno, i to nebirokratski i brzo, što nije laka zadaća. - Je li za ispunjenje tog obećanja već stavljen novac na raspolaganje? = Da, on je već stavljen na raspolaganje. Ovdje posebno računam s obećanjima europskih zemalja, ali i Sjedinjenih Država i Japana. Istodobno, moja iskustva govore da se bilateralni programi brže provode. Zato mi trebamo oboje: brže bilateralne reakcije i višenacionalne zajedničke projekte. - Druge zemlje jugoistočne Europe pribojavaju se da će novac namijenjen njihovoj obnovi sada biti preusmjeren prema Srbiji. Jesu li te bojazni opravdane? = Definitivno nisu. Već sama ta sumnja je štetna. Meni je vrlo važno da susjedne zemlje znaju da kolač neće biti ponovo dijeljen, već da će se za Srbiju pronaći dodatna novčana sredstva. - Prvotna zamisao Pakta stabilnosti bila je konsolidiranje država nastalih na području bivše Jugoslavije i njihovih susjeda, no tu je uvijek postojao problem Srbije. Znači li to da će sada napokon biti moguć zajednički koncept za ovaj dio Europe? = Mi smo na svim svojim sastancima ostavljali jedno prazno mjesto za Srbiju. To je trebalo značiti da Pakt stabilnosti ne želi izgraditi zid oko srpskog naroda. Na tom su mjestu često sjedili predstavnici tadašnje srpske oporbe. To znači da se mi već poznajemo i da već godinu i pol surađujemo. Embargo protiv Srbije pogađao je i susjedne zemlje, koje su veći dio svoje vanjsko-trgovačke razmjene obavljali sa Srbijom ili preko nje. Zato je i za njih ova promjena u Srbiji velika prigoda. Vrlo je važno da ostale zemlje iz te regije to shvate i ne razvijaju umjetno suparništvo, misleći kako smo mi sada otkrili svoju iznenadnu 'veliku ljubav' za Srbe. - Bosna i Hercegovina, Hrvatska, pa i Slovenija puno su propatile u oružanim sukobima. Jesu li te zemlje spremne surađivati s demokratskom Srbijom? = Postoje dvojaki osjećaji. Tu je olakšanje zbog Miloševićeva odlaska. On je za sve bio prijetnja. No, tu je istodobno i pitanje: Što će sada biti s nama? Jer, pozicije mnogih i njihovi posebni odnosi s međunarodnom zajednicom imali su kao pozadinu Miloševićevu ratobornost. Postoji izreka: 'Tvoji neprijatelji su i moji neprijatelji', pa kada se konstelacija promijeni, mijenja se i čitav scenarij. Primjer za to je Kosovo. Nitko ne može poreći da još uvijek postoji želja kosovskih političara za dobivanjem više autonomije ili čak suverenosti. Zato mi je žao što nam još prije nekoliko mjeseci nije uspjelo za isti stol dovesti kosovske političare i srpsku oporbu. To bi danas bilo od velike koristi. - Milošević je obilježio čitavo jedno desetljeće u toj regiji. Četiri rata, deseci tisuće poginulih, stotine tisuće silovanih žena - to je trauma koja sigurno pogađa cijelo to područje. Smatrate li da je Miloševićevo mjesto u Haagu? = Njegovo je mjesto bez sumnje u Haagu, tamo ga se već očekuje i to je pravo mjesto za njega. S druge strane, mogu shvatiti Srbe koji kažu da sada moraju najprije učvrstiti vlastite redove, uspostaviti konsenzus u narodu. Unutar društva mora se najprije provesti pomirba, kako bi ono uopće bilo sposobno za djelovanje. Zato će i ovdje vrijediti moje opće načelo: 'Mi radimo zajednički na stvarima na kojima je to moguće, a ono što još uvijek nije moguće - odgađamo'. No, ne možemo se odreći zahtijeva da ratni zločinac pripada u Haag. Pogledajte stanje u Hrvatskoj: Ta je zemlja postala članica Pakta stabilnosti još u doba kada njezin tadašnji Predsjednik nije ni razmišljao o suradnji s Međunarodnim sudom. Nakon toga u Hrvatskoj su uslijedile duboke demokratske promjene, među ostalim i zato što je hrvatski narod želio približavanje Europi. Sada se s Hrvatskom čak može razgovarati i o Haagu. (RDW)