RUSIJA -N. GAZETA 11.10.00.SACHS O GLOBALIZACIJI

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 11. X. 2000. Protuslovlja globalizacije "U vrućim rasprama o globalizaciji vlada posvemašnja zbrka. Za neke je globalizacija put prema procvatu siromašnih zemalja, i doista se čini da su Singapur, Tajvan, Koreja, Čile i neke druge zemlje puno bogatije u zadnjih 25 godina zahvaljujući gospodarskoj strategiji koja se temelji na povećanju izvoza i sudjelovanju u globalnom gospodarstvu. Za druge je globalizacija prokletstvo, jer siromašne zemlje osuđuje na sve veće zaostajanje za ostalim svijetom. Sumnjivo je da su za dvadeset godina provedbe programa MMF-a i Svjetske banke u Africi, te zemlje još uvijek u siromaštvu, a pozitivni rezultati od programa koje je nadahnjivao Washington gotovo se i ne vide. Tko je onda u pravu u tim rasprama koje su izišle na ulice Seattlea, Washingtona, a sada i Praga u vrijeme ovogodišnjih međunarodnih gospodarskih susreta. Odgovor je, dakako, u tome što je život puno zamršeniji od ovih krajnjih stajališta i odnosa prema globalizaciji kao prema panaceji ili prokletstvu. Različiti se dijelovi svijeta sučeljavaju s različitim problemima. Za neke među njima globalizacija je siguran i lak put k uspjehu; za druge, ona sama po sebi ne može dati očekivani učinak, budući da se najveće gospodarske i socijalne krize koje su se sručile na te zemlje, ne mogu riješiti samo pomoću slobodnog tržišta i tržišnih reforma. Prvo, neke su zemlje opterećene zemljopisnim položajem. Neki su dijelovi svijeta predaleko od svjetske trgovine, primjerice planinski masivi Anda, planinska područja Iraka, Irana i Afganistana, afričke zemlje koje su zatvorene u kontinentu poput Ruande, Burundija, Burkine Faso ili područja srednje Azije. Za te zemlje globalizacija nije od velike pomoći. Većina je njih potonula u siromaštvu i u gospodarskoj izolaciji. Za njih globalizacija nije prokletstvo, ali nije ni rješenje problema. Globalizacija isto tako nije važna u borbi protiv bolesti koje su u svezi s tropskom klimom. (...) Malarija može uništiti gospodarski rast i omesti strana ulaganja, isto kao rat ili gospodarske pogrješke u upravljanju. Drugo, veliku važnost imaju strategije državnog razvoja. Zemlje koje uz pomoć grubog protekcionizma svjesno izbjegavaju sudjelovanje na svjetskom tržištu, jako su zaostale u zadnjih dvadeset godina. Zemlje koje su izabrale socijalizam, propale su. Iskustvo je pokazalo da je rast na račun izvoza nužan za gospodarski razvitak iz jednostavnog razloga što zemlje moraju kupovati tehnologiju na svjetskom tržištu (uglavnom u obliku strojeva visoke tehnologije), a postići to mogu samo uz dovoljan prihod od izvoza. No slobodna trgovina još nije sve. U današnjem gospodarstvu znanja, zemlje koje su postigle najveći uspjeh, temelje svoj razvoj ne samo na rastu izvoza, već i na velikim ulaganjima u znanost, tehnologiju i visoko školstvo. Tako strategija kompleksnog razvitka zahtijeva spoj globalizacije s dovoljnim ulaganjima u društveni sektor. Mnoge organizacije koje su prosvjedovale na susretima MMF-a, Svjetske banke i Svjetske trgovačke organizacije, bile su slabo upućene o možebitnoj koristi od svjetskog tržišta, ali su nedvojbeno bile u pravu kada je riječ o politici globalizacije. Mnoge zemlje očito nemaju koristi od globalizacije i sve više zaostaju, ostajući u prilikama krajnje bijede. Prosvjednici su također dobro shvatili da su, bez obzira na obećanja o financijskoj pomoći, opraštanju duga i borbi s bolestima, i MMF i Svjetska banka koji su pod nadzorom bogatih zemalja, učinili vrlo malo. Zato nam je potrebna nova strategija globalizacije koja bi velikom dijelu svijeta jamčila korist od proširenja svjetskog tržišta. Bogate zemlje moraju pomoći siromašnima da skinu sa sebe teret zemljopisnoga položaja financirajući velike kampanje protiv side, malarije i drugih tropskih zaraznih bolesti. Bogate zemlje mogu učiniti puno više i pomoći siromašnima da postanu dio informacijsko-tehnološkog prevrata. One također moraju poduprijeti znanstvenike i sveučilišta u siromašnim zemljama koji mogu pronaći tehnološka rješenja za najveće probleme u borbi sa zaraznim bolestima, niskom poljodjelskom produktivnošću i uništenjem okoliša. Samo deset dolara na godinu po čovjeku moglo bi povećati stranu pomoć za deset milijarda dolara, omogućiti korjenite promjene u kakvoći života i osigurati korist od globalizacije za najsiromašnije narode na svijetu", piše Jeffrey D. Sachs, profesor gospodarskih znanosti i ravnatelj Središta za međunarodni razvoj na Harvardskom sveučilištu.