RFE 8. X. RAZGOVOR S BANJEVIĆEM IZ MATICE CRNOGORSKE

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 8. X. 2000. 'Koštunici, kao i Miloševiću, nije stalo do jednakopravne Crne Gore, nego do kolonijalnoga jedinstva teritorije', kaže Branko Banjević, predsjednik Matice crnogorske u razgovoru sa Slavicom Brajović. 'Pravi je trenutak da se Crna Gora i Srbija civilizirano i pošteno rastanu i pokušaju izaći iz pakla poniženja i apsurda, kako bi sa što manje hipoteka i jedni i drugi gradili budućnost i zdrave međusobne odnose. Zakazivanje referenduma ovisi od volje nositelja vlasti. Ne razumijemo zašto se odugovlači. Čekanja više ne smije biti jer vrijeme ne radi za Crnu Goru', stoji u otvorenom pismu koje je Matica crnogorska uputila Skupštini Crne Gore. - Gospodine Banjeviću, Matica crnogorska je procijenila da događaji koji nastupaju mogu dovesti u novu opasnost crnogorske nacionalne interese. Na čem temeljite ove procjene? = Mi mislimo da je dvočlana federacija gotovo nemoguća, da nikakvih jamstava nema za Crnu Goru u dvočlanoj federaciji, nema za njezinu jednakopravnost, nema za njezin razvoj, nema za očuvanje njezinih vrijednosti i razvijanje tih vrijednosti i njihovo povezivanje sa svijetom. Danas je Srbija, na neki način, jako zaražena šovinizmom. Mnogo je u nekakvim velikodržavnim konceptima. Mi ne vidimo da se Srbija toga oslobodila. Pad Miloševića je, naravno, veliki napredak za Srbiju, veliki napredak za Balkan i to je sve u redu, ali nikakva nova koncepcija taj pad ne zamjenjuje. Milošević je bio samo grubi nositelj jedne velikodržavne i velikosrpske politike, a zamjenjuje ga opet velikosrpska politika u vidu jednoga obrazovanijega i tankoćutnijeg Koštunice, koji ne uzmiče od tog koncepta. Sada, ako je obveza Crne Gore stalno čekati Srbiju da dođe do neke nove svijesti, mi tu obvezu nemamo. Crna Gora ima obvezu prema sebi, ima obvezu prema svom državno-strateškom probitku, prema svom nacionalnom probitku, ima se obvezu razvijati, uključivati u svijet i u Evropu. Mi se ne možemo uključivati s tom retrogradnom perspektivom, koja je još uvijek u Srbiji živa. - Vi ste pošli od konstatacije da savezna država zapravo više ne postoji i da treba krenuti prema mirnom razdruživanju sa Srbijom. = Ustavnim pučem je ukinuta ta federacija, takva kakva je bila. Napravljeni su izbori po novom nezakonitom ustavu, koji je ustvari pučistički ustav, izglasovan od nepostojeće skupštine. Dakle, sve je nenormalno. Postoji tamo kao omča ta vojska, koja služi beogradskom režimu za nadzor Crne Gore. I Matica ne vidi, ni ja osobno ne vidim, nikakvu perspektivu te države u takvom odnosu i s takvim omjerom snaga. - Sinoć je bilo proglašenje novog saveznog predsjednika, nije bilo predstavnika službene Crne Gore. Kako Vi sve to procjenjujete? Potvrđuje li sve to zapravo teze koje zastupate u ovom pozivu skupštini Crne Gore? = Toj novoj vlasti u Beogradu samo je stalo da ima neku agenturu takozvane savezne vlasti u Crnoj Gori. Njima nije stalo do većinskoga raspoloženja Crne Gore, njima nije stalo do vlasti u Crnoj Gori, njima nije stalo do toga što je osamdeset posto građana Crne Gore ignoriralo te izbore i taj ustav. Njima do toga uopće nije stalo i preko toga prelaze, jer im je važno da imaju nekoga ovdje tko će održati to kolonijalno jedinstvo teritorija. Crna Gora je potpuno u pravu, njezina vlast, što to ignorira, ali taj konačni korak skupštine prema sebi, nezavisnosti Crne Gore, sporo ide. - Mislite li da su smjenom Miloševića prestali i razlozi koje je najčešće ispitivala međunarodna zajednica, a to je da bi referendum u Crnoj Gori mogao rezultirati sukobima i konfliktima? = Da, kada je bio Milošević opasnost je bila veća. Danas kada je Milošević pao, kada je uglavnom nestalo mogućnosti toga konfliktnog agenta na Balkanu, Crnoj Gori je na neki način zaprijetila tankoćutnija pogibelj, a međunarodna zajednica je na pozornosti prema Balkanu, kao prema Crnoj Gori, potpuno drukčija i opuštenija, jer ona gleda u globalu na Balkan kao na jedno područje koje se treba mirno uključiti. U tom smislu mislim da će pozornost na Crnu Goru biti usmjerena samo ako Crna Gora bude suverena, a ako Crna Gora pristane na te oblike jedinstva koji će uvijek biti podcjenjenost, pozornost za Crnu Goru će potpuno otpasti i tako će se Crna Gora topiti i nestajati do nekoga drugog naraštaja, koji će opet dignuti glas. - Mislite li da samoj Crnoj Gori, u stvari, nedostaje ta jasno definirana strategija - što Crna Gora hoće? = U Crnoj Gori je većinski zaživjela svijest o potrebi za samostalnost Crne Gore. Neka formalno-politička polunezavisnost ili nezavisnost bi za neke bila dovoljna. Posrednik Crnoj Gori ne treba. Crna Gora ima sve elemente koji mogu uspostaviti bržu vezu sa svijetom i sa samom Crnom Gorom, s njezinom tradicijom i njenim vrijednostima. - Koliki su dometi ovakvih poziva? Jesu li oni ipak ponajprije politički koji odlučuju, i koliko može utjecati jedan ovakav javni poziv? Svjedoci smo da je, osim Matice, sličan poziv uputilo i Društvo nezavisnih književnika. = Najveći dio, sve to što vrijedi u stvaralačkom i znanstvenom svijetu, mislim da je uglavnom za to. To mišljenje je za sada imalo malo utjecaja na politiku, jer Crna Gora nije vodila svoju politiku. Crna Gora je bila do prije dvije-tri godina nesamostalna država, nesamostalna zemlja. Njezin interes je tamo negdje izvan Crne Gore profiliran. Mišljenje stvaratelja i inteligencije malo je utjecaja na politiku, ali ono je ipak dovelo do ove svijesti. Nije kolonijalni položaj gospodarstva i politički kolonijalni položaj doveo do ove svijesti, nego otpor najdubljih kreativnih snaga Crne Gore. - Na kraju ste poručili da Crna Gora nema više vremena za čekanje. = Pa nema vremena. Izgubili smo mnogo vremena. Stoljeće i pol je izgubljeno čekajući druge, robujući drugim pretenzijama da usrećimo narod od Japana do Jadrana. Mi više ne možemo stajati na jednom mjestu, nazadovati, raseljavati se... To više nema smisla i za više nema nikakve potrebe. To ne koristi nikome, samo šteti Crnoj Gori. Nikome ne koristi to što ne postoji Crna Gora kao državnopolitički subjekt. To samo šteti Crnoj Gori i narodu i građanima Crne Gore. (RFE)