RDW 10. X. O UKIDANJU SANKCIJA JUGOSLAVIJI

NJEMAČKI RADIO - RDW 10. X. 2000. Ukidanje sankcija protiv Jugoslavije, prilog g. Meuera. Europa želi iskoristiti trenutak i signalizirati da je nakon jedanaest godina rata, ubojstava i etničke mržnje, što ih je izazvao agresor Milošević, spremna demokratsku Srbiju ponovno primiti u međunarodnu zajednicu. A za to su nužne brze i jasne odluke. Jer s jedne strane treba održati obećanje s kojim je Europska unija uoči izbora nastojala pridobiti glasove za demokratsku oporbu. S druge pak strane, Srbi moraju što je prije moguće u stvarnosti osjetiti da je korisno pripadati Europi. Jer ništa ne bi bilo gore od predodžbe da bi Srbi mogli jednom konstatirati da je bilo bolje za vrijeme Miloševića. Dobro je, dakle, da je ovog puta odlučeno jednoglasno i brzo. No sada treba i brzo djelovati. Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer s pravom je zatražio da se predviđena financijska pomoć mora žurno dostaviti. Ali među državama Europske unije treba još puno toga pojasniti, odnosno u diskusiji o davanju novca za pomoć, o prenamjeni postojećeg novca i otvaranju novih zaliha prevladavaju svađe i sporovi. Naravno da treba ponovno ispitati ne će li možda europski novac stići u krive ruke, primjerice u ruke pristaša, prijatelja i kompanjona onog Miloševića koji je godinama za sebe i svoje iz Srbije izvlačio milijarde. S obzirom na povijesni trenutak, iza riječi moraju slijediti djela. Jer samo ukidanje sankcija, koje su ionako faktički bilo bez djelovanja, premalen je signal srpskom narodu. A ljude tamo ne zanima prema kojim se interesima milijardski programi raspoređuju po Balkanu i Sredozemlju. Da li su to CARDS, MEDA ili drugi projekti za stabilnost i obnovu, nije li neprimjereno sada javno raspravljati o tome da li će prenamjenom novca u korist Srbije biti oduzeta već obećana sredstva Sredozemlju kao cjelini. Nepromišljeno je sporiti se o novcu upravo sada kada se na Balkanu mirno ostvaruje sve, čemu se godinama nadalo, ali nije se držalo mogućim. Kako je rekao Fischer 'sigurnost je osnova povjerenja, pa konačno treba stvoriti sigurnost za demokratsku Srbiju', kako bi ljudi imali povjerenja u budućnost unutar Europe. A to se ne može postići egoističnom svađom nego jasnim odlukama i djelima. Ne pomaže što Njemačka ukazuje na bilateralne projekte pomoći za Srbiju. I druge države EU-a idu najprije nacionalnim putem. Ali Europska unija, koja doista ispunjava svoje zadaće, treba postupati drukčije. Primjerice tako da brojne pojedinačne nacionalne projekte poveže u zajednički europski paket. Jer ako se na nacionalnoj razini vjeruje da je nužna brza pomoć, kao što je Njemačka prošlog vikenda stavila na raspolaganje milijun maraka za raščišćavanje Dunava, zašto bi onda takva spontanost bila upitna na europskoj razini? (RDW)