FRANCUSKA-LE MONDE OD 10.10.00. BARNIER O EUROPI

FRANCUSKA LE MONDE 10. X. 2000. Današnja reforma i sutrašnja Europa "Prije nekoliko mjeseci započela se velika raspra o budućnosti Europe. Ona se neće prekinuti. No, mnogi se građani pitaju: čemu produbljivati europsku integraciju? Nisu li države dovoljne za obranu narodnih i državnih interesa? Nema li više demokracije u jednostavnoj suradnji između vlada? Nema nikakva protuslovlja između europske integracije i zaštite državnih interesa. Cilj reforme europskih ustanova nije jačanje Europske unije na štetu država koje ju čine, već jačanje utjecaja Europe u svijetu na temelju jednake i dinamične podjele državnog suvereniteta. Unutar te velike raspre treba razlikovati žurnu reformu ustanova koja je nužan uvjet za proširenje i prijedloge koji bi dugoročno trebali naznačiti Europu sutra i koji su neutralni prema proširenju Unije. Također mislim da bi jako korisno bilo proučiti ta pitanja zajedno sa zemljama kandidatima za primanje. Europsko vijeće u Nici treba se baviti trima glavnim pitanjima: očuvanjem pokretačke uloge Europskog povjerenstva, ograničavanjem prava veta proširujući glasovanje kvalificiranom većinom na dobar dio politika Unije i osigurati pravednu zastupljenost država članica pri glasovanju u Vijeću. Tomu treba dodati pitanje za koje mislim da je vrlo važno za budući razvitak Unije: prilagodba postojećih shema iz ugovora kako bi države članice koje žele produbiti svoju integraciju, mogle to učiniti ne čekajući suglasnost ostalih - i ne izlažući se, sa svoje strane, opasnosti veta koji bi onemogućio novu suradnju. Sve se te teme tiču mjesta i vlasti u svakoj zemlji. Prava reforma u Nici podrazumijeva, dakle, da svatko brani interese Unije u cjelini, kako bi očuvao zajedničku djelotvornost. Još nismo došli do toga! Izvan Nice, postavit će se pitanje ustavnog ugovora kako bi se odgovorilo na više različitih pitanja: zamršenost europskih ugovora koja otežava pristup građanima, pravna snaga Povelje o temeljnim pravima i, napokon, utvrđivanje ovlasti Unije kako bi se znalo čime se ona treba ili ne treba baviti, ili se treba više baviti. (...) Budućnost jedinstvene Europe već odavno potiče strasti. Federacija, konfederacija, zajednica, nacionalna država jesu zamisli koje se javljaju u svakoj raspri. No kakav je njihov smisao danas? Nije li sve dosad snaga europske izgradnje bila u tome što je ostavila po strani otrcane odgovore, što nije zatvorila raspru u jednu riječ ili u formulu, kako bi krenula od mogućeg i djelovala uspješno? Da bismo do krajnosti pojednostavnili stvar, imamo tri načina. Prvo, federalna zamisao, zamisao o sjedinjenim europskim državama koja je jučer nadahnjivala neke utemeljitelje Europe, a danas nadahnjuje uvođenje eura. Unatoč tomu, neki je se još plaše, zaboravljajući da riječ federacija nema isti smisao u svakoj zemlji i u svakoj političkoj kulturi - u Njemačkoj, Velikoj Britaniji ili Francuskoj. Kako, dakle, ustrojiti federalnu Uniju? Ona bi svakako trebala imati izabrano izvršno tijelo (možda izravnim općim glasovanjem), s vladom koja bi se imenovala ovisno o velikim državnim i političkim ravnotežama, koja će predvoditi saveznu upravu a priori nastalu iz sadašnjeg Povjerenstva. Podjela ovlasti između federalne Unije i 'saveznih' država uredila bi se ustavom, a njegovo bi se tumačenje povjerilo 'vrhovnom sudu'. Nasuprot federalnoj mogućnosti je međuvladin pristup. On bi se sastojao u jasnom prebacivanju izvršne vlasti na ministarsko vijeće čiji bi rad još više usklađivalo Europsko vijeće. (...) Ostaje i treći put, put obnove Unije. S obzirom na osobitost europskog obrasca, on bi se sastojao u obnovi sustava polazeći od Europskog povjerenstva - neovisne ustanove zadužene da utvrdi zajednički probitak, koja može poticati, predlagati, provoditi odluke i, ako treba, kažnjavati. (...) Htio bih da se građani uključe u te dvije velike raspre o reformi Europe sutra. Budući da su to zamršena pitanja, građani će se pokrenuti samo ako budemo nastojali da tumačenja i dijalog budu što bliži njima. U protivnom, kada god europski narodi budu u prilici da nešto kažu, mogli bi se mjesto povjerenju, uteći strahu", piše Michel Barnier, europski povjerenik za regionalnu politiku i reformu ustanova.