US-YU-DE-HR-KRIZE-Vlada-Politika VOA 9. X. RUBIN II GLAS AMERIKE - VOA9. X. 2000.'Milošević je računao da će ulazak u vojnu kampanju razdvojiti saveznike' - sjećanja bivšeg glasnogovornika State Departmenta Jamesa Rubina na kampanju
NATO saveza u Jugoslaviji Ženeva je trebala biti 'dobro, tiho mjesto' za susret državne tajnice Madeleine Albright i Slobodana Miloševića, zadnji pokušaj za dogovor i izbjegavanje NATO kampanje zračnih udara. Do sastanka nikada nije došlo. Ovo je jedan od detalja iz drugog dijela podužeg članka nekadašnjeg glasnogovornika State Departmenta Jamesa Rubina. Rubin je, evocirajući uspomene na vrijeme prije i za vrijeme kampanje zračnih udara, ponovno iznio nekoliko zanimljivih, intrigantnih detalja. Prijeloman je trenutak u cijelom procesu bio pristanak kosovskih Albanaca na sporazum iz Rambouilleta, nakon čega se moglo konačno zaključiti da li je Milošević spreman na mirovni sporazum ili na rat. Nefleksibilnost u izboru riječi vojnog aneksa sporazuma je, po nekima, bila glavnim razlogom što su Srbi izabrali rat. 'Besmislica', energično će Rubin, 'istina je mnogo jednostavnija, Milošević nikada nije prihvatio ponude i umjesto toga se pripremao za rat. Na početku ožujka Beograd je sakupio skoro
VOA 9. X. RUBIN II
GLAS AMERIKE - VOA
9. X. 2000.
'Milošević je računao da će ulazak u vojnu kampanju razdvojiti
saveznike' - sjećanja bivšeg glasnogovornika State Departmenta
Jamesa Rubina na kampanju NATO saveza u Jugoslaviji
Ženeva je trebala biti 'dobro, tiho mjesto' za susret državne
tajnice Madeleine Albright i Slobodana Miloševića, zadnji pokušaj
za dogovor i izbjegavanje NATO kampanje zračnih udara. Do sastanka
nikada nije došlo. Ovo je jedan od detalja iz drugog dijela podužeg
članka nekadašnjeg glasnogovornika State Departmenta Jamesa
Rubina.
Rubin je, evocirajući uspomene na vrijeme prije i za vrijeme
kampanje zračnih udara, ponovno iznio nekoliko zanimljivih,
intrigantnih detalja. Prijeloman je trenutak u cijelom procesu bio
pristanak kosovskih Albanaca na sporazum iz Rambouilleta, nakon
čega se moglo konačno zaključiti da li je Milošević spreman na
mirovni sporazum ili na rat. Nefleksibilnost u izboru riječi vojnog
aneksa sporazuma je, po nekima, bila glavnim razlogom što su Srbi
izabrali rat. 'Besmislica', energično će Rubin, 'istina je mnogo
jednostavnija, Milošević nikada nije prihvatio ponude i umjesto
toga se pripremao za rat. Na početku ožujka Beograd je sakupio skoro
trećinu svojih vojnih snaga na i uokolo Kosova radi masovne navale
namijenjene uništenju OVK'.
Na zadnjem susretu s Richardom Holbrookeom Milošević je odbio
razmatrati temu mirovnih snaga. 'Mislim da je tu krivo procijenio
odbijajući vjerovati da će NATO uistinu otpočeti zračnim udarima,
pretpostavljajući da se saveznici mogu brzo razići ukoliko počne
bombardiranje', piše Rubin.
Za vrijeme kampanje NATO saveznici nisu uvijek bili u punoj
sinkronizaciji, Amerikancima su trebali saveznici unutar
Saveznika. Najveće iznenađenje i najjači saveznik Albrightove
ispao je njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. Nakon
što su Talijani nastavili praviti probleme i ministar vanjskih
poslova Lamberto Dini zatražio stanku u kampanji za vrijeme
uskršnjih blagdana, Fischerova je reakcija prerezala moguću
raspravu o prijedlogu:
= Koja to vrsta kršćanstva čini stanku da bi drugi kršćani ubijali
muslimane, upitao je Fischer. Kada je kampanja zaključena moglo se
ustvrditi da su samo zračni udari doveli Miloševića do
kapitulacije, završava Rubin uz konstataciju da Zapad u slučaju
Kosova 'nije godinama čekao da bi intervenirao', 'spriječivši
intervencijom rat prije nego što se potpuno razmahao'.
(VOA)