FRANCUSKA-LIBERATION OD 9.10.00.O EURU

FRANCUSKA-LIBERATION OD 9.10.00.O EURU FRANCUSKA LIBERATION 9. X. 2000. Iznenađenje eura "Povećanje glavnih kamatnih stopa Europske središnje banke (ECB) 5. X. uklapa se u dugi niz iznenađenja. Velika je većina predviđala jaku valutu, a neki su se plašili da će ona usporiti rast. Od siječnja 1999., vrijednost eura pala je za četvrtinu, a većina europskih gospodarstava ponovno je stala na put rasta, a neka se čak približavaju punoj zaposlenosti. Jasno je da uvođenje eura vodi prema novom sustavu. ECB je mislio da je osigurao prednost pred ministrima financija, ali su njegovi dužnosnici zaboravili da međunarodna financijska zajednica ima vlastito gledište o vođenju europske monetarne politike i politike pojedinih država, a još više mogućnost da svoje mišljenje očituje formiranjem kamatnih stopa i tečaja. Potpuna liberalizacija kretanja kapitala pretvara vanjsku vrijednost eura u pravu tržišnu varijablu. Prihvaćanje fundamentalističkog shvaćanja uloge središnje banke, jamca monetarne stabilnosti, u europskim ugovorima, nije naišlo na iste reakcije koje su bile uspjeh Bundesbanke. Jedanaestorica, a uskoro i dvanaestorica ministara financija moraju odgovoriti na različite nacionalne konjunkture. Stoga su financijska tržišta često primala nejasne, gdjekad i oprečne znakove. Dok je Alan Greenspan bio tumač monetarne politike pod utjecajem informacijskih tehnologija i novog financijskog oruđa, Wim Duisenberg svoju pozornost usmjerava isključivo na odnose između valute, zajma i inflacije, a na drugo mjesto stavlja pitanje inovacije, produktivnosti i, dakle, rasta. No mnoge strukturne promjene smanjuju mogućnost nezadrživog rasta inflacije. Čini se da ECB smatra da tečaj euro-dolar određuje jednakost kupovnih moći, tj. inflacijski diferencijali. Vrijednost eura je, dakle, prošle godine trebala porasti. No, čini se da je u doba međunarodne trgovine bitan čimbenik učinak od izravnih ulaganja i od ulaganja u vrijednosnim papirima, s jedne i s druge strane Atlantika. Prema tome, povećanje europskih stopa moglo bi dodatno proširiti raskorak između američkog i europskog rasta, dakle i izglede za dobit, i tako obilježiti kretanje kapitala izvan Europe. Nakon čestitog povećanja u počecima eura, mogla bi doći puno neveselija konjunktura puna napetosti. Kada se mijenjaju načini reguliranja, svi sudionici moraju prilagoditi strategiju. No iznenađeni smo sporošću učenja ECB-a i ministara financija: oni i dalje razmjenjuju svoja gledišta i sučeljavaju se putem tiska, premda bi područje eura 11 bilo savršeno mjesto za usklađivanje njihovih strategija. Europa bi tada mogla postati skladna cjelina. Tako sudionici na svim razinama moraju istraživati i utvrditi nove prilike u gospodarskoj politici. Vlade moraju rasvijetliti ustanove i političku vlast koji su jamci eura. Građani žele svoju budućnost prepoznati u gospodarskim i u društvenim promjenama koje prate euro. Možda ćemo tada međunarodnu financijsku zajednicu moći uvjeriti u prednosti i u uporabljivost eura", piše Robert Boyer, gospodarstvenik i direktor odjela za istraživanje u CNRS-u (Državni institut za znanstveno istraživanje, op. prev.).