RFE 7. X. ZAŠTO NEMA STRANIH INVESTIRANJA

RFE 7. X. ZAŠTO NEMA STRANIH INVESTIRANJA RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 7. X. 2000. Zagreb: tečaj kune je nerealan, ali se ne smije mijenjati, prilog Milana Gavrovića. U Hrvatskoj su mnoge obradovale promjene u SR Jugoslaviji, ali su istodobno i zabrinule one koji misle o ekonomiji. Hrvatska će, po njima, sada postati manje zanimljiva bogatim zapadnim zemljama, pa će ju mimoilaziti strani kapital. Hrvatske su šansa izravne strane investicije, a ne financijska pomoć, za čije je dobivanje bila jaka konkurencija, i prije promjena u Srbiji. Mora se, dakle, uvjeriti strance, da mogu dobro zaraditi ulažući u Hrvatsku. Je li nova administracija za to iskoristila svojih pet minuta? U prvih pola godine, nakon promjene vlasti, stranci su investirali u Hrvatsku blizu 600 milijuna dolara. Ako do kraja godine ulože isto toliko, to će još uvijek biti manje nego 1999., kad je HDZ držao sve konce u ruci. Očito je da velika inozemna politička potpora Vladi Ivice Račana nije praćena ekonomskim interesom za Hrvatsku. Nakon deset godina autoritarnog, nacionalističkog režima Franje Tuđmana, međunarodna je zajednica zadovoljna prvim rezultatima u uspostavi demokracije, civilnog društva i poštovanju ljudskih prava. Znači li izostajanje ekonomske potpore, da ona mnogo lošije ocjenjuje hrvatski gospodarski program? Na to mnogo jasnije odgovara struktura inozemnih investicija, nego brojka koja samo pokazuje koliko je novca ušlo u zemlju. Strani se investitori, naime, ponašaju isto kao u HDZ-ovo vrijeme. Oni su kupili nekoliko banaka, a novac od toga završio je u državnom budžetu. U hrvatskoj javnosti se, međutim, očekuju ulaganja u proizvodnju. To ne moraju biti nove tvornice, jer u Hrvatskoj ima mnogo praznih hala i cijelih tvornica, ali nema nikoga tko bi uložio u njihovu modernizaciju i tako zaposlio ljude. Zašto stranci za to nemaju interesa, a imaju za banke i profitabilne dijelove javnih poduzeća? Zato što u maloj zemlji skoro svako industrijsko poduzeće mora izvoziti, da bi bilo rentabilno. U Hrvatskoj se, međutim, isplati raditi samo na domaćem tržištu. To stranci znaju, pa je svojedobno jedan Austrijanac, u Šibeniku, čak tražio licencu za odvoz smeća. Strani predstavnici u Zagrebu otvoreno govore da nova vlast nastavlja staru politiku, u kojoj je stabilnost tečaja i cijena važnija od razvoja i investicija. U strahu od inflacije ona se, kao pijan plota, drži prejake kune, pa je sve iz uvoza jeftino, a sve što se proizvodi u zemlji, skupo. Vladin prvi ekonomist dr. Mato Crkvenac kaže da je tečaj nerealan, ali da se ne smije mijenjati. Jedini je drugi način da hrvatska proizvodnja postane konkurentna smanjivanje troškova, u prvom redu smanjivanje plaća. Izražene u markama, one su duplo veće nego u Mađarskoj, a deset puta nego u Srbiji. Razloga za zabrinutost, očito ima. (RFE)