NJ 7.X. -TAZ - SRJ

NJ 7.X. -TAZ - SRJ NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 7. X. 2000. Potreba za vrhovnim vragom "Ma koliko hightecha bilo nagomilano u Miloševićevu bunkeru i koliko da je naoružana njegova pretorijanska garda - iz sata u sat nevjerojatnije je da bi opet mogao preuzeti inicijativu. Promjena odanosti u aparatu vlasti čini se gotovom stvari. A misija ruskog ministra vanjskih poslova Ivanova ograničit će se na pronalaženje sigurnog puta u progonstvo za obiteljski klan Milošević. (...) Iz glavnih gradova Zapada čuje se tek prigušena radost, ponude za razgovore i obećanje da će se sankcije ukinuti što prije bude moguće. Smiju li se zapadni državnici sada uzajamno tapšati po ramenima i smije li 'Mr. Europa', Xavier Solana zaključiti da je politika zapadnih sila na posljetku donijela plodove? Odgovor glasi i da i ne, jer se ništa drugo ni ne može očekivati. Da, jer je u godinama poslije daytonskoga kompromisa Zapad konačno shvatio da Miloševićeva vladavina počiva na permanentnoj ratnoj mobilizaciji, da transformacija Srbije 'odozgo' u smjeru mirne, na kompromise spremne, za obnovu državnih i gospodarskih struktura Srbije sposobnog režima, pod njegovim vodstvom nije bila moguća. Stoga je njegov pad stvorio pretpostavke za novi početak. Ne, jer su zapadne sile predugo propuštale razlikovati aparat vlasti i višeobrazne političke kao i društvene snage Srbije. Priznanje zapadnih vlada demokratskoj oporbi uvijek je izostajalo. U praksi su se brinuli da - primjerice bombardiranjem prošle godine - nastane duboko otuđenje stanovništva od Zapada. Ono još i sada traje. Usredotočenje Zapada na Slobodana Miloševića i njegov klan imalo je naravno razboritih, pragmatičnih razloga - na posljetku imao je državnu vlast. Istodobno je odgovaralo duboko usađenoj potrebi za radikalnim zlom kao protivnikom, za vrhovnim vragom. Tek kad on ode, pomalo će odlaziti i niži vragovi. Postoji opasnost da se ta sklonost nadomještanju analiziranja moraliziranjem (nenačelnim, jer se uključuje ili isključuje od slučaja do slučaja), nastavi. Opipljiva je opasnost što sada svi vjeruju kako će poslije odlaska 'tiranina' sve teći kao podmazano i da će blaga zlatna kiša nad Srbijom isprati sve teškoće. Ne zaboravimo: stotine tisuća proteklog su četvrtka pred beogradskim parlamentom jednoglasno vikale 'Srbija, Srbija' i time naglasile prevlast nacionalnog diskursa. No istodobno se iza te jedinstvenosti kriju posve različita politička stajališta. Izazov politici zapadnih sila (i Rusije) glede Jugoslavije sada neće biti manji nego veći. Kako može izgledati rješenje kosovskog problema koji srpsko stanovništvo neće opet okupljati oko zastave uvrijeđene mučeničke nacije? Kako poduprijeti izgradnju gospodarstva i demokratskih struktura tako da Zapad ne nastupi kao protektor - kao u Bosni? A kako istodobno omogućiti da se razbiju prevladavajuće klanske i zločinačke strukture? Samo studentskim svijetlim likom Otpora to se ne može postići. Lijepo je da se nebo sada otvara, da se pojavljuju nove povijesne perspektive, do prijama Jugoslavije u EU. Treba samo htjeti. No najgori bi sada od strane Zapada bio ekonomizam koji pogrješno misli da se sve može financijski srediti, te nezainteresirana blagonaklonost. Te dvije opasnosti stalno vrebaju" - drži komentator lista Christian Semler.