MILOŠEVIĆ: OD KOSOVA POLJA DO HAAGA

MILOŠEVIĆ: OD KOSOVA POLJA DO HAAGA Piše: Sanja Pucak ZAGREB, 6. listopada (Hina) - Za svoje sljedbenike on je "vodeća politička ličnost u Srbiji za koju se neposredno vezuje uspostava njezina ustavno-pravnog jedinstva i ostvarivanje najznačajnijih državnih i nacionalnih interesa". Za međunarodnu zajednicu, riječima Haaškoga suda, on je predsjednik države koji je na Kosovu počinio zločine protiv čovječnosti, organiziranjem kampanje terora i nasilja, straha i represije nad 740 tisuća albanskih civila. Za Interpol on je jedan od 20 najtraženijih bjegunaca na svijetu.#L# Dosadašnji jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević, nakon 13 godina vlasti, u petak je u televizijskom obraćanju naciji priznao izborni poraz. Već 24. rujna ove godine suočio se i s onim što je postao za građane Srbije i Crne Gore - vođa koji je iznevjerio njihova očekivanja velike Srbije, ali koji im je umjesto toga omogućio život u potpunoj neimaštini. Kriminal, ozračje višegodišnjeg gušenja oporbe i prosvjeda, prkos Crne Gore saveznoj vladi i prošlogodišnja saveznička bombardiranja, koja su dovela do predaje Kosova patronatu međunarodne zajednice, zapečatila su njegovu političku karijeru koja je počela u 80-im godinama. Milošević, čiji je finale svijet ovih dana pomno pratio, svoj je politički uspon na krilima nacionalizma počeo na Kosovu Polju 24. travnja 1987. obraćanjem okupljenim i ugroženim kosovskim Srbima izloženima policijskim pritiscima albanske većine. "Nitko ne sme da vas bije", riječi su kojima je tada mobilizirao mase oko svoje nacionalističke retorike. Ubrzo nakon toga na osmoj sjednici CK SK Srbije u rujnu iste godine orkestrirao je pad svoga političkog mentora Ivana Stambolića i sam zasjeo na mjesto prvog čovjeka srbijanskih komunista. Na obilježavanju 600. obljetnice kosovske bitke na Gazimestanu 28. lipnja 1989. Milošević je, predstavljajući politički program, najavio ratnu opciju, a koncem iste godine potvrdu njegova programa doživio je izborom na mjesto predsjednika Predsjedništva Srbije. Rečenica "ni oružane bitke nisu isključene", izgovorena na Gazimestanu, bila je prijetnja upućena svima koji su se protivili preustroju tadašnje Jugoslavije u centraliziranu državu, čemu su se žestoko protivile Slovenija i Hrvatska. Alternativa unitarnoj Jugoslaviji za Miloševića je bila stvaranje velike Srbije u kojoj bi živjeli svi Srbi. Suštinu svoje vladavine najbolje je sam izrazio na jednom od tajnih sastanaka s predsjednicima srpskih općina. Rečenica "ako ne znamo da radimo, znamo da se bijemo" oživotvorila se na najkrvaviji način. Deset godina njegove vlasti plaćeno je životima desetaka tisuća ljudi, domovima stotina tisuća, gospodarstvom uništenim u ratovima koji su počeli u Sloveniji, da bi zatim poharali Hrvatsku, pa Bosnu i na kraju Kosovo. Iako ga je američki diplomat Lawrence Eagleburger još 1992. nazvao "ratnim zločincem", međunarodna je zajednica koketirala s njim u nastojanju da zaustavi krvavi bosanski rat. "Dobro došli, predsjedniče Miloševiću" treperilo je u studenome 1995. na ekranu američke zračne baze u Daytonu, Ohio, u trenutku dok je njegov zrakoplov slijetao na pistu. U Parizu je doživio državnički tretman na potpisivanju mirovnih sporazuma za BiH. Njegova "konstruktivna" uloga definitivno je pala u zaborav 27. svibnja prošle godine kada je glavna haaška tužiteljica u Haagu objavila optužnicu protiv Miloševića i njegovih najbližih suradnika za zločine na Kosovu, najavljujući odmah da pritom neće zaboraviti niti njegovu ulogu u Hrvatskoj i Bosni. Slobodan Milošević, koji je svoj životni put počeo je prije 59 godina u Požarevcu u skromnoj obitelji, na stolu ima ponudu međunarodne zajednice da ga jednako skromno i završi u zatvorskoj ćeliji. Velika promjena za diplomanda Pravnog fakulteta u Beogradu koji je, oženivši svoju ljubav iz mladenačkih dana, dominantnu sociologinju Mirjanu Marković, poslovnu karijeru u 60-im godinama počeo u uredu beogradskog gradonačelnika, da bi dogurao do mjesta predsjednika najveće jugoslavenske banke "Beogradske banke", a zatim u svoju biografiju upisao položaj predsjednika Predsjedništva Srbije, u 1990. i 1992. pobjedu na izborima za predsjednika Srbije, i 1997. za predsjednika SRJ. (Hina) ps sv