RU-YU-US-rezultati-Izbori-Diplomacija-Vlada RUSIJA-IZVESTIJA OD 5.10.00. O IZBORIMA U SRJ RUSIJAIZVESTIJA5. X. 2000.Slavodobitna pobjeda demokratske koristi"Između domaćih demokrata i velikih zapadnih demokrata, ponovno je na pomolu
sukladnost u mišljenju. Vođa 'Jabuke' G. A. Javlinski, razmišljajući u potpunosti jednako kao i vodeći američki, francuski, norveški, turski i drugi političari, upozorio je da 'rusko ministarstvo vanjskih poslova i čelništvo zemlje moraju što prije priznati pobjedu oporbe' na predsjedničkim izborima u Jugoslaviji, jer 'ako takva vlast kao što je jugoslavenska izjavljuje da je oporba dobila 48 posto, onda je sve jasno'.Ako je Javlinskom, Clintonu i drugima sve jasno, možemo se radovati zbog njih, ali, u drugu ruku, ipak puno toga nije jasno. Više je ili manje jasno da Milošević, blago rečeno, nije najbolji narodni vođa i da prijevare u prebrojavanju glasova u načelu nisu isključene, no sve dalje u potpunoj je tami. U demokratskim izborima pobjednik se utvrđuje prebrojavanjem glasova. Time se bavi povjerenstvo za prebrojavanje glasova (izborno povjerenstvo), i samo ono. Vjerodostojne prosudbe poput 'ako čak i takva vlast kao jugoslavenska izjavljuje, i sl.' ne određuju pobjednika, jer
RUSIJA-IZVESTIJA OD 5.10.00. O IZBORIMA U SRJ
RUSIJA
IZVESTIJA
5. X. 2000.
Slavodobitna pobjeda demokratske koristi
"Između domaćih demokrata i velikih zapadnih demokrata, ponovno je
na pomolu sukladnost u mišljenju. Vođa 'Jabuke' G. A. Javlinski,
razmišljajući u potpunosti jednako kao i vodeći američki,
francuski, norveški, turski i drugi političari, upozorio je da
'rusko ministarstvo vanjskih poslova i čelništvo zemlje moraju što
prije priznati pobjedu oporbe' na predsjedničkim izborima u
Jugoslaviji, jer 'ako takva vlast kao što je jugoslavenska
izjavljuje da je oporba dobila 48 posto, onda je sve jasno'.
Ako je Javlinskom, Clintonu i drugima sve jasno, možemo se radovati
zbog njih, ali, u drugu ruku, ipak puno toga nije jasno. Više je ili
manje jasno da Milošević, blago rečeno, nije najbolji narodni vođa
i da prijevare u prebrojavanju glasova u načelu nisu isključene, no
sve dalje u potpunoj je tami. U demokratskim izborima pobjednik se
utvrđuje prebrojavanjem glasova. Time se bavi povjerenstvo za
prebrojavanje glasova (izborno povjerenstvo), i samo ono.
Vjerodostojne prosudbe poput 'ako čak i takva vlast kao
jugoslavenska izjavljuje, i sl.' ne određuju pobjednika, jer
vjerodostojne prosudbe nemaju pravnu snagu. Velik broj zloporaba
pri prebrojavanju temelj su za poništenje izbora, a ne za to da
kritičari zloporabe rišu pobjednika po vlastitom nahođenju.
Nameće se pitanje: gdje naći neovisno izborno povjerenstvo, kada ga
nema i ne može ga biti? Odgovor je jednostavan: treba nastojati da
bude što neovisnije, što ne ide bez djelatnog sudjelovanja
promatrača, društvenog nadzora itd; ako je to nemoguće, onda se
kasnije odlučne kombinacije ne mogu nazvati demokratskim. Mogu se
nazivati antitotalitarnom revolucijom, što će barem biti
poštenije. Recimo da je Milošević najveći zločinac i izrod roda
ljudskog, za oslobađanje od kojeg se može platiti bilo kakva
cijena. Ako je tako, postoje tri načina da se zadovolji ta želja.
Prvo, apoplektička tabakera. Način nije odveć lijep, ali riječ je o
zločincu. Drugo, povorka NATO-ovih tenkova može ući u Beograd i
održati najpoštenije izbore. No vjerojatno je tema 'odvažni vitez,
kraljević Eugen, obećao je monarhu u Beču da će za nj zauzeti
Beograd', teško izvediva, budući da se u ratu ubija, a nositelji
općeljudskih vrijednosti spremni su za njih ubijati (v. proljeće
prošle godine), ali ne i umirati. Ako ne pomogne ni tabakera ni
kraljević Eugen, ostaje posljednja mogućnost - 'zlatni most', tj.
poticanje Miloševića na sve načine da oslobodi mjesto za slobodu i
za demokraciju. No u tom slučaju prvo treba zaboraviti retoriku o
neprijatelju roda ljudskog i zatvoriti haške sudove s Karlom-
Marlom, zato što bi u slučaju susreta s Karlom-Marlom, ne samo
Milošević, već i neki plemeniti Jacques Chirac organizirao takve
slobodne izbore da bi se i vragu smučilo. Ako su čovjeka proglasili
zločincem, onda je prilično nerazumno tražiti od njega da pokaže
toliko morala i da kao janje pođe na klanje.
Samim tim, stajalište ruskih i zapadnih demokrata ujedinjuje dvije
značajke. Prvo, ono je u potpunosti nedemokratsko, jer ni
Clintonova ni volja Javlinskog ni narodna pobuna kojom se svrgava
tiranin, nisu bit demokratskog postupka. Drugo, ono je toliko
pragmatično da nipošto ne odgovara proglašenom cilju - bezbolnom,
po mogućnosti, uklanjanju Miloševića. (...)
No recimo da pretegne volja demokrata, da Milošević nestane, a
slobodoljubivi narod na trgu proglasi Koštunicu carem. Što onda?
Ništa dobro. Legitimnost novog predsjednika bit će krajnje
sumnjiva, i on će se odmah naći između čekića i nakovnja. Ako se
počne savijati pod pritiskom Zapada, njegovi će ga sunarodnjaci
uvjerljivo podsjetiti na iznimno dvojben postupak njegova izbora.
Bude li se odupirao pritisku ljudi, podsjetit će ga na njegovu
dvojbenu legitimnost i proglasiti ga Miloševićem br. 2. Nitko ne
poriče da je Milošević (premda su mu mnogi pomagali) zamijesio
gadnu kašu, ali kusati ju, raspolažući onim stupnjem legitimnosti
koji se danas priprema Koštunici, bit će ne samo neugodno, već i
jednostavno nemoguće", piše Maksim Sokolov.