FRANCUSKA-LE MONDE OD 3.10.00.O EU

FRANCUSKA LE MONDE 3. X. 2000. Europska unija, područje studeni "Petnaest dana do neslužbenog susreta na vrhu u Biarritzu na kojemu će šefovi država i vlada Unije prvi put imati prigodu da sučele svoje zamisli o reformi europskih ustanova, danski 'ne' euru djelovao je na pregovore u tijeku poput hladnog tuša. Postignut je napredak oko proširenja glasovanja na kvalificiranu većinu i oko prilagodbe pojačane suradnje, ali smo još daleko od skoka kojim bi se pravo veta zadržalo za pojedine slučajeve. Bile malene ili velike, mnoge zemlje koje predvodi Velika Britanija, odupiru se zamisli o ponovnom odricanju od dijela suvereniteta. Kada je riječ o uravnoteženju glasova i o reformi Europskog povjerenstva, ključnim točkama sukoba između velikih i malih zemalja, ništa još ne govori da će se nagodba postići. Treba li, dakle, preispitati zadaće susreta na vrhu u Nici u prosincu, koje je utvrdilo francusko predsjedateljstvo? Produbljujući jaz između zemalja koje misle da proširenja na zemlje srednje Europe neće biti bez većeg političkog jedinstva i onih koji ne žele tu jaču integraciju, danski referendum o euru dobro odražava dvojbu s kojom su sučeljene vlade. Ona je već između redaka bila prisutna u austrijskoj krizi i u odbijanju jednog dijela Europe da prihvati mjere izolacije prema bečkoj vladi koje su se mnogima činile kao nedopustivo upletanje. Gledišta o vrhovnoj vlasti država (souverainisme, op. prev.) koja koče vlade u sjevernoj Europi, kakva god bila uvjerenja njihovih čelnika, mogu se oslanjati na velik strah javnosti u malim zemljama da će izgubiti identitet u Europi u kojoj vladaju veliki. Rekavši popu pop, a bobu bob, njemački je ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, ponovno postavljajući pitanje o budućnosti savezne Europe, vratio nadu onima koji drže da Unija više ne može stajati na mjestu u tako važnoj fazi njezina razvitka, dok se posvuda osjeća potreba za integriranom politikom - u gospodarstvu, obrani i unutarnjoj sigurnosti. Ali je i potaknuo na dodatna tumačenja kojih se mnoge vlade plaše, o čemu su svjedočili razgovori ministara vanjskih poslova Unije na neslužbenom susretu nakon ljetne stanke, početkom rujna u Evianu. Ulog susreta na vrhu u Nici bio je odmah u početku nagodba koja nikom ne odgovara. Petnaestorici su postavljena dva pitanja: kako olakšati donošenje odluka u Vijeću i izbjeći blokadu zbog pojedinačnih interesa jedne zemlje ili manje skupine zemalja? Kako reorganizirati upravu Unije kako bi ova imala stvarnu izvršnu vlast? Na drugo se pitanje ne može odgovoriti isključivo iz kuta Povjerenstva. Nije moguće postići nagodbu a da se na vagu ne stavi ustroj Vijeća i parlamentarni nadzor. Neki su u iskušenju da promijene program pregovaranja. Uz opasnost da rasrdi Francusku, Njemačka je bila brža, predloživši da se reforma Povjerenstva zapravo odgodi. Ona želi da se na susretu na vrhu u Nici sazove nova međuvladina konferencija (CIG) za 2004., kako bi se preispitala uloga triju velikih europskih ustanova i istodobno donio europski ustav. Prijedlog je službeno potvrđen u zajedničkom priopćenju koje su 21. IX. dali kancelar Gerhard Schroeder i predsjednik talijanskog vijeća Giuliano Amato koji su u Berlinu predsjedali godišnjim susretom svojih vlada na vrhu. Obojica su upravila žuran poziv petnaestorici da se u Nici usredotoče na ograničenje prava veta i na donošenje mjera koje će omogućiti da 'u sklopu ugovora bude moguća i provediva uloga prethodnice skupine - kojoj će Njemačka i Italija kao utemeljitelji sigurno pripadati.' Prijedlog o drugoj konferenciji ne sviđa se francuskoj vladi. Priznajući da se raspre neće završiti u Nici, ona se plaši da bi prijedlog mogao potaknuti petnaestoricu da odbace svaki veći pomak u bilo kojem pitanju. No mišljenja su u biti vrlo slična. Zanimljivo je priopćenje Henrija Nalleta, glavnog tajnika Socijalističke stranke za međunarodna pitanja koje su, među ostalim, potpisali ministrica pravosuđa Elisabeth Guigou, ministar za europska pitanja Pierre Moscovici i europski povjerenik Pascal Lamy, za sljedeći sabor te stranke. U njemu se ističe da jačanje Povjerenstva, koje mora 'opet u potpunosti biti kadro da daje poticaj i da iznosi prijedloge', neće biti dovoljno da bi se nadoknadio 'loš rad institucijskog triptiha'. U priopćenju se predlaže da se preispita organizacija rada Vijeća Unije, a napose da se osnuje 'vijeće za poslove Unije koje će činiti ministri za europska pitanja zaduženi za usklađivanje zajedničkih pitanja u svojim vladama'. Oni bi se sastajali 'jednom do dvaput na mjesec kako bi procijenili blokade u različitim skupinama Vijeća i proveli političku arbitražu koja se nameće'. Potpisnici još ističu važnost 'prethodnice' koja, kažu, 'mora imati zadaću i ambiciju da pokazuje put, da zacrta perspektivu federalističke naravi koja poštuje narodni identitet'. Oni predlažu da se donesu 'institucijski okviri prethodnice i postupci odlučivanja koji se nadahnjuju metodom Unije'. Također predlažu da zemlje koje će biti njezine članice, imaju vlastito vijeće u kojemu će se glasovati na temelju većine, a parlamentarni će nadzor obavljati zastupnici dotičnih država. Socijalisti žele djelovati u četiri glavna pravca: usklađivanje gospodarskih politika, provedba socijalnog ugovora, uspostava zajedničkog pravosudnog prostora, vanjska i sigurnosna politika. Takvi prijedlozi mogu samo zabrinuti britansku, švedsku i dansku vladu koje nakon danskog 'ne' više no ikada vide opasnost da budu gurnute u stranu. 'Europa ne mora uvoditi nove podjele upravo u času kada se briše sjećanje na stare', upozorili su britanski i švedski premijer Tony Blair i Goeran Persson u rubrici 'Pisma čitatelja' u 'Finantial Timesu' (četvrtak, 21. IX.)", piše Henri de Bresson.