FR-YU-promjene-Izbori-Vlada-Diplomacija-Parlament FRANCUSKA-LIBERATION OD 28.9.00.TOMIĆ O JUGOSLAVIJI FRANCUSKALIBERATION28. IX. 2000.Jugoslavija, kaotičan prijelaz"Građani Srbije pokazali su u nedjelju 24. rujna 2000. da žele
korjenitu promjenu politike nakon više do desetljeća ratovanja (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Kosovo) i osiromašenja zemlje. Srpska demokratska oporba (DOS) pobjednica je četiriju izbora: saveznih predsjedničkih, saveznih parlamentarnih, lokalnih i za novi saziv vojvođanske skupštine. Oporbeni predsjednički kandidat Vojislav Koštunica ima veliku prednost pred Slobodanom Miloševićem i pobjeđuje već u prvom krugu.Pobjeda Demokratske oporbe veća je nego 1996. na lokalnim izborima. Čini se da će u takvim uvjetima biti teško poništiti ili krivotvoriti rezultate. Postavlja se sljedeće pitanje: hoće li 'realno društvo' koje želi uspostavu pravog demokratskog poretka pobijediti 'virtualno društvo' koje režim uređuje pomoću propagande i koje je najbolje na svijetu?Znači li pobjeda 'druge Srbije' (demokratske i europske) svršetak vladavine Slobodana Miloševića? Ako sadašnji jugoslavenski predsjednik prizna poraz, on ipak ne mora izgubiti najveći dio
FRANCUSKA
LIBERATION
28. IX. 2000.
Jugoslavija, kaotičan prijelaz
"Građani Srbije pokazali su u nedjelju 24. rujna 2000. da žele
korjenitu promjenu politike nakon više do desetljeća ratovanja
(Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Kosovo) i osiromašenja zemlje.
Srpska demokratska oporba (DOS) pobjednica je četiriju izbora:
saveznih predsjedničkih, saveznih parlamentarnih, lokalnih i za
novi saziv vojvođanske skupštine. Oporbeni predsjednički kandidat
Vojislav Koštunica ima veliku prednost pred Slobodanom Miloševićem
i pobjeđuje već u prvom krugu.
Pobjeda Demokratske oporbe veća je nego 1996. na lokalnim izborima.
Čini se da će u takvim uvjetima biti teško poništiti ili
krivotvoriti rezultate. Postavlja se sljedeće pitanje: hoće li
'realno društvo' koje želi uspostavu pravog demokratskog poretka
pobijediti 'virtualno društvo' koje režim uređuje pomoću
propagande i koje je najbolje na svijetu?
Znači li pobjeda 'druge Srbije' (demokratske i europske) svršetak
vladavine Slobodana Miloševića? Ako sadašnji jugoslavenski
predsjednik prizna poraz, on ipak ne mora izgubiti najveći dio
ovlasti. U stvari, odnos snaga u saveznom parlamentu ide na ruku
koaliciji 'lijevih stranaka'. Oporba nema apsolutnu većinu, premda
je koalicija na vlasti u Crnoj Gori (Da živimo bolje) bojkotirala
savezne izbore, dajući tako 47 mjesta crnogorskim saveznicima
Slobodana Miloševića (Socijalistička narodna partija Momira
Bulatovića) od 50 mjesta koliko dolazi na tu republiku (od ukupno
178). Zbog toga je vrlo vjerojatna mogućnost zamršene
kohabitacije, a možda i institucijskog nereda.
Povrh toga, savezne su ustanove na rubu političkog života zemlje:
stvarnu vlast imaju republike, Srbija i Crna Gora. Crnogorska vlada
od 1998. bojkotira savezne ustanove i raspolaže dovoljno velikim
manevarskim prostorom da bi vodila vlastitu politiku. Srbija, kada
je o njoj riječ, nikada nije uskladila svoje zakone sa zakonima
Federacije koja joj je teoretski nadređena, pokazujući tako da nema
puno poštovanja za savezne ustanove. Ovlasti saveznog predsjednika
su ograničene, a vlada je, prema ustavu, glavni čimbenik izvršne
vlasti.
Što bi Vojislav Koštunica mogao učiniti s većinom i s koalicijskom
vladom Slobodana Miloševića? Razriješeni bi se predsjednik mogao
vratiti u Srbiju, gdje njegova stranka čvrsto nadzire vlast: mogao
bi biti novi predsjednik vlade i sudjelovati na sljedećim
predsjedničkim izborima pošto je promijenio ustav republike Srbije
(koji mu trenutno ne omogućava da se ponovno kandidira), kao što je
učinio u srpnju 2000. u svezi sa saveznim ustavom. U stvari,
raspolaže s dosta mogućnosti da bi mogao štetiti Demokratskoj
oporbi (policija, sustav propagande, gospodarstvo). On ne mora
pokazati zadnje karte i proglasiti diktaturu nakon žestokog
poraza. Prava će se bitka dogoditi 2001. na parlamentarnim izborima
u Srbiji. Sve dok se režim Slobodana Miloševića ne ukloni iz Srbije,
Demokratska oporba neće moći provoditi novu politiku.
Dakle, pobjeda oporbe 24. rujna velik je događaj, ali još ne znači
političku smrt Slobodana Miloševića koji je još uvijek predsjednik
najmoćnije stranke ako se gleda pojedinačno. Ona je zacijelo
početak kaotičnog i nesigurnog prijelaza prema konačnom padu
režima. Zapravo, vlast se neće moći u nedogled nametati 'realnom
društvu' koje ju masovno odbacuje. S obzirom na prošlu predizbornu
utrku, građani Demokratske oporbe Srbije pokazali su da su kadri
pobijediti u odsudnim budućim bitkama", piše Yves Tomić,
povjesničar i predavač na sveučilištu Pariz-Sorbonne (Pariz IV) i
član Francuskog društva za proučavanje Balkana.