AT-YU-IZBORIi-Izbori-Politika AU 27.IX.-KZ-KOŠTUNICA AUSTRIJAKLEINE ZEITUNG27. IX. 2000.Velikosrpski ljubitelj mačaka"Izborna borba u Srbiji bila je kratka, silovita - i iznad svega prljava. Tako su novine pod nadzorom Slobodana
Miloševića o njegovu protukandidatu Vojislavu Koštunici pisale da živi u luksuznom stanu sa 17 mačaka. Da je hedonist, bez djece, oženjen samo za javnost, jer pored tog čovjeka nije sigurna ni jedna dama ispod 25. Miloševićevi mediji pri tomu nisu zaboravili ni priču o Koštuničinim očima: junak žena nosi posebne leće kako bi njegove oči sličile očima Ala Pacina, tvrdi list 'Politika'.Od brojnih podvala točna je samo priča s mačkama. 'Da, volim mačke', rekao je političar koji je očito na nedjeljnim izborima porazio Slobodana Miloševića. I tvrdi da ima samo tri mačke, među njima jednog bijelog mačka koji se zove Rada. I to je to.Vojislav Koštunica rođen u Beogradu 1944. prvi se put pojavio politički 1974. i to kao odlučan Titov protivnik. Tada je jugoslavenski diktator prihvatio ustav koji je postojeće republike (i autonomne pokrajine) praktički uzdigao na položaj država. Srpski su intelektualci tada oštro napali maršala i njegov ustav
AUSTRIJA
KLEINE ZEITUNG
27. IX. 2000.
Velikosrpski ljubitelj mačaka
"Izborna borba u Srbiji bila je kratka, silovita - i iznad svega
prljava. Tako su novine pod nadzorom Slobodana Miloševića o njegovu
protukandidatu Vojislavu Koštunici pisale da živi u luksuznom
stanu sa 17 mačaka. Da je hedonist, bez djece, oženjen samo za
javnost, jer pored tog čovjeka nije sigurna ni jedna dama ispod 25.
Miloševićevi mediji pri tomu nisu zaboravili ni priču o
Koštuničinim očima: junak žena nosi posebne leće kako bi njegove
oči sličile očima Ala Pacina, tvrdi list 'Politika'.
Od brojnih podvala točna je samo priča s mačkama. 'Da, volim mačke',
rekao je političar koji je očito na nedjeljnim izborima porazio
Slobodana Miloševića. I tvrdi da ima samo tri mačke, među njima
jednog bijelog mačka koji se zove Rada. I to je to.
Vojislav Koštunica rođen u Beogradu 1944. prvi se put pojavio
politički 1974. i to kao odlučan Titov protivnik. Tada je
jugoslavenski diktator prihvatio ustav koji je postojeće republike
(i autonomne pokrajine) praktički uzdigao na položaj država.
Srpski su intelektualci tada oštro napali maršala i njegov ustav
kao 'protusrpski': tvrdili su da je to početak kraja zajedničke
države.
I Vojislav Koštunica bio je među njima. Tada su postavljene
skretnice za kasniji 'memorandum', velikosrpski pamflet o
nacionalnoj ekspanziji kao i temelji suvremenog srpskog
nacionalizma, dakle onog fenomena čijom se razornom snagom služio
Slobodan Milošević. Sedamdesetih godina je Koštunica, nakon što je
pao u nemilost, potražio utočište u beogradskom Institutu za
društvene znanosti. To je bilo prihvatilište antititoističkih
filozofa 'Praxisa', ustrojeno za disidente. Tamo se Koštunica
sprijateljio s političkim filozofom Kostom Čavoškim i od tada su
zajedno nastupali kao disidentski dvojac.
Godine 1984. pojavila se Koštuničina knjiga 'Monizam i
pluralizam'. U njoj se Koštunica angažira za zapadno obilježenu
višestranačku demokraciju. Ta je knjiga trebala postati njegov
credo: srpski nacionalizam i stranački pluralizam. S velikosrpskim
književnikom i političarom Dobricom Ćosićem Koštunicu je vezalo
dugogodišnje prijateljstvo. Na prvoj adresi beogradskih literata u
Francuskoj 7 noćima se raspravljalo o sudbini srpskoga naroda.
Ćosić i Koštunica mnogo su godina bili najvažniji sugovornici
zapadnih dopisnika u Beogradu.
No za razliku od Ćosića, koji je dopustio da ga privuče Milošević,
Koštunica je ostao na svojem stajalištu i odbijao čak i unosne
ponude 'jakog čovjeka'. To mu je omogućilo posve drukčiju reakciju:
Godine 1989. pravnik i politolog Koštunica pripadao je
utemeljiteljima 'Demokratske stranke'. U srpski je parlament prvi
put izabran 1990. a 1992. utemeljio je ogranak 'Demokratsku stranku
Srbije' (DOS).
Kad je Milošević vojno napao republike Sloveniju i Hrvatsku koje su
proglasile neovisnost, Koštunica je pledirao za osnivanje srpske
nacionalne države s uključivanjem Bosne i Hrvatske. Nakon
povlačenja Srba iz Hrvatske i Daytonskoga sporazuma, Koštunica je
optužio Miloševića da rasprodaje nacionalne teritorije.
Optužbe su svoj vrhunac dostigle u najnovijoj izbornoj borbi, kad
je Koštunica nazvao Miloševića 'čovjekom Amerike na Balkanu', čak
CIA-inim agentom. Ubrzo je Miloševićev tisak uzvratio udarac: da je
on, Koštunica, sin 'kraljevskog jugoslavenskog vojnog suca' koji
je radio isto što i četnici. Da bi se prikrio, prema režimskom je
tisku, Koštunica čak odabrao novo ime. Ali kako se onda Koštunica
zbilja navodno zove, listovi nisu odali" - piše Aleksandar Oršić.