DNEVNI PREGLED BR. 186 28. RUJNA 2000.

GLAS AMERIKE - VOA 27. IX. 2000. Pregled tiska Jugoslavensko Savezno izborno povjerenstvo objavilo je da će se osmog listopada održati drugi krug predsjedničkih izbora, na kojem će se suočiti oporbeni čelnik Vojislav Koštunica, koji je u prvom krugu izbora dobio najviše glasova, i sadašnji jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević. Politički komentatori američkih dnevnika slažu se u jednom: nakon nedjelje, srpska politička scena više nikad neće biti ista. 'Ako Srbi imaju imalo osjećaja za samoodržanje, neće dopustiti da se uspori dinamika nastala nakon nedjeljnih izbora', piše u današnjem broju 'International Herald Tribunea' Ana Husarska. Zamahu koji potiče promjene pridonosi i činjenica što su svoje ostavke ponudili i Vojislav Šešelj i Vuk Drašković, što ostavlja prazan prostor za stvaranje jedinstvenog fronta protiv Miloševića - smatra novinarka koja se posljednjih deset godina istakla analizama balkanske krize. No, ona upozorava da 'diktatori, kada su ranjeni, najčešće napadaju'. Ana Husarska poručuje Srbima da ne odustaju, da prosvjedima traže i dobiju ono na što imaju pravo: promjenu vlasti i da 'ne dopuste Miloševiću da se opet izvuče', kao što je to bio slučaj u zimi 1996. godine, nakon pobjede oporbe na lokalnim izborima. 'Ne dopustite mu da ostane na vlasti, pa makar i uz cijenu okrvavljenih noseva, pretučenih leđa i očiju punih suzavca. Diktatori ne odlaze lako. Ali na kraju, ipak odu', završava svoj komentar u 'International Herald Tribuneu' Ana Husarska. 'The New York Times' objavio je članak britanskog novinara Tima Judaha, pod naslovom 'Rušenje Miloševićeve tvrđave'. 'Još nije kasno za policijsko-vojni udar po oporbi, što bi od Miloševićeve Srbije stvorilo neku vrst europske Kube. No, sa svakim satom koji prođe, ova opcija postaje sve manje moguća', smatra Tim Judah. Koje će biti posljedice Miloševićeva odlaska s vlasti, ako do njega dođe? Prvo, smatra Tim Judah, pitanje crnogorske neovisnosti će nestati, jer 'većina Crnogoraca nije antijugoslavenski već antimiloševićevski nastrojena. Pitanje Kosova - piše Tim Judah - naravno neće nestati. Međutim, 'gospodin Koštunica će riječima, a ne mecima, poput Miloševića, nastojati uvjeriti međunarodnu zajednicu da Kosovo pripada Srbiji. To naravno nije dobra vijest za kosovske Albance, kojima je u prošlosti Miloševićeva politika antagoniziranja svijeta često odgovarala'. A što će Miloševićev odlazak značiti za samu Srbiju? 'Zemlja je u katastrofalnom stanju. Rat, sankcije i izolacija zadale su joj strašan udarac. Nadajmo se da je blizu trenutak kada će Srbija početi rješavati vlastite probleme, i to kroz dijalog Srbina sa Srbinom, kao i Srba, kao naroda, sa susjedima' - piše u 'The New York Timesu' Tim Judah. Manje optimistična je Georgia Anne Geyer, vanjskopolitička komentatorica čiji članak objavljuje list 'The Chicago Tribune': 'Čak ako oporba i pobijedi, u Washingtonu nitko ne očekuje mirni prijenos vlasti. Cirkuliraju mnogi scenariji, koji prognoziraju na koji će način Milošević počiniti izbornu prijevaru'. Gospođa Geyer navodi izvješće Međunarodne skupine za krize, nevladine organizacije koja se istakla dobrim analizama situacije na Balkanu, koja navodi niz Miloševićevih opcija: od krađe glasova pa do provociranja sukoba u Crnoj Gori. Što se tiče Vojislava Koštunice, ova američka novinska komentatorica također nije odveć optimistična. Za nju je on - kako kaže - 'Još jedan čudan čovjek koji dolazi iz Srbije. Srbi kažu da je pošten, i to je vjerojatno točno, no kada ga slušate shvatite da je njegova verzija srpskog nacionalizma tek nešto malo razumnija od Miloševićeve'. Na kraju, Georgie Anne Geyer upućuje kritiku i Zapadu, koji je - po njezinom mišljenju - omogućio Slobodanu Miloševiću iznimno dugu političku karijeru. 'Na Balkanu se Zapad odveć često ponašao balkanski - naime godinama je tolerirao Miloševića zato što je smatrao da se s njim na kraju ipak može dogovoriti. Srbi će se uskoro morati suočiti s događajima iz Miloševićeva desetljeća. Ne bi bilo loše kada bi i Zapad malo razmislio o svojoj ulozi na Balkanu u posljednjih deset godina', zaključuje Georgia Anne Geyer u listu 'The Chicago Tribune'. 26. IX. 2000. Pregled tiska Osim američke administracije i svi važniji mediji u Sjedinjenim Državama osvrću se na jugoslavenske izbore. Najčešći naslovi su - 'Srbi glasuju za promjene', ali i 'Odbacivanje Miloševića'. 'The New York Times' piše da je tijekom 13 godina vladanja Slobodan Milošević gubio dio po dio zemlje. Njegov srpski nacionalizam i demagogija okončani su u neovisnosti Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine - čije su granice iscrtane krvlju. Makedonija je neovisna, Kosovo je pod kontrolom Ujedinjenih Naroda, a Crnu Goru samo još ime drži u Jugoslaviji. Tako je Slobodanu Miloševiću ostala samo Srbija, a nakon nedjeljnih izbora ni ona nije više njegova! Urednici 'The New Yorka Timesa' ističu da riječ - poraz - prodire kroz vojne i sigurnosne snage i čini manje vjerojatnim da će one nekoga prisiliti da prihvati lažni rezultat. Priznao Milošević poraz ili ne, ovi su izbori zacijelo početak njegovog odlaska s vlasti - nalazi 'The New York Times'. Čini se vjerojatnim da će Vlada ustrajati na traženju kako je nužno da se za dva tjedna održi drugi krug izbora. U međuvremenu će, po svoj prilici, Slobodan Milošević bolje organizirati svoju prijevaru, a moguće da posljednji put zaigra i na kartu nacionalizma napadom na Crnu Goru. Istodobno, njegovi pomoćnici pripremaju teren izjavama da on treba ostati na položaju predsjednika do kraja sadašnjeg mandata, što znači do kraja ljeta iduće godine. 'Vojislav Koštunica bi trebao odbaciti bilo kakav dogovor koji bi dopustio Slobodanu Miloševiću da ima vlast iza scene. Ako Milošević odluči priznati poraz, on će pregovarati o svakom koraku koji bi mogao uravnotežiti njegovu snagu. Gospodin Koštunica ne bi trebao praviti nikakve koncesije i jedino bi trebao podcrtati svoj cilj - stvoriti od Srbije modernu i demokratsku zemlju', piše 'The New York Times'. 'The Washington Post' navodi riječi jednog europskog diplomate koji je jučer rekao: 'Nemojmo se zavaravati! Diktatori nikada s vlasti nisu uklonjeni preko izbora!' Na sreću taj diplomat nije bio u pravu - navodi se u uvodniku 'The Washington Posta' i ističe da ponekad diktatori, udaljeni od naroda i okruženi udvoricama, zavaravaju sami sebe umišljajući si da mogu pobijediti na izborima! List navodi da nema sumnje da je Slobodan Milošević varao na nedjeljnim izborima, ali se ističe da možda nije varao dovoljno. Isto tako, naglašava se kako je Milošević vodio katastrofalnu politiku, tako da mu je pod kontrolom ostalo ono što se nekada zvalo 'provincija Srbija', koja je presjekla sve veze s Europom, koja je u dubokoj depresiji, dok su ostale bivše komunističke zemlje napredovale prema integraciji i ekonomskom oporavku. 'The Washington Post' piše kako bi i Sjedinjene Države i europski saveznici trebali jasno kazati da će bilo koji pokušaj Slobodana Miloševića da skrene pažnju s njegovog izbornog poraza, što u njegovom slučaju znači poticanjem rata, biti uzvraćen oštro i odlučno! 'The Financial Times' piše da bi, ukoliko Slobodan Milošević pokuša ostati na vlasti, Srbi trebali pravdu zatražiti uličnim prosvjedima, jer su štrajkovi i demonstracije odigrale povijesnu ulogu u zbacivanju komunizma, pa se smatra da bi tako moglo biti i u Srbiji. Ističe se da ima znakova da ga neke njegove pristaše napuštaju i da bi masovni izlazak na ulice mogao na tako nešto natjerati i ostale. 'Tako se dogodilo u Rumunjskoj, s Ceauseskuovim režimom', ističe 'The Financial Times'. Kao i ostali mediji i ovaj list navodi kako je Milošević, želeći stvoriti 'veliku Srbiju' napravio zemlju slabijom nego je bila po njegovom dolasku na vlast. Naglašava se da je Miloševićeva alternativa - Vojislav Koštunica - nacionalist koji vjeruje u jaku Srbiju, ali koji ipak smatra da Srbija može jedino biti jaka ako se okonča izolacija i započne integracija s ostatkom Europe. Zapad bi trebao nedvosmisleno naglasiti da će se Milošević, ode li s vlasti sada ili za 10 godina, sučeliti sa suđenjem za ratne zločine - nalazi list. U novinama se oglasio i John Kasich, republikanski kongresmen hrvatskog podrijetla koji smatra da su jugoslavenski izbori prilika da Sjedinjene Države još jednom razmotre svoju neuspjelu politiku prema Balkanu! 'Protivim se politici Clintonove administracije zbog strašne etničke mržnje na Balkanu koja traje tisućljećima. Rješenje trebaju potražiti sami stanovnici te regije, a Sjedinjene Države ne mogu nametnuti rješenje - silom', ističe gospodin Kasich koji kaže da je Balkan u odgovornosti Europe i ne prihvaća logiku da Europa, koja ima snažnu ekonomiju kao i Sjedinjene Države, ne može smoći sredstva za kontrolu nad Kosovom, koje je, ističe John Kasich, manje od savezne Države Connecticut. Taj republikanski kongresmen smatra da ni posljednji izbori, ni bilo koja druga politička akcija ne može biti razlog za ostanak američkih vojnih snaga: 'Američka vojna intervencija u konfuznom i razvučenom sukobu ne može zadovoljiti naše životne interese. Bolja je ideja priznati da od Somalije do Haitija i Kosova izgradnja zemalja, kroz intervenciju američkih vojnih snaga u građanskim ratovima, ne funkcionira. Ne smijemo rasipati našu snagu na te sukobe nego je valja čuvati za dan kada ćemo trebati zaštititi naše stvarne nacionalne interese', ističe republikanski kongresmen. Negdašnji međunarodni posrednik za rješavanje bosanskohercegovačke krize Lord David Owen u 'The Wall Street Journal' daje svoje viđenje srbijanske situacije. On kaže da je najveći problem - Kosovo i da Albanci ne žele ništa manje od neovisnosti. Lord Owen smatra da je ključ rješenja u tome da Srbiji treba ponuditi teritorijalnu kompenzaciju za izgubljeno Kosovo, a da taj teritorij treba potražiti na širem području Balkana! (VOA) BRITANSKI RADIO - BBC 27. IX. 2000. Pregled tiska Jučerašnji govor britanskog premijera Tonyja Blaira na godišnjoj konferenciji laburističke stranke na kojoj je bio prisutan i hrvatski premijer Ivica Račan, glavnom je temom naslovnih stranica britanskih dnevnih listova. Svi listovi ističu kako je premijer istodobno priznao pogreške, posebno što se tiče umirovljenika, ali isto tako ponovno je naglasio svoja ključna politička uvjerenja, iznoseći platformu za sljedeće opće izbore u zemlji. Svi se uvodnici pitaju je li govorom premijer uspio preokrenuti negativan trend koji je njegovu Vladu pogodio prema svim anketama. 'The Financial Times' ističe kako je Tony Blair održao snažan govor, posjetivši okupljene laburističke aktiviste kako je u politici jednako riječ o sadržaju kao i o stilu. Odbacivši zašećereni sentimentalizam u koji tako često ranije znao skliznuti, premijer je iznio smjelu viziju svojeg drugog mandata u Downing Streetu. List naglašava kako nije bilo grandioznijih najava novih inicijativa, ali da je unatoč tome Tony Blair istakao vidljivu nit koja povezuje vladinu razumnu gospodarsku politiku s naglaskom na zdravstvo, obrazovanje i većim stupnjem socijalne pravde. Prebacivanjem političke rasprave na pitanja do kojih je glasačima uistinu stalo, Tony Blair je izazvao konzervativce da iznesu vjerodostojnu alternativu. 'The Financial Times' zaključio je kako je govor premijera Blaira ponudio uvjerljiv primjer spoja tržišne ekonomije i socijalne pravde i kako sada raste pritisak na čelnika konzervativaca Williama Haguea da adekvatno odgovori. 'The Daily Telegraph' ističe kako je svojim govorom Tony Blair na glavu preokrenuo obećanja dana 1997. godine kako mu nisu potrebni novi porezi da bi financirao svoje planove. Jučer je pak visoke poreze jednostavno opravdao dodatnom potrošnjom. List smatra kako oslanjanjem na tradicionalnu državnu potrošnju laburisti isključuju mogućnost učinkovite reforme zdravstva i obrazovanja. 'Glasujte za nas na sljedećim izborim i mi ćemo tek tada ispuniti sva obećanja', tako 'The Daily Telegraph' tumači premijerovu poruku britanskim glasačima. Sve bi to još nekako prošlo da nije bilo nedavnih prosvjeda oko visoke cijene nafte, koji su uništili povjerenje javnosti u Tonyja Blaira. Obzirom na jučerašnji govor, 'The Daily Telegraph' zaključuje kako je premijer vrlo daleko od restauracije svojeg ugleda. Što se vanjskopolitičkih stranica britanskih dnevnih listova tiče, samo dvije teme dominiraju: antikapitalistički i antiglobalizacijski protesti u Pragu i izborna natezanja u SR Jugoslaviji. 'The Daily Telegraph' ističe kako se demonstranti iz Praga mogu predstavljati kao globalno seljaštvo koje se buni protiv globalne aristokracije, ali riječ je o pokretu visokoobrazovane buržujske mladeži koja se buni protiv običaja i bogatstva svojih roditelja. S druge strane, kako piše 'The Guardian' u svojem govoru na godišnjem sastanku Svjetske banke, njezin je direktor James Wolfenson uputio poruku prosvjednicima koji su Pražanima priredili najgore scene nasilja nakon ruskih tenkova iz '68, kako dijeli njihovu zabrinutost za siromašne. On je istaknuo kako globalizacija bude oruđem inkluzije, no dao je kako ne može biti govora o odustajanju od integriranije svjetskoga gospodarstva. Svi britanski listovi opetuju pozive Zapada Slobodanu Miloševiću da prizna pobjedu oporbenog kandidata na predsjedničkim izborima. Komentirajući najavu izbornog povjerenstva kako će doći do drugog kruga glasovanja, 'The Independent' tvrdi kako je time beogradski režim dao znak da pokušava izbjeći krvave sukobe s oporbom. Riječ je o potezu čija je svrha priznati popularnost Vojislava Koštunice, ali istodobno dopustiti Miloševiću prostora da razmisli o svojoj strategiji. 'The Guardian' piše kako se Moskva potiho sprema otarasiti Slobodana Miloševića, nakon što ga je deset godina promatrala kako koristeći ideje pravoslavnog bratstva izaziva probleme između Rusije i Zapada. S velikom dozom opreza Moskva je, tvrdi 'The Guardian', jasno dala do znanja kako ne bi bila razočarana novim predsjednikom u SR Jugoslaviji. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova oštro je kritiziralo Miloševića što nije dopustio promatračima sa Zapada da prisustvuju izborima i upozorilo ga da se ne posluži nasiljem kako bi ostao na vlasti. Sa 50 članova Rusija je imala najveći tim promatrača na nedjeljnim izborima, čime je bila bolje informirana o rezultatima nego li drugi strani čimbenici. Dobro upućeni ruski komentari su stoga predviđali kako će doći do drugog kruga uz dvoboju Milošević - Koštunica, čitamo u 'The Guardianu'. (BBC) NJEMAČKI RADIO - RDW 27. IX. 2000. Pregled tiska Stanje u Jugoslaviji nakon izbora jedna je od glavnih tema njemačkog tiska. 'Leipziger Volkszeitung' primjećuje da Zapad i oporbu u Beogradu trenutno povezuje jedan cilj: maknuti Miloševića. A što bi bilo nakon toga, još je nejasno. Do sada se opozicija uvijek uspijevala međusobno posvađati. Da li će Koštunici uspjeti Savez od 18 stranaka održati na okupu duže vrijeme, mora se još pokazati. Jedno je pak jasno, naime da Koštunica može računati sa zapadnom potporom. A Europa mora računati s time da će Balkan još dugo biti žarište zabrinutosti, ustvrđuje 'Leipziger Volkszeitung'. 'Westdeutsche Zeitung' iz Dusseldorfa smatra da bi se i nakon drugog izbornog kruga teško moglo zamisliti da trenutna vlast u Beogradu prizna pobjedu oporbe. List zaključuje da su diktatori loši gubitnici. Stoga će omrznuti Predsjednik iskoristiti vrijeme da prijevarom i nasiljem osigura vlast koju gubi. U tome je on izvježban. 1991. je poslao tenkove da bi razbio prosvjede opozicije, a 1996. je djelomice anulirao pobjedu oporbe na komunalnim izborima, prisjeća se 'Westdeutsche Zeitung'. Dnevnik 'Ostthuringer Zeitung' komentira da je za oporbu, koja je do sada stalno bila posvađana, novi demokratski početak gotovo nemogući pothvat. Potpuno su različite stvari sporazumjeti se o zajedničkom protukandidatu i jednu diktatorsku državu transformirati u demokratsku. Stoga izborna pobjeda oporbe skriva u sebi brojne opasnosti, predmnijeva 'Ostthuringer Zeitung'. Unatoč nekim ustupcima savezne Vlade zbog visokih cijena gorivu prosvjedi prijevoznika i seljaka se nastavljaju. 'Suddeutsche Zeitung' piše da se proboj Schroedera i njegove stranke ne može objasniti aktualnim pogreškama crveno-zelene koalicije. Ne, udio poreza u cijeni mineralnog ulja od početka godine isto se tako malo promijenio, kao što u srpnju nije iznenada došlo do znatnog povećanja desno-ekstremističnih kaznenih djela. Nagla promjena tema, gotovo zbunjeno stalno ispitivanje javnoga mišljenja i popularnosti, u Berlinu drukčije nego u Bonnu ovisi o općenitom raspoloženju. Politički uspjeh sve se više definira prema tome tko u pravo vrijeme može pronaći veliku temu i okupirati je, navodi 'Sueddeutsche Zeitung'. Dnevnik 'Nuernberger Nachrichten' smatra da se o nužnoj pomoći za određena poduzeća, koja imaju gubitke zbog visokih cijena benzina, može razgovarati s ministrom prometa Klimmtom. Ali osim toga Berlin mora djelovati preko granica Berlina na harmonizaciji unutar Europske unije i ujedno što prije uvesti cestarine za kamione. To bi pridonijelo da dugoprugaši i skladišta na kotačima postanu nerentabilni. Novac od cestarina mogao bi se smisleno investirati u ekološki razumne prijevoze robe, naime u željeznicu, mišljenje je lista 'Nuernberger Nachrichten'. 'Westfaelische Nachrichten' među ostalim primjećuje da iako je porast cijena nafte izazvao bijes, ipak najveći dio od cijene gorivu ubire i dalje ministar financija. On je godinama profitirao od toga što su nesuglasice unutar OPEC-a zemalja uvjetovale jeftin benzin, pa ga je mogao dobro oporezovati a da to ne našteti supstanciji poduzeća. Ali sada je situacija drukčija, konstatira dnevnik 'Westfalische Nachrichten'. (RDW) FRANCUSKI RADIO - RFI 27. IX. 2000. Pregled tiska Tri naslova u 'Le Mondeu' , 'Liberationu' i 'Le Figarou' pokazuju svu šarolikost reakcije na jugoslavenske izbore i teme. 'Miloševiću napolje' u 'Liberationu', 'Koštunica odbija drugi krug' u 'Le Figarou' i u 'Le Mondeu', također na prvoj stranici, članak pod ratobornim naslovom 'Srbija - nedovršen raspad'. 'Miloševiću napolje', skupni je naslov čitave serije članaka i analiza koje na prve četiri stranice jugoslavenskim izborima posvećuje 'Liberation'. Odluku saveznoga izbornog povjerenstva da zakaže drugi krug predsjedničkih izbora, 'Liberation' ocjenjuje posljednjom smicalicom onoga koga uvodničar list Jacques Amalric naziva umirovljenikom etničkog totalitarizma. Jedino 'Liberation' danas u posebnoj analizi pod naslovom 'NATO gestikulira u Jadranskome moru', podsjeća na odluku Sjevernoatlanskog saveza da pojača svoju vojnu nazočnost na tom području. Analizirajući izbornu pobjedu demokratske srpske oporbe novinar lista Marc Semo govori o neočekivanom preokretu u Srbiji i kao objašnjenje ukazuje na ulogu koju je odigrao sam Vojislav Koštunica. Časni pravnik, umjereni nacionalist koga režim ne može optužiti da je sluga NATO-u. Iz bogatog dossiera koji objavljuje 'Le Figaro' od tri priloga njegova posebna izvjestitelja i Beograda Reno Gerarda izdvajamo onaj o trima strategijama unutar vladajuće koalicije. Prema ovoj analizi, unutar vodstva Socijalističke partije Srbije Slobodana Miloševića i Jugoslavenske udružene ljevice Mirjane Marković, postoje tri skupine s različitim pozicijama. Ponajprije tvrdo krilo oko Mire Marković i saveznog ministra za informacije Gorana Matića i ministra telekomunikacija Ivana Markovića. Ova frakcija se zalaže, prema 'Le Figarou' za najkraće rješenje - proglašavanje Miloševićeve pobjede u prvom izbornom krugu. Drugu skupinu predstavlja Nikola Šajinović, zamjenik saveznog premijera i glasnogovornik SPS-a, koji se u strategiji zalaže za održavanje drugog kruga, kako bi se režimu dalo vremena da se pribere i organizira. U ponedjeljak ujutro Šajinović je, prema istom izvoru, telefonirao Zoranu Đinđiću, čelniku Demokratske partije da bi mu predložio nagodbu u tom smislu. No vodstvo koalicije DOS i sam Đinđić, odbili su tu tajnu ponudu. Postoji i treća skupina, prema 'Le Figarou', koji predstavljaju pojedini lokalni kadrovi Socijalitičke partije koji se zalažu za priznanje pobjede oporbe. (...) U istom listu slijede i analize koje je dodalo uredništvo i u kojima prevladava konfuzija. Ima tu ocjena koje prelaze novinarsku objektivnost. Tako i ona iznad naslova 'Zapad tjera Miloševića da ode i podupire kandidata oporbe koga je brzopleto predstavio kao umjerenog'. Ovo 'brzopleto' je uistinu znakovito jer na toj stranici ćemo naći mnogo brzopletih ocjena. Na primjer, i to velikim slovima 'Koštunica ponajprije nacionalist'. Ili ona koju je za podgorički 'Monitor' izrekla Sonja Biserko, a prenosi je 'Le Figaro'. Ona doslovce kaže: 'Ako Milošević ode, program ostaje isti - stvaranje etničke države, anektiranje Republike Srpske i zaborav zločina.' Ima i mišljenja koja ipak, uz određene napore, otkrivaju barem neku razliku između Miloševića i Koštunice. Tako savjetnik Mila Đukanovića razliku vidi u tome što bi, po njemu, Milošević objavio rat Crnoj Gori. Nitko od njih ne vidi barem elementarnu razliku da Koštunica nije još bio niti jedan dan na vlasti da bi mu bilo suđeno na osnovi djela, a na ne na temelju onog rekla-kazala. U programskom članku 'Le Mondea' 'Srbija - nedovršen raspad' poziva se na srpskog književnika Vidosava Stevanovića i kosovskog novinara Vetona Suroja, uveliko se govori o bauku Velike Srbije. Istodobno nakon što je pozvan na dalje raspadanje onoga što se zove Jugoslavija, a što je u naslovu magičnim postupkom postalo Srbija, autor poručuje kako je beskorisno bojati se 'velike Albanije' ili bilo kakvog nekontroliranog razvitka uslijed razvijanja Jugoslavije ili zbog odvajanja Crne Gore. Autor je također u ovom članku današnjeg 'Le Mondea' došao do značajnog otkrića - 'U Crnoj Gori živi značajna srpska manjina'. (RFI) FRANCUSKA LE MONDE 27. IX. 2000. Tko će braniti interes proširene Europe? "Na pragu XXI. stoljeća, prva među najvažnijim zadaćama EU-a mora biti povijesni projekt koji se skriva iza pomalo dosadne riječi proširenje. Posrijedi je ostvarenje na koje se do sada u Europi nisu odvažili: izgradnja poretka slobode za čitav kontinent. Taj projekt danas treba promicati više no ikad; ali je to i teže no ikad. Teže zato što su javnosti u Uniji, napose u Francuskoj i u Njemačkoj, ali i u glavnim zemljama kandidatima kao što su Poljska i Republika Češka, sve suzdržanije prema tom procesu. Uspjeh Joerga Haidera na izborima u Austriji pokazao je koliko uspješno populistički vođe mogu iskoristiti strahove u svezi s proširenjem na istok. Proširenje bi moglo biti povod za prepirku na njemačkim parlamentarnim izborima, a možda i na predsjedničkim izborima u Francuskoj 2002. A ono što ulijeva povjerenje njemačkim i francuskim biračima, moglo bi rasrditi poljske i češke birače. Zauzimati se za proširenje, izazov je koji je upravljen svim demokratskim vladama u Europi. Predloživši nedavno da bi Njemačka trebala organizirati referendum o proširenju, europski je povjerenik za proširenje Guenter Verheugen postavio dobro pitanje i dao loš odgovor. Pitanje je: zašto su više od deset godina nakon pada Berlinskog zida politički čelnici u zapadnoj Europi učinili tako malo da bi uvjerili narod kako je proširenje Europske unije na zemlje u središtu, na istoku i na jugoistoku Europe, u njihovu vlastitom interesu, dugoročno pravilno shvaćenom? I kako se to kasnije može sretno svršiti? No referendum nije dobar odgovor. Ne zato što se ne bi vjerovalo narodu, već zato što je primjena referenduma u predstavničkim demokracijama oruđe koje treba rabiti samo kada je riječ o samom središtu ustanova, o identitetu ili o državnim interesima. Zato je Francuska imala referendum o sporazumu iz Maastrichta, zato će ga imati Danska (28. IX.) i Velika Britanija (tko zna kad?) o ulasku u područje eura. No proširenje ne ulazi u tu skupinu. Dakako, ono je životno važno za budućnost svih nas. No ne tiče se izravno temeljnih interesa nijedne zemlje članice EU-a. Protivno podmetanjima onih koji vole izazivati strah, proširenje neće dovesti do masovnog priljeva useljenika, do gubitka desetaka tisuća radnih mjesta, niti do novog napuštanja suvereniteta. Populisti preuveličavaju kratkoročne cijene i zanemaruju dugoročne koristi. Zadaća demokratskih čelnika je da preuveličaju dugoročne prednosti, promatrajući kratkoročne cijene s poštenog i strogog gledišta. Ne trebamo se plašiti činjenica. Javnosti s obje strane istočne granice EU-a - europskog 'baršunastog zastora' - imaju različite brige, ali su isto tako spojene posude. Na Zapadu se brinu za radna mjesta, plaše se useljavanja i troškova proširenja. Bilo izravno, povećanjem izdvajanja za proračun Unije, bilo neizravno subvencijama koje će, umjesto u Španjolsku, ići u poljsku Galiciju. Strah od nestabilnosti na istoku Njemačke na kojemu se temeljila njemačka potpora proširenju, smanjio se - koje li ironije! - ulaskom Poljske, Republike Češke i Mađarske u NATO. Istodobno su se tržišta srednje i istočne Europe toliko otvorila izvozu i ulaganjima iz zapadne Europe, da se poslovni ljudi sa Zapada mogu sebično zapitati: treba li nam još proširenje? Na istoku treba računati s razočaranjem zbog onog što se drži neispunjenim obećanjima zapadnih čelnika (proširenje za 2000.), sa smetenošću zbog birokratske krutosti i osamdeset tisuća stranica europskih stečevina koje kandidati moraju prihvatiti prije nego uđu u klub. Oni s razlogom smatraju da mnogi propisi odveć štite neke interesne skupine u Uniji i ometaju dinamiku tržišnog gospodarstva. Treba također povesti računa o brigama pojedinih skupina, kao što su poljski seljaci. Ne zaboravljajući neodređenu tjeskobu zbog napuštanja dijela suvereniteta koji su ove zemlje tek stekle. Tu je, napokon, i stvarni strah da će cijena njihova ulaska u raj Schengenlanda biti uspostava krute i neprobojne granice nešto istočnije. Upravo to Poljska želi spriječiti s Ukrajinom, a Republika Češka sa svojim slovačkim alter egom, ili Mađarska s mađarskom manjinom u Rumunjskoj. Jedna od teškoća u obrani proširenja je u tome što za njegovu 'prodaju' u Njemačkoj i u Austriji treba jamčiti 'čvrstu' i zatvorenu granicu na istoku, dok se u Poljskoj, Mađarskoj i Republici Češkoj traži obećanje o propusnim, otvorenim granicama. Ako referendum nije dobar odgovor, što učiniti? Prvo, Europska unija mora, najkasnije u proljeće sljedeće godine, pod švedskim predsjedanjem, izraditi točan kalendar za prvi krug proširenja. Činjenica da postoji obvezujući vremenski plan, znatno je pridonio uspostavi gospodarske i monetarne unije u siječnju 1999. To je pravilo bez premca. Potaknuti iskustvom dvaju krajnjih rokova za EMU, predlažemo da čelnici EU-a kažu: ako se ispune svi uvjeti, prvo će se proširenje dogoditi do 1. I. 2003. Ono se bezuvjetno mora dogoditi prije 1. I. 2005. Osim toga, prvo proširenje mora uključiti Poljsku koja je istodobno najteža i najvažnija zemlja u prvoj skupini kandidata. Drugo, sjednica Europskog vijeća u Nici, u prosincu, mora se napokon završiti reformom ustanova, bez koje EU s dvadeset i više članova jednostavno neće moći djelovati. Uz reforme Vijeća i Povjerenstva, treba prihvatiti i novo načelo. Vijeće u Nici mora prihvatiti načelo 'pojačane suradnje', koja treba biti prilagodljiva, jasna i otvorena svim državama koje u njoj žele sudjelovati. To otvaranje također djelomice zaokuplja zemlje kandidate koje se puno više plaše da će biti primljene, a da će ipak ostati vani. Treće, EU mora ispitati, dogovarajući se s europskim zemljama koje mu se žele pridružiti, može li se dio njegova zamršenog ustroja suradnje otvoriti nekima od njih prije nego budu punopravne članice. Zajednička bi vanjska i sigurnosna politika mogla, primjerice, biti pogodna za to (napokon, poljske i češke postrojbe već su raspoređene na Kosovu, uz britanske i talijanske postrojbe). Drugo bi područje bilo priključenje europskoj povelji o temeljnim pravima koja je u pripremi. Svakako će biti prikladno da se u uvodu povelje izričito pozove na ideale revolucija u srednjoj Europi iz 1989. Četvrto, treba razmisliti kako otvoriti stvarni europski obzor političkim populacijama i eliti u jugoistočnoj i u istočnoj Europi. Jedna je od ironija zadnjeg desetljeća što su europske postrojbe i dužnosnici više nazočni u Bosni i na Kosovu, nego u Češkoj ili u Šleskoj. Moraju se prosuditi i formulirati etape koje vode od vojnog protektorata do političke integracije. Nedavna poruka Europske unije narodu Srbije i bivše Jugoslavije početak je koji obećava, ali treba ići dalje. Što možemo ponuditi Ukrajini i drugim istočnim zemljama? Napokon: europski se čelnici doista moraju uključiti u obranu proširene Europe pred njihovom javnosti, kako istočno, tako i zapadno od 'baršunastog zastora'. Moraju biti odlučni u tome, kao što su bili u svezi s eurom. Slab euro je možda skrivena prednost. Slaba Europa bila bi siguran poraz. Tko bi od naših čelnika mogao prihvatiti taj izazov?", pitaju se Timothy Garton Ash sa St. Antony's College na Oxfordskom sveučilištu, Michael Mertes, glavni urednik časopisa 'Rheinischer Merkur (Bonn), Jacques Rupnik, direktor odjela za istraživanje u Državnoj zakladi za političke znanosti (CERI) i Aleksander Smolar, predsjednik zaklade Batory u Varšavi i istraživač u CNRS-u (Državno središte za znanstveno istraživanje). SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 27. IX. 2000. Žene protiv eura "Na danskom se referendumu za euro dogodilo nešto sasvim neobično. Otkriveno je da su glede ovoga pitanje podijeljeni - spolovi. Pokazalo se da su Dankinje protiv zajedničke europske valute a muškarci za. Ankete pokazuju da gotovo 60 posto žena protivi euru dok ga podupire gotovo 60 posto muškaraca. Žene su možda s Venere a muškarci s Marsa, no euro je iz Europske središnje banke u Frankfurtu(...). Ovogodišnji izbori, i u SAD-u i u Europi velikim dijelom su usmjereni na sljedeće pitanje: što žele žene? Kako je ukupno više glasova, glede eura, protiv(...), Dankinje koje su glasovale odgovorne su za neke veoma važne odluke. Zaista, njihovo bi određenje moglo zadati još jedan veoma bolan udarac već posrnulom euru u vrijeme kada si ga 18 mjeseci stara valuta baš i ne može priuštiti. Analitičari u Danskoj (koji su većinom, naravno, muškarci), zaključili su da žene glasuju 'više srcem nego glavom', što zvuči prilično uvredljivo, no možda ima i ponešto istine u sebi. (...) Vjerojatno ipak treba priznati da je podijeljenost spolova u Danskoj odraz emotivne polusjene koja okružuje euro. Ta polusjena uključuje pitanja kao što su strah od imigracije, odbojnost da se prihvati daljnja europska integracija a posebice 'angst' glede polaganog nestajanja širokogrudne danske države s punim socijalnim osiguranjem. Zanimljivo je otkriće i da je na čelu kampanje protiv eura žena - Pia Kjaersgaard, čelnica krajnje nacionalističke desnice, stranke Starnke danskog naroda(...). Prijetnja napada na dansku državu s punim socijalnim osiguranjem više je od ičega naškodila pristašama eura(...).Ni panična reakcija vlade nije nimalo pomogla. Premijer je napravio veoma neobičan korak - dao je službenu objavu u kojoj je obećao kako će održati razinu socijalnog osiguranja na sadašnjoj razini do 2045. godine - što je obećanje koje nadilazi i najveći idealizam njegovih najvatrenijih pobornika. Nije nimalo iznenadilo kada je rezultat ovoga bio veliki gubitak vjerodostojnosti samog premijera, Nyrupa Rasmussena. Neko je vrijeme razmišljao čak i o tome da od drugih čelnika 14 zemalja članica EU-a zatraži pismenu potvrdu kako se neće miješati u dansku državu s punim socijalnim osiguranjem, plan koji je trebalo brzo odbaciti kada je za njega doznao tisak. (...) 'Više žena nego muškaraca skeptično je glede odbacivanja krune (valute)', napisao je Drude Dahlerup, čelnik pokreta protiv eura (...). 'Moje vlastito Ne nije baš istovjetno onome ženskom, pa ipak se u potpunosti slažem sa ženskom skepsom glede EU-a.' Na koju god razliku on mislio, prilično je nejasna. Druge danske političarke duboko je uvrijedila tvrdnja kako žene dopuštaju vlastitim emocijama da upravljaju načinom na koji glasuju. Ritt Bjerregaard, bivša povjerenica EU-a za pitanja okoliša(...) napisala je: 'Tvrdnja da žene reagiraju tek srcem je besmislena. Žene doista reagiraju srcem no u isto su vrijeme u potpunosti svjesne prirode moći. Znaju da moraju sudjelovati i ne dopustiti da muškarci imaju sav utjecaj.' Nažalost, njezin poziv na određenje 'za' euro, izgleda, nema odjeka među njezinim danskim sestrama. 'Ne mogu natjerati žensku skepsu prema EU-u da se preoblikuje po mojoj vlastitoj slici današnje odlučne, čak i agresivne žene koje bi trebale imati hrabrosti i srca da razbiju prepreke i razmišljaju šire', napisala je Anne Grethe Holmsgaard, članica Socijalističke stranke naroda i ravnateljica danskog tehničkog sveučilišta, na kojem se obrazuje većina inženjera u zemlji. Je li moguće da danske glasačice (pa i one iz SAD-a, na vlastiti način) nisu baš tako napredne kao što bi to htjele biti? Odgovor na ovo pitanje nije lak, ako smo zapravo ušli u doba u kojem njihovi glasovi nose više težine nego ikad prije", piše Helle Bering. THE SPOTLIGHT 27. IX. 2000. Nacionalizam u porastu plaši globalnu elitu "Kako se ljeto polako stapa s jeseni, (...)svjedoci smo najnovijeg vala populističkih i domoljubnih pokreta diljem svijeta. Venezuelanski predsjednik Hugo Chavez daleko je najcjenjeniji čelnik Južne Amerike. Malezijskog predsjednika Mahatira Mohamada obožavaju gomile Azijaca kao istaknutog državnika njihovog vremena. U Europi, pak, sve popularnija nacionalistička stranka pod vodstvom Joerga Haidera u Austriji i Christopha Blochera u Švicarskoj privlače najviše birača. A u Africi, libijski diktator Muamar Gadafi ne samo da je opstao desetljećima otrovnih - ponekad i nasilnih - napada..., neočekivano se vraća u velikom stilu. Ono što ti svjetski čelnici imaju zajedničko jest da su svi nepokolebljivi i dalekovidni populisti koji su odbili laskanja kozmopolitske financijske elite i borili se kako bi spriječili njihova globalna tijela, sklona spletkarenju, Međunarodni monetarni fond (MMF), Svjetsku banku, Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO) i druge invazivne internacionalističke birokracije. Kad je Haiderova Slobodarska stranka postala jasnim pobjednikom na austrijskim predsjedničkim izborima prošle jeseni, odražavajući volju većine za nacionalističko-populističkom administracijom, ustrašeni političari koji su upravljali EU-om, amalgamom 14 elitističkih i globalističkih vlada, nametnuli su diplomatske sankcije maloj germanskoj zemlji Središnje Europe. No sankcije su u najboljem slučaju imale 'sumnjivu' legitimnost, još gore, bile su 'protuproduktivne'(...), prenosi izvješće skupine poznate kao 'tri mudraca', koje je EU imenovala kako bi revidirali režim sankcija. Nova austrijska vlada, u kojoj šest članova Haiderove stranke ima položaje ministara, bila je 'puna poštovanja i skrupula' prema pravima manjina i zadržala 'besprijekoran' stav prema ljudskim pravima, otkrio je odbor 'tri mudraca', na čelu s Martti Ahtisaarijem, bivšim finskim predsjednikom. Haider, koji se našao na meti medija i agencija establishmenta (...) zbog odbijanja da (...) osudi njemačke ratne čelnike i vojnike, odbio je prihvatiti čelni položaj kao austrijski kancelar koji su mu ponudili birači, kako bi 'izbjegao daljnju kontroverzu'. Primijetivši ovu 'pomirbenu' odluku, 'tri mudraca' su apelirala na ukidanje sankcija nametnutih Austriji, što je Jacques Chirac, koji trenutno sjedi u predsjedničkom stolcu EU-a, prihvatio i nevoljko objavio 14. rujna. 'Francuski političari su bili oni koji su te apsurdne sankcije nametnuli ostatku EU-a, jer se boje da populističko- nacionalistički pokret u Francuskoj, predvođen Jean-Marie Le Penom, raste gotovo jednako kao što je Haiderova Slobodarska stranka rasla u Austriji', objasnio je Alain Segonzac, veteran francuskog stranog dopisništva. Na drugom kraju svijeta, Mahatir, malezijski predsjednik izabran demokratskim putem, našao se na još žešćem udaru od onoga kojem je bio izvrgnut Haider, i to nakon što se suprotstavio mafijaškim pljačkašima tržišta novcem koji su zaposjeli i uništili osjetljivi sustav isplate u jugoistočnoj Aziji, kao i nacionalna gospodarstva, u proljeće 1997. godine. Optužujući špekulante kozmopolitskim valutama koji su 'u par tjedna uništili ono što su ljudi stvarali desetljećima', Mahatir ih je nazvao 'kriminalnim međunarodnim financijašima.' Kategorički odbijajući 'pomoć' koju su ponudili MMF i Svjetska banka nazvavši ju 'pilulama otrova', Mahatir je obećao ponovno oživjeti uništeno gospodarstvo vlastite zemlje 'vlastitim nastojanjima, izvorima, teškim radom i domoljubnim ponosom.' 'Za razliku od Indonezije i Južne Koreje, gdje je mešetarenje MMF-a i Svjetske banke produljilo gospodarske i civilne nerede sve do današnjega dana, populistička politika koju provodi Mahatirova administracija obnovila je malezijske kapacitete a proizvodnju kao i financijsku stabilnost u jednoj jedinoj godini - što je čudesni oporavak', kazao je dr. Hahfouz Bayan, istaknuti filipinski gospodarstvenik. No globalne financijske elite sada Mahatira smatraju opasnim neprijateljem pokušavši ga svrgnuti postupcima koji su u jugoistočnoj Aziji postali poznati kao 'Marcosov tretman'. Kako bi učinili da ova politika izgleda kao izvorni 'revolt naroda', CIA je namjestila - a Wall Streeet financirao - nasilne ulične demonstracije u kojima su sudjelovali korumpirani sindikati i studenti. Na ovo ih je potaknula kampanja dezinformacijama koju su širili tajni agenti SAD-a. Vodeći spletkaroši iz SAD-a, kao što je pomoćnik državne tajnice, Paul Wolfowitz, izravno povezani s tajnim planerima politike bilderberškog društva, filipinskim su vojnim zapovjednicima obećali velike nagrade ako napuste Marcosa. Na kraju je na ovo pristala većina generala. No kada su (...) sličnom strategijom pokušali svrgnuti Mahatira, doživjeli su poraz. Snažni i pametni azijski čelnik čvrsto je u šaci držao ključne potpore svoga režima - vojsku, tržišta i mase - pa su internacionalni pokušaji da ga se svrgne bili čvrsto odbijeni. U Sjevernoj Africi, libijski se diktator Gadafi na sličan način održao na vlasti nakon neprestanih napadaja globalne neprijateljske koalicije... U Nizozemskoj, posebni tribunal osnovan za suđenje dvojici libijskih agenata obavještajne službe optuženih za upletenost u pad PanAmovog zrakoplova nad Lockerbieom, u Škotskoj, do sada nije dao nikakve čvrste dokaze koje bi libijsku vladu povezali s ovim tragičnim terorističkim libijskim zločinom. Kao rezultat ovoga, Clintonova administracija sada je aktivno upletena u zakulisne pregovore s Gadafijevim čelnim pomoćnicima glede popuštanja dugoročnih napetosti između dviju zemalja i ukidanja gospodarskog embarga koji je nametnula SAD", piše Marin Mann. RUSIJA IZVESTIJA 27. IX. 2000. Slobodanova šutnja "Vođe jugoslavenske oporbe gotovo nisu ostavili vremena Beogradu da razmisli: središnje izborno povjerenstvo treba, na njihov zahtjev, najkasnije do srijede u 20 sati objaviti službene rezultate izbora. 'U protivnom, rekao je predstavnik Demokratske oporbe Srbije (DOS) Čedomir Jovanović, sami ćemo proglasiti pobjednika, a reakcija vlade uopće nas ne zanima'. Međutim, članovi središnjeg izbornog povjerenstva, kako javljaju neovisni promatrači, doslovno bježe od novinara. Vlasti su se pritajile, otišle u ilegalu i, sudeći po svemu, zbunjene su. Samo provladin list 'Politika', pozivajući se na ljude iz Socijalističke partije, piše o Miloševićevih 45 posto prema rezultatima obrade polovice glasačkih listića i o 'mogućnosti njegove pobjede u prvom krugu'. Pobjeda DOS-ova kandidata Vojislava Koštunice spominje se u Jugoslaviji kao gotov čin. Noćne povorke uz ples i glazbu zaredale su se u Nišu, Novom Sadu, Kraljevu, Mladenovcu i drugim gradovima. U Beogradu se okupilo više od 40 tisuća slavljenika. 'Slobodane, Slobodane! Ubij se i spasi Srbiju!', uzvikivalo je mnoštvo. Pri tome, što je važno, nije bilo ni sukoba ni krvoprolića. I nikakvih pojačanih policijskih snaga, što općenito nije značajka sadašnje Jugoslavije. Oporba je pozvala svoje pristaše da se u srijedu navečer ne okupljaju ispred zgrade savezne skupštine u očekivanju objave rezultata. Dodatna nam napetost nije potrebna, razumno kažu u stožeru Vojislava Koštunice. Demokrati ne očekuju nasilne akcije u Miloševićevu omiljenom stilu: sada nisu prilike za to. Režim još nikada nije bio u takvoj izolaciji. Koaliciji na vlasti povjerenje nije uskratio Zapad, kao što je bilo do sada, već vlastiti narod i povijesni saveznici. A to je već udarac od kojeg se teško oporaviti. 'Čak se i ruski predsjednik Vladimir Putin otvoreno distancirao od Miloševića, poduprijevši promjene', rekla je, točno procijenivši događaje, bivša predsjednica republike srpske u Bosni Biljana Plavšić", piše Georgij Stjepanov. ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 27. IX. 2000. Svršetak nadgledanja Hrvatske "Parlamentarna skupština Vijeća Europe u utorak je Republici Hrvatskoj potvrdila velike uspjehe u demokratskim reformama kao i u poštivanju ljudskih prava. Budući da zemlja uvelike ispunjava svoje obveze nastale članstvom u Vijeću Europe, postupak nadgledanja svršit će jednoglasno usvojenim zaključkom. Tamo gdje još ima nedostataka, treba nastaviti usku suradnju između Zagreba i Strasbourga zbog njihovih otklanjanja. Tom odlukom kojom se istodobno pozivaju druge države članice da ispune obećanja pomoći za obnovu zemlje, Vijeće Europe nagrađuje drastične promjene u Hrvatskoj, koje su se dogodile od predsjedničkih izbora u siječnju. Osim toga u izvješću koje su predočili Poljak Jaskernia i Bugarka Stojanova, izbori su doveli do posve drukčijeg političkog ozračja. Još u travnju 1999. skupština je kritizirala Hrvatsku zbog nepoštivanja temeljnih načela Vijeća Europe i već su se javljali glasovi koji su zahtijevali isključenje Hrvatske. Od tada je u uskoj suradnji sa Strasbourgom provedena većina prijedloga Vijeća Europe kod promjene izbornoga zakona, kod općinske samouprave, reforme pravosuđa uključujući odredbe civilnih procesa te ponajprije kod jačanja prava manjina uz korištenje njihovog vlastitog jezika. Pozitivni se rezultati i na području medija očekuju od nacrta zakona predočenog u lipnju, koji bi hrvatsku televiziju trebao pretvoriti u javnu ustanovu i koji predviđa privatizaciju trećeg kanala. Sada se također mijenja kazneni zakon koji treba ukinuti kazneni progon novinara zbog vrijeđanja visokih državnih dužnosnika. Naprotiv, još nije konačno omogućeno izdavanje novina i časopisa na komercijalnom temelju i bez diskriminacija. Priznanje su novi predsjednik Mesić kao i vlada i parlament dobili i za to što su u roku od svega nekoliko mjeseci dokazali uspjeh u provedbi mirovnog sporazuma iz Daytona i što od tada usko surađuju s Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Osim toga tu su i poboljšani odnosi s Bosnom i Hercegovinom, čija neovisnost i teritorijalni integritet više nisu u pitanju. No činjenica da svi problemi još nisu zadovoljavajuće riješeni, očita je iz zahtjeva Strasbourga za novim ustavom koji bi jamčio prava manjina kao i općinsku i regionalnu samoupravu, neovisnost pravosuđa, medijsku slobodu i imovinsko pravo" - izvješćuje novinar lista uth. NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 27. IX. 2000. Susjedi Crne Gore na oprezu "Dok Miloševićev režim oklijeva priznati poraz na izborima, u Crnoj Gori raste napetost. Zadnjih je dana vlada susjedne Hrvatske upozoravala svoje građane da se ne približavaju crnogorskoj granici. Granicu s Bosnom i Hercegovinom još je prije tjedan dana zatvorila jugoslavenska vojska. Miloševiću odani paravojnici koji se nalaze u zemlji, samo čekaju zapovijed za napad. Po izvješćima pouzdanih svjedoka iz Podgorice, pojačavaju ih zastrašujuće jedinice srpskog ministarstva unutarnjih poslova. SAD zbog svega toga pokazuje da i dalje ozbiljno shvaća ratnu opasnost u Crnoj Gori. Već danima ratni brodovi američke flote krstare pred crnogorskom obalom. Povod za te mjere na granicama je strah da bi Miloševića provokacije protiv albanskih i bošnjačkih manjina koje žive u Crnoj Gori mogle potaknuti da destabilizira zemlju i ispita kako će reagirati policijske postrojbe crnogorske vlade, koje su izučili zapadni vojnici. Na izborima krajem tjedna tamošnje je vodstvo zbog prosvjeda protiv promjena ustava koje je Slobodan Milošević proveo u lipnju, pozvalo na bojkot. Tako su nadrazmjerno mnogi Miloševićevi pristaše izišli na birališta. Unatoč tomu čini se da se i tu naznačuje pobjeda srpske oporbe. Znak za to je u Beogradu ponuđena ostavka jugoslavenskog premijera Momira Bulatovića koji je iz Crne Gore. Milošević je navodno od Bulatovića zatražio ostavku, jer nije uspio za njega u svojoj domovini prikupiti sto tisuća glasova. 'Sada je gotovo!', pisalo je jučer u crnogorskim novinama ispod Miloševićevih slika. Istodobno su izbori učvrstili položaj crnogorske vlade pod predsjednikom Milom Đukanovićem. Jer ako Milošević unatoč porazu i dalje pokuša ostati na vlasti, Đukanović bi se uskoro mogao odvažiti na referendum o neovisnosti svoje republike od Jugoslavije. Budući da je osim toga jugoslavenska vojska najavila svoju neutralnost prema ishodu izbora u Srbiji, ratna bi se opasnost u Crnoj Gori paradoksalno čak mogla i smanjiti" - drži komentator lista Erich Rathfelder.