VOA 27. IX. TISAK

GLAS AMERIKE - VOA 27. IX. 2000. Pregled tiska Jugoslavensko Savezno izborno povjerenstvo objavilo je da će se osmog listopada održati drugi krug predsjedničkih izbora, na kojem će se suočiti oporbeni čelnik Vojislav Koštunica, koji je u prvom krugu izbora dobio najviše glasova, i sadašnji jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević. Politički komentatori američkih dnevnika slažu se u jednom: nakon nedjelje, srpska politička scena više nikad neće biti ista. 'Ako Srbi imaju imalo osjećaja za samoodržanje, neće dopustiti da se uspori dinamika nastala nakon nedjeljnih izbora', piše u današnjem broju 'International Herald Tribunea' Ana Husarska. Zamahu koji potiče promjene pridonosi i činjenica što su svoje ostavke ponudili i Vojislav Šešelj i Vuk Drašković, što ostavlja prazan prostor za stvaranje jedinstvenog fronta protiv Miloševića - smatra novinarka koja se posljednjih deset godina istakla analizama balkanske krize. No, ona upozorava da 'diktatori, kada su ranjeni, najčešće napadaju'. Ana Husarska poručuje Srbima da ne odustaju, da prosvjedima traže i dobiju ono na što imaju pravo: promjenu vlasti i da 'ne dopuste Miloševiću da se opet izvuče', kao što je to bio slučaj u zimi 1996. godine, nakon pobjede oporbe na lokalnim izborima. 'Ne dopustite mu da ostane na vlasti, pa makar i uz cijenu okrvavljenih noseva, pretučenih leđa i očiju punih suzavca. Diktatori ne odlaze lako. Ali na kraju, ipak odu', završava svoj komentar u 'International Herald Tribuneu' Ana Husarska. 'The New York Times' objavio je članak britanskog novinara Tima Judaha, pod naslovom 'Rušenje Miloševićeve tvrđave'. 'Još nije kasno za policijsko-vojni udar po oporbi, što bi od Miloševićeve Srbije stvorilo neku vrst europske Kube. No, sa svakim satom koji prođe, ova opcija postaje sve manje moguća', smatra Tim Judah. Koje će biti posljedice Miloševićeva odlaska s vlasti, ako do njega dođe? Prvo, smatra Tim Judah, pitanje crnogorske neovisnosti će nestati, jer 'većina Crnogoraca nije antijugoslavenski već antimiloševićevski nastrojena. Pitanje Kosova - piše Tim Judah - naravno neće nestati. Međutim, 'gospodin Koštunica će riječima, a ne mecima, poput Miloševića, nastojati uvjeriti međunarodnu zajednicu da Kosovo pripada Srbiji. To naravno nije dobra vijest za kosovske Albance, kojima je u prošlosti Miloševićeva politika antagoniziranja svijeta često odgovarala'. A što će Miloševićev odlazak značiti za samu Srbiju? 'Zemlja je u katastrofalnom stanju. Rat, sankcije i izolacija zadale su joj strašan udarac. Nadajmo se da je blizu trenutak kada će Srbija početi rješavati vlastite probleme, i to kroz dijalog Srbina sa Srbinom, kao i Srba, kao naroda, sa susjedima' - piše u 'The New York Timesu' Tim Judah. Manje optimistična je Georgia Anne Geyer, vanjskopolitička komentatorica čiji članak objavljuje list 'The Chicago Tribune': 'Čak ako oporba i pobijedi, u Washingtonu nitko ne očekuje mirni prijenos vlasti. Cirkuliraju mnogi scenariji, koji prognoziraju na koji će način Milošević počiniti izbornu prijevaru'. Gospođa Geyer navodi izvješće Međunarodne skupine za krize, nevladine organizacije koja se istakla dobrim analizama situacije na Balkanu, koja navodi niz Miloševićevih opcija: od krađe glasova pa do provociranja sukoba u Crnoj Gori. Što se tiče Vojislava Koštunice, ova američka novinska komentatorica također nije odveć optimistična. Za nju je on - kako kaže - 'Još jedan čudan čovjek koji dolazi iz Srbije. Srbi kažu da je pošten, i to je vjerojatno točno, no kada ga slušate shvatite da je njegova verzija srpskog nacionalizma tek nešto malo razumnija od Miloševićeve'. Na kraju, Georgie Anne Geyer upućuje kritiku i Zapadu, koji je - po njezinom mišljenju - omogućio Slobodanu Miloševiću iznimno dugu političku karijeru. 'Na Balkanu se Zapad odveć često ponašao balkanski - naime godinama je tolerirao Miloševića zato što je smatrao da se s njim na kraju ipak može dogovoriti. Srbi će se uskoro morati suočiti s događajima iz Miloševićeva desetljeća. Ne bi bilo loše kada bi i Zapad malo razmislio o svojoj ulozi na Balkanu u posljednjih deset godina', zaključuje Georgia Anne Geyer u listu 'The Chicago Tribune'. (VOA)