RFI 27. IX. TISAK

FRANCUSKI RADIO - RFI 27. IX. 2000. Pregled tiska Tri naslova u 'Le Mondeu' , 'Liberationu' i 'Le Figarou' pokazuju svu šarolikost reakcije na jugoslavenske izbore i teme. 'Miloševiću napolje' u 'Liberationu', 'Koštunica odbija drugi krug' u 'Le Figarou' i u 'Le Mondeu', također na prvoj stranici, članak pod ratobornim naslovom 'Srbija - nedovršen raspad'. 'Miloševiću napolje', skupni je naslov čitave serije članaka i analiza koje na prve četiri stranice jugoslavenskim izborima posvećuje 'Liberation'. Odluku saveznoga izbornog povjerenstva da zakaže drugi krug predsjedničkih izbora, 'Liberation' ocjenjuje posljednjom smicalicom onoga koga uvodničar list Jacques Amalric naziva umirovljenikom etničkog totalitarizma. Jedino 'Liberation' danas u posebnoj analizi pod naslovom 'NATO gestikulira u Jadranskome moru', podsjeća na odluku Sjevernoatlanskog saveza da pojača svoju vojnu nazočnost na tom području. Analizirajući izbornu pobjedu demokratske srpske oporbe novinar lista Marc Semo govori o neočekivanom preokretu u Srbiji i kao objašnjenje ukazuje na ulogu koju je odigrao sam Vojislav Koštunica. Časni pravnik, umjereni nacionalist koga režim ne može optužiti da je sluga NATO-u. Iz bogatog dossiera koji objavljuje 'Le Figaro' od tri priloga njegova posebna izvjestitelja i Beograda Reno Gerarda izdvajamo onaj o trima strategijama unutar vladajuće koalicije. Prema ovoj analizi, unutar vodstva Socijalističke partije Srbije Slobodana Miloševića i Jugoslavenske udružene ljevice Mirjane Marković, postoje tri skupine s različitim pozicijama. Ponajprije tvrdo krilo oko Mire Marković i saveznog ministra za informacije Gorana Matića i ministra telekomunikacija Ivana Markovića. Ova frakcija se zalaže, prema 'Le Figarou' za najkraće rješenje - proglašavanje Miloševićeve pobjede u prvom izbornom krugu. Drugu skupinu predstavlja Nikola Šajinović, zamjenik saveznog premijera i glasnogovornik SPS-a, koji se u strategiji zalaže za održavanje drugog kruga, kako bi se režimu dalo vremena da se pribere i organizira. U ponedjeljak ujutro Šajinović je, prema istom izvoru, telefonirao Zoranu Đinđiću, čelniku Demokratske partije da bi mu predložio nagodbu u tom smislu. No vodstvo koalicije DOS i sam Đinđić, odbili su tu tajnu ponudu. Postoji i treća skupina, prema 'Le Figarou', koji predstavljaju pojedini lokalni kadrovi Socijalitičke partije koji se zalažu za priznanje pobjede oporbe. (...) U istom listu slijede i analize koje je dodalo uredništvo i u kojima prevladava konfuzija. Ima tu ocjena koje prelaze novinarsku objektivnost. Tako i ona iznad naslova 'Zapad tjera Miloševića da ode i podupire kandidata oporbe koga je brzopleto predstavio kao umjerenog'. Ovo 'brzopleto' je uistinu znakovito jer na toj stranici ćemo naći mnogo brzopletih ocjena. Na primjer, i to velikim slovima 'Koštunica ponajprije nacionalist'. Ili ona koju je za podgorički 'Monitor' izrekla Sonja Biserko, a prenosi je 'Le Figaro'. Ona doslovce kaže: 'Ako Milošević ode, program ostaje isti - stvaranje etničke države, anektiranje Republike Srpske i zaborav zločina.' Ima i mišljenja koja ipak, uz određene napore, otkrivaju barem neku razliku između Miloševića i Koštunice. Tako savjetnik Mila Đukanovića razliku vidi u tome što bi, po njemu, Milošević objavio rat Crnoj Gori. Nitko od njih ne vidi barem elementarnu razliku da Koštunica nije još bio niti jedan dan na vlasti da bi mu bilo suđeno na osnovi djela, a na ne na temelju onog rekla-kazala. U programskom članku 'Le Mondea' 'Srbija - nedovršen raspad' poziva se na srpskog književnika Vidosava Stevanovića i kosovskog novinara Vetona Suroja, uveliko se govori o bauku Velike Srbije. Istodobno nakon što je pozvan na dalje raspadanje onoga što se zove Jugoslavija, a što je u naslovu magičnim postupkom postalo Srbija, autor poručuje kako je beskorisno bojati se 'velike Albanije' ili bilo kakvog nekontroliranog razvitka uslijed razvijanja Jugoslavije ili zbog odvajanja Crne Gore. Autor je također u ovom članku današnjeg 'Le Mondea' došao do značajnog otkrića - 'U Crnoj Gori živi značajna srpska manjina'. (RFI)