AUSTRIJA 13. IX. 2000. VISOKA CIJENA NAFTE

AUSTRIJA DIE PRESSE 13. IX. 2000. Cijena nafte - objekt mržnje "Još do nedavno se moglo čuti da će biti zajedničke akcije 15 zemalja članica EU-a protiv rasta cijena nafte. Na kraju je od toga ispalo mlačno upozorenje zemljama članicama OPEC-a, kartelu zemalja izvoznica nafte, što bi mogle biti posljedice previsokih cijena. OPEC je stvarno odlučio - ali sigurno ne iz tog razloga - povećati proizvodnju. Sve to nije pomoglo ništa. Jučer su cijene benzina i dizela ponovo porasle. Što nijednog stručnjaka nije iznenadilo. OPEC ovog trenutka uopće nije problem. To su dobro uočili i najogorčeniji vozači teretnjaka i osobnih automobila, koji u sve većem broju europskih zemalja organiziraju prosvjede. Hoće li se dnevna proizvodnja sirove nafte povećati za 500 tisuća ili za čitav milijun barela, trenutno neće ništa promijeniti. Rafinerije trebaju svaku kap kako bi zadovoljile povećanu potražnju koja je nastala kao posljedica čekanja pada cijena nafte koji nije uslijedio, a sada se više ne može čekati, nego se potrebe trebaju pod hitno namiriti. Dakle, jedna promašena špekulacija kupaca nafte - za to OPEC ne može biti kriv. Baš naprotiv: on je u proteklom razdoblju već tri puta povisio postavljeni limit proizvodnje, ne bi li time smirio cijene. Kad bi, tehnički gledano, bio u mogućnosti povećati proizvodnju - mada su posljednjih godina mnoge nužne investicije bile odgađane - tada bi se sada prazni tankovi industrijskih zemalja ponovo počeli puniti mineralnim produktima. Tada bi cijene opet bile niske - što je za očekivati tek sljedećeg proljeća. Ovakvom obliku privrede kružnog toka postoje samo dvije alternative: jedna je planska privreda koja pri promjenljivo lošoj opskrbi brine o stalno niskim cijenama (čini se da radnički sindikat austrijskih benzinskih crpki ima taj cilj u vidu)- a, druga je koja želi osigurati dobru opskrbu posredstvom većeg tržišta uz umjerene cijene. Tako gledano, glas koji je proteklih tjedana dignut protiv međunarodne 'liberalizacijske službe', WTO- a, može se lako razumjeti. Samo: što se ima od toga? Treba li možda uvesti kaznene carine na uvoz iz zemalja članica OPEC-a? De facto nešto takvo i postoji u obliku visokih poreza na mineralna goriva, prigovaraju članice OPEC-a. I što je najvažnije, nisu ni tako u krivu. Kao ni kočitelji u Francuskoj, Velikoj Britaniji i na ostalim mjestima koji znaju gdje se nalazi najpohlepniji ali i istovremeno najranjiviji dio čitavog lanca poskupljivača benzina - u ministarstvima financija. No, što bi trebale raditi vlade? Prije svega prihvatiti to da su zemlje članice OPEC-a još za vrijeme naftnog šoka 1973. nepokolebljivo učvrstile svoj položaj. Pokušaji zastrašivanja izgledaju samo smiješno. Drugo, iskorištavati razdoblja visokih cijena nafte, da bi se tržišna snaga OPEC-a smanjila, time da se unapređuju alternativni izvori energije, da se otvaraju naftna nalazišta u trećim zemljama, te da se ustrajava na mjerama štednje energije. Treće, promisliti o vlastitim porezima na mineralna goriva- kako o njihovoj veličini, tako i o tome da su sastavni dio smislenog upravljanja skromnim sredstvima za promet i okoliš. I četvrto, moraju, uz svo razumijevanje za nezadovoljstvo demonstranata, pojasniti da se ovi svojim postupcima zabrinjavajuće približavaju granici samovlade. Umirovljenike s minimalnim mirovinama, kojima pri trostruko većoj cijeni loživog ulja predstoji gorka zima, moglo bi se razumjeti. Ali svi oni, koji su u prošlosti zarađivali na iznimno niskim cijenama, a sada su doprinijeli zaustavljanju tržišta time što se svojim ponašanjem nisu prilagodili znatnim razlikama cijena na benzinskim crpkama, ti i takvi ne zaslužuju žaljenje", piše Christian Ultsch.