FRANCUSKA-LE MONDE OD 10.9.00.O UN-U

FRANCUSKA LE MONDE 10. IX. 2000. Ujedinjeni narodi su korisni "Dosta je lako kritizirati veliki susret koji je ovih dana završen u New Yorku i unijeti ga u knjigu rekorda (sudjelovalo je 149 državnih poglavara, što se do sada nije vidjelo), umjesto u veliku knjigu ljudske povijesti. Susretu na vrhu može se zamjeriti sljedeće: ništa se konkretno nije odlučilo, a dobre nakane koje su se na njemu očitovale, za sve žrtve isključivanja i samovolje koje na Zemlji žive u uvjetima pakla, bit će samo dodatak dekoru. Lako je osuđivati, ali od toga nema koristi. Svi znamo, već više od pedeset godina, da UN ne može biti utopija koju su zamislili neki njegovi utemeljitelji nakon Drugog svjetskog rata. Na pragu novog stoljeća, pitanje je li organizacija unatoč svemu još korisna, ili je 'stvarčicu' vrijeme zauvijek pregazilo. U tom je smislu Kofi Annan, glavni tajnik, uspješno ispunio zadaću, prisjetimo li se neuspjeha pedesete obljetnice Ujedinjenih naroda 1995., kada nitko nije davao velike izglede budućnosti organizacije koja se tada obrukala u Bosni i u Ruandi. Otkako je došao u glavno tajništvo, Kofi Annan priprema ono što je zajednički rečeno u New Yorku: neku vrstu samokritike UN-a, humaniju predodžbu o njegovoj ulozi u XXI. stoljeću, utvrđivanje novih izazova na koje UN mora odgovoriti želi li preživjeti i reforme koje to sa sobom donosi. Susret na vrhu u New Yorku jamačno nije za tri dana bitno promijenio međunarodne odnose. No sama činjenica da je 150 čelnika planeta htjelo sudjelovati na njemu pokazuje da oni još vjeruju u UN kao oruđe koje će im omogućiti da u tome uspiju, ili da barem misle kako on nije zanemariva veličina. Čelnici okupljeni u New Yorku, a napose članovi Vijeća sigurnosti, za istom su govornicom, za kojom se prije deset godina govorilo samo o nuklearnom razoružanju, priznali da su siromaštvo i smrtne bolesti također prijetnja zajedničkoj sigurnosti. Većina je njih potvrdila da načelo poštovanja državnog suvereniteta koje je sadržano u Povelji, ne može opravdati ravnodušnost međunarodne zajednice prema masovnim zločinima. Prikazali su Afriku kao kontinent-mučenik, prema kojemu se ponajprije moraju usmjeriti napori. Doista, potrebno je s riječi prijeći na djela. Prepustimo prosudbu susreta onima koji su najviše kadri da osjete 'aparthejd' u svijetu, poput južnoafričkog predsjednika, i onima koji, kao i on, ponajprije opažaju bijedu u kojoj živi velik dio čovječanstva i nejednakost koja prevladava na polju sigurnosti. Svi, ili gotovo svi, bili su zadovoljni ovim susretom i izjavama koje su se čule i koje će im kasnije pomoći, kao što reče Thabo Mbeki, da brane svoje zahtjeve pred najmoćnijima", piše list.