EU-monetarni_sustav-Politika NJEMAČKA-7. IX. 2000.-SLABLJENJE EURA NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG7. IX. 2000.Zalazak jednog simbola"Novi moto stručnjaka glasi: 'Ako pijetao na gnoju kukuriječe, euro pada ili isti bit' će.' U svakom slučaju
jamačno je samo jedno: sasvim je svejedno kako se gospodarstvo razvija - pravi razlozi za slabljenje eura trebaju se tražiti u politici.Tome u prilog govori povijest europskog zajedništva. Ono je nakon Drugog svjetskog rata bilo zamišljeno kao politički projekt. Njezina prva prethodnica, Montanuion, bila je doduše gospodarski savez, ali je u glavama ljudi politička zajednica imala prednost. Ujedinjenje na gospodarskoj razini neprimjetno se šuljalo i utoliko je žešće stiglo. Najprije su tečajevi europskih valuta pripojeni jedan na drugi, da bi nakon toga središnje banke zemalja članica bile stavljene 'pod skrbništvo'. Na jednom se pojavio euro kao kruna europske gospodarske i monetarne unije. Prilikom ujedinjenja na političkoj razini stvari su tekle nešto drukčije: ono je bilo popraćeno mnoštvom lijepih gesta, ali je jedva išlo naprijed. Od zajedničke europske Vlade, o kojoj se sanja još odavno, danas smo udaljeniji nego ikad. Tome nisu mnogo pomogli
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
7. IX. 2000.
Zalazak jednog simbola
"Novi moto stručnjaka glasi: 'Ako pijetao na gnoju kukuriječe, euro
pada ili isti bit' će.' U svakom slučaju jamačno je samo jedno:
sasvim je svejedno kako se gospodarstvo razvija - pravi razlozi za
slabljenje eura trebaju se tražiti u politici.
Tome u prilog govori povijest europskog zajedništva. Ono je nakon
Drugog svjetskog rata bilo zamišljeno kao politički projekt.
Njezina prva prethodnica, Montanuion, bila je doduše gospodarski
savez, ali je u glavama ljudi politička zajednica imala prednost.
Ujedinjenje na gospodarskoj razini neprimjetno se šuljalo i
utoliko je žešće stiglo. Najprije su tečajevi europskih valuta
pripojeni jedan na drugi, da bi nakon toga središnje banke zemalja
članica bile stavljene 'pod skrbništvo'. Na jednom se pojavio euro
kao kruna europske gospodarske i monetarne unije.
Prilikom ujedinjenja na političkoj razini stvari su tekle nešto
drukčije: ono je bilo popraćeno mnoštvom lijepih gesta, ali je
jedva išlo naprijed. Od zajedničke europske Vlade, o kojoj se sanja
još odavno, danas smo udaljeniji nego ikad. Tome nisu mnogo pomogli
ni Kohl i Mitterand, samozvane 'lokomotive integracije'.
Budući da je političko ujedinjenje nakon sporazuma u Maastrichtu
1992. stagniralo, šefovi država i vlada odlučili su se usmjeriti
ponajprije na gospodarsko ujedinjenje: kad bi ono uspjelo, mislilo
se, politika bi slijedila sama: euro kao zajednička valuta i
simbolični putokaz.
Međutim, euro pati od 'problema kokoši i jajeta': neće političko
ujedinjenje slijediti gospodarsko, već će gospodarstvo čekati veće
političko ujedinjenje. Ovakvom očekivanju slabi euro uzmiče.
Osobito pogubno djeluju otvoreno izrečene sumnje koje primanje
istočnoeuropskih zemalja u EU prikazuju nepoželjnim. Tim prije što
se u stvarnosti uvijek pokazalo sljedeće: u slučaju da postoji
nekakva sumnja, političko djelovanje svake zemlje posebno ima
prednost pred zajedničkim gospodarskim rješenjem.
Čini se da političari još ne žele uvidjeti da će euro ojačati tek
onda kada oni počnu razgovarati i djelovati zajednički. Ministri
financija Eichel i Fabius, koji se danas zalažu za jak euro,
pokazuju prije svega da o gospodarstvu nisu razumjeli ništa. Euru
bi se pomoglo samo kada bi se Vlade očitovale za više političkog
jedinstva", piše Katharina Koufen.