RUSIJA-SEGODNJA OD 6.9.00.RUSIJA-ZAPAD

RUSIJA SEGODNJA 6. IX. 2000. Zapad-antizapad "Rusija je ušla u protuzapadni ciklus koji se u domaćoj povijesti smjenjuje s prozapadnim. Ako prozapadni ciklus obilježava opće 'zatopljenje' prema Zapadu (kako na državnoj razini, tako i u društvenoj svijesti), onda protuzapadni prati 'zahladnjenje'. O početku protuzapadnog ciklusa svjedoče podaci VCIOM-a (Sverusko središte za istraživanje javnog mišljenja, op. prev.). G. 1994. (pod konac prozapadnog ciklusa), 42 posto građana RF-a smatralo je da je Rusija uvijek u drugih država izazivala neprijateljske osjećaje i da joj nitko ne želi dobro. Proljetos ih je već bilo 66 posto. Najpopularniji državnik u ovom stoljeću smatra se Staljin (19 posto). Zato su svi političari s kojima se povezuju prozapadni ciklusi sada na zadnjim mjestima. I to ne samo Gorbačov (7 posto) i Jeljcin (4 posto) kojima se pripisuju gospodarski neuspjesi, već i Hruščov (3 posto). Znakovite su književne sklonosti građana RF-a. Prema podacima VCIOM-a, njih 30 posto 'najboljim književnim djelom stoljeća' smatra 'Vječni zov' Anatolija Ivanova, dok 5 posto smatra da je to 'Doktor Živago' koji je ovjenčan nobelovskim lovorikama. Tako da Putinov strogi pravac prema Zapadu koji je napose očitovao za posjeta Japanu, odgovara društvenim očekivanjima (Japan se, bez obzira na 'istočni' zemljopisni položaj, zbog političkog usmjerenja ubraja u zapadno društvo). Teritorijalni ustupci u vrijeme protuzapadnog ciklusa mogu srozati i najveći ugled. Uostalom, sadašnji protuzapadni ciklus (barem za sada) nije agresivan i većina ljudi nije sklona okrivljavati Zapad za sve zlo. Tako samo 14 posto građana RF-a podupire inačicu vojnih dužnosnika o sudaru 'Kurska' sa zapadnom podmornicom. Ipak, ako sva snaga kremaljske propagande bude iskorištena za njezino promicanje, nije isključeno da će ju javno mišljenje i prihvatiti. To više što razlog postoji - isti taj protuzapadni ciklus. Neki su govorili da bi Južne Kurile dali Japancima da nije bilo katastrofe s 'Kurskom'. Dopustite da se ne složim s time: Japanci ionako ne bi dobili otoke. Dovoljno je pogledati 'kružnu' povijest da bi se uvjerili u to. Prozapadni ciklus koji vremenski odgovara Drugom svjetskom ratu (Amerikanci i Englezi - saveznici sa svim pratećim atributima: landlease, konzervirano meso, studebekeri, itd.), zamijenio je kasnostaljinski protuzapadni. Posljedica je bila borba s kozmopolitizmom, napetost u Berlinu i u Koreji. Novi prozapadni ciklus povezan je sa 'zatopljenjem'. Prva američka izložba u Moskvi, prvi posjet Hruščova preko oceana. Upravo tada isti Hruščov obećava japanskom premijeru Itiro Hatojameu da će vratiti dva od četiriju južnokurilskih otoka. No još za Hruščova, kratak prozapadni ciklus počeo je uzmicati pred dugim protuzapadnim. Powersov zrakoplov srušen ponad SSSR-a i odbijanje da se vrate otoci nakon zaključenja američko-japanskog obrambenog sporazuma, bili su prvi znaci 'zahladnjenja'. Novi prozapadni ciklus započeo je početkom 70-ih (zvali su ga popuštanje napetosti). Imao je štetna obilježja, jer ga je zasjenio ulazak vojske u Čehoslovačku i povrede ljudskih prava u SSSR-u, i nije izdržao provjeru afganistanskog rata. Štetnost tog prozapadnog ciklusa potvrđuje i činjenica da se kruto stajalište SSSR-a o kurilskom pitanju nije promijenilo. Novi, ovaj put normalan prozapadni ciklus započeo je Gorbačov, a nastavio Jeljcin. On je bio najmasovniji po stupnju prihvaćanja zapadnih vrijednosti. Gorbačov je prvi nakon Hruščova priznao da kurilski problem postoji, a Jeljcin je ponudio plan za rješavanje tog pitanja. No Japanci sve to vrijeme nisu imali sreće. Hruščovski se prozapadni ciklus završio prebrzo, dok je gorbačovsko- jeljcinski trajao duže, ali je već sredinom 90-ih počeo slabiti... No to nije kraj priče: čekamo početak novog vala nježnosti prema zapadnom svijetu", piše Aleksej Makarkin.