SRPSKI TISAK

SRBIJA VEČERNJE NOVOSTI 4. IX. 2000. Kad se prijatelji dogovore "Veliko rusko tržište, preplavljeno robom iz cijeloga svijeta, otvorilo je širom vrata za naše proizvode. Jugoslavija je jedina zemlja u svijetu koja je stekla povlasticu da s ovom zemljom trguje- bez carina. (...) Krug pogodnosti počinje uvozom sirovina (koje smo papreno plaćali) , a kupovat će mo ih znatno jeftinije i samim tim- više. To je golemi stimulans za povećanje proizvodnje. Ukidanjem carina, naši proizvodi bit će konkurentniji na ruskom tržištu, na kome inače sada caruju razne svjetske marke. (..) Stoljetno prijateljstvo Jugoslavije i Rusije je, na taj način, je okrunjeno i gospodarskim vezama, koje na obostrano zadovoljstvo nemaju rok trajanja." BLIC 4. IX. 2000. Ispovijed krajiških Srba koji su poslije petogodišnjeg robijanja po hrvatskim zatvorima napokon dočekali slobodu "(...) Peterica oslobođenih Srba su dio tzv. skupine 'Peruća' u kojoj se nalazi 39 osoba kojima je nedavno hrvatski Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskoga suda u Splitu, kojom su osuđeni na ukupno 523 godina zatvora. Još se u hrvatskim zatvorima nalazi 73 ljudi srpske nacionalnosti od kojih su 62 osobe optužene ili osuđena za ratne zločine, a 11 za djela klasičnog kriminala u vezi s ratnim događajima. (...) Osim toga, 2000 Srba iz bivše RSK u izočnosti je optuženo ili osuđeno za ratne zločine, a njihova imena nikad nisu priopćena, iako se Hrvatska na to obavezala.(..) -Na zatvor se ne možemo toliko tužiti koliko na policiju i pravosuđe. U policiji smo prebijani "ko' zveri", ne bih se volio ni sjećati. (...) U zatvoru je bilo malo provokacija, ali nismo mnogo zlostavljani.(...) -Najgore je bilo u istražnom zatvoru u Splitu. Mučili su nas na sve načine. Ležao sam gol na stolu a oni bi se prihvatili čekića. Gubio sam svijest od bolova. Tukli su me dok mi je doktor uzimao podatke, tukli su me na vagi dok su me mjerili. Najgori je bio neki Zlatko Škalić iz Vrlike. Dok smo bili u prizemlju tukao me je i jedan Hercegovac, Marijan Rašić. Ta četiri dana su mi bila teža nego godine robije poslije..."