VOA 31. VIII. RAZGOVOR S TOMČIĆEM

GLAS AMERIKE - VOA 31. VIII. 2000. Predsjednik Hrvatskog državnog Sabora obratio se Parlamentarnom summitu UN-a - razgovor sa Zlatkom Tomčićem vodio Zdenko Novački. - Gospodine Tomčiću, što možemo očekivati od Parlamentarnog summita Ujedinjenih naroda koji je započeo jučer? = U svakom slučaju, prije svega, može se očekivati otvorena rasprava o tome što parlamentarizam danas u svijetu uopće znači. U svijetu koji je opterećen još uvijek sukobima, siromaštvom, pa i nedostatkom hrane, nepravdama i tako dalje. U svijetu koji se sve više globalizira, a u materijalnom smislu postoje sve veće asimetrije upravo u materijalnim mogućnostima pojedinih naroda. U uvjetima kad evidentno Ujedinjeni narodi, kao vodeća svjetska organizacija, traže, ali još uvijek nisu našli, model vlastite reforme kako bi mogli biti garancija mira u svijetu, pravednosti među narodima, dostojanstva svakog čovjeka. U tom upravo smislu sastanak predsjednika parlamenata svjetskih zemalja, članica Ujedinjenih naroda, treba - po dobrim parlamentarnim pravilima - tražiti putem dijaloga konsenzus. Konsenzus o uzajamno prihvatljivom putu u novo tisućljeće, o putu u održivi razvoj, o putu u demokraciju za sve, u putu ka smanjenju negativnih tendencija globalizacije koja još uvijek potencira razlike između bogatih i siromašnih. Parlamenti i parlamentarne delegacije, pa i parlamentarne skupštine raznoraznih organizacija, ali i Ujedinjeni narodi, radeći na dijalogu, traženju zajedničkog konsenzusa, koji je prihvatljiv za sve, mogu dati bitan doprinos da iz ovih negativnih trendova globalizacije svijet izađe sretniji, u kojem će svaki čovjek naći svoje mjesto, ali i svaki narod. - Gospodine Tomčiću, koja bi - po vašem mišljenju - bila uloga nacionalnih parlamenata u međunarodnoj suradnji? = Bez nacionalnih parlamenata, međunarodna je suradnja nemoguća. Parlamenti mogu u međunarodnoj suradnji raditi znatno ležernije negoli to rade neke druge institucije, pogotovo vlade. Parlamenti mogu upravo, ne baveći se previše konkretnim pitanjima, uspostaviti taj neophodni dijalog, postaviti traženje konsenzusa među narodima po načelnim pitanjima. A dakako, ako se postigne konsenzus o načelnim pitanjima, o pravednosti među narodima, o pravednoj raspodjeli materijalnih dobara, tada dakako da izvršni organi pojedinih država mogu uspostaviti kvalitetnije veze i konkretno riješiti ta pitanja koja se odražavaju kao negativnost u međunarodnim odnosima. Dakako, parlamenti su - usuđujem se reći - ralica koja razmiče sve negativnosti na putu suradnje u bilaterali ili multilaterali. Bez parlamentarne suradnje jednostavno nije moguće postaviti kvalitativnu suradnju u izvršnoj vlasti, odnosno, između vlada. - Posljednje pitanje, gospodine Tomčiću, neka bude o svjetskoj organizaciji. Kakav je hrvatski stav o najavljivanim reformama Ujedinjenih naroda i kakvi su izgledi da će se takva reformirana svjetska organizacija moći odgovoriti na izazove s kojima je sučeljena? = Hrvatska službeno inzistira, zastupa tezu, da se Ujedinjeni narodi trebaju reformirati prije svega uključivanjem većeg broja - kako stalnih, tako i nestalnih - članica Vijeća sigurnosti, ali isto tako i da Glavna skupština uistinu počne funkcionirati na parlamentarnim principima. Svakako da je to težak i mukotrpan proces. Dakako da se na njemu lome interesi onih koji su do sada u svjetskoj organizaciji bili u povlaštenom položaju, ali taj proces očito ide dobrim putem i ja osobno držim da će nastojanja i Hrvatske, ne primarno Hrvatske, ali svih onih koji vide, zapravo, budućnost svijeta u dijalogu i toleranciji u tome uspjeti. (VOA)