FRANCUSKA-LE MONDE OD 30.8.00.UVODNIK O CHEVENEMENTU

FRANCUSKA LE MONDE 30. VIII. 2000. Razlozi odlaska "Jean-Pierre Chevenement voli ulogu onog koji znade reći 'ne'. On zna koliko je degolistička baština povećala njegov ugled u Francuskoj. U ovo doba velikog ideološkog konsenzusa, on zna koliko je javnost sklona njegovu takozvanom načelnom držanju. Jean-Pierre Chevenement već je dvaput otišao iz vlade: 1983., zbog tadašnjih gospodarskih odluka i 1991. zbog sudjelovanja Francuske u Zaljevskom ratu. Svaki put je očitovao bitno neslaganje s Matignonom i Elizejem, njegujući, s darom i ljupkošću, svoj ugled pobunjenog plemića. Ovog tjedna čini istu pogrješku, odlazeći iz ministarstva unutarnjih poslova i vlade Lionela Jospina zbog, kako kaže, korzičke prepirke. Opet je to učinio s jasnom jednostavnošću onog kojeg vode samo vlastita uvjerenja: 'Ne mogu biti dva politička pravca u vladi, kaže; zbog toga snosim posljedice'. Bolje bismo shvatili predsjednika Građanskog pokreta (Mouvement des citoyens) kada bismo ozbiljno promotrili razloge koje navodi da bi opravdao svoj postupak. Uglavnom, g. Chevenement zamjera Matignonu što u rješavanju korzičkog pitanja 'ne zahtijeva prethodnu osudu nasilja'. G. Jospin je počinio kobnu pogrješku što od korzičkih sugovornika nije zatražio da se javno odreknu nasilja i osude ubojstvo prefekta Erignaca prije početka svih pregovora. Ako se zna da je većina prethodnika g. Chevenementa na Trgu Beauvau, među kojima je i drugi poznati 'republikanac' Charles Pasqua, tajno pregovarala s predstavnicima mnogih naoružanih ogranaka korzičkih nacionalističkih stranaka, složit ćemo se da je razlog u najmanju ruku licemjeran. Ukratko, nema preduvjeta za tajno pregovaranje s maskiranima! No on se traži kada je riječ o jasnom pregovaranju sa zastupnicima svih boja u korzičkoj skupštini. Nije li pregovore trebalo započeti nakon prekida svakog nasilja? No takvo stajalište omogućuje podmetačima bomba da budu gospodari političkog kalendara i da drže pregovore u šaci. Britanski premijer Tony Blair dobro je to shvatio. On je u puno napetijim i pogibeljnijim okolnostima u Ulsteru započeo pregovore s političkim ogrankom IRA-e, ne tražeći od njeg da prethodno osudi nasilje. G. Blair je dobro učinio: britanska vlada nije zbog toga izgubila ugled; stanje u Ulsteru se popravilo. Drugim riječima, osudu nasilja postaviti kao preduvjet, znači ne htjeti razgovarati s nacionalistima. Što znači da g. Chevenement odlazi zbog razloga koji se tiču njegove političke strategije koliko i korzičkog pitanja. Odlazi jer misli da će biti glasnogovornik, pa i kandidat na predsjedničkim izborima, velikog dijela javnosti koji se, kako u ljevici, tako i u desnici, ne prepoznaje u gospodarskim i u europskim odlukama današnje Francuske. To je doista vrijedno poštovanja. Ako se ima odvažnosti to i reći", piše list.