RUSIJA-IZVESTIJA OD 29.8.00.IZVJEŠĆIVANJE U RF

RUSIJA IZVESTIJA 29. VIII. 2000. Nakon podmornice "Raspre o tome tko je kriv za potapanje podmornice 'Kursk' i kakvi se zaključci mogu izvesti iz tragedije, postupno se stišavaju. To više što je informacijski serijal 'Požar na Ostankinskom tornju' koji je sada na dnevnom, točnije na višednevnom redu, vjerojatno zadnji u nizu događaja u 'crnom kolovozu'. Dim od požara sada je važniji od magle na Barentsovu moru. Pa ipak je upravo podvodna epopeja puno bolje rasvijetlila 'sliku' nove ruske državne ideologije, a argumenti strana u prijeporu počeli su se opetovati i čak su nekako očvrsnuli. Uglavnom, svi se slažu da je oko događaja na podmornici bilo, jest i bit će još puno političkih, gospodarskih i ideoloških špekulacija. Najjednostavnije i najočitije jesu gospodarske špekulacije koje se temelje na jednostavnom zaključku da se proračun za obranu mora povećati. To je i razumljivo, budući da nitko nije sumnjao kako će pod tom izlikom povećanje plaće, uz vojnike, dobiti i financijski policajci i kagebeovci. Nešto je teže s kupnjom i preprodajom ideoloških vrijednosti. Jedni kažu da su u rasprama o potonuću podmornice srušeni mitovi koje su 'takozvani demokrati' nekoliko godina stvarali o lošoj vojsci, o štetnosti države, itd. Stoga je došlo vrijeme da se 'obnovi' vojska i država (dosta često njima pribrajaju i crkvu). Argumenti protivničke strane ograničavaju se na sljedeće: oni koji su skrivali podatke o događajima na 'Kursku', koji su nekoliko dana odbijali stranu pomoć, nakon događaja došli su samo do dvaju zaključaka - treba stegnuti remen i povećati vojni proračun. To je potpora pravim sovjetskim mitovima o tajnosti, o vojnoj moći, o samodostatnosti sveg domaćeg, o sposobnosti da se samostalno svlada bilo kakav problem. To je špekulacija o velikodržavnosti, o nacionalnom ponosu velikorusa, koja može dovesti do obnove autarkične državne ideologije. U svom sada već glasovitom razgovoru za postaju RTR, Vladimir Putin je rekao: 'Mi ćemo obnoviti vojsku, flotu i državu'. Ne reformirati kako, primjerice, u vojsci ne bi bilo rodbinskog štićeništva, kako bi mornari na podmornicama dobivali normalnu plaću, a državni aparat bio malen i nepokvaren, već upravo obnoviti. No obnoviti sovjetsku vojsku nije moguće (a nije ni potrebno), a država koja je nekada postojala, nestala je u jesen 1991., kada su se pojavili beskrajni redovi za šećer i prijetnja fizičkog prekida svih gospodarskih procesa. Što da se obnavlja? Ovih je dana jedan među glavnim ideolozima Kremlja Gleb Pavlovski počeo govoriti (istina, u polemičkom zanosu), jezikom ljudi koje su ranije smatrali ideološkim protivnicima izvršne vlasti, pa je upotrijebio divan izraz 'ocrnjivanje vojske'. Promjena u rječniku vlasti mora razveseliti 'državnike-domoljube' - vlast i njezini ideolozi napokon su progovorili jezikom lista 'Zavtra'. Više nikoga ne može iznenaditi činjenica da se ugledan geopolitički filozof iz krajnje desnice, stalni autor prohanovskog lista Aleksandr Dugin, dogovara s Pavlovskim da se sastanu. Krajnje desna ideologija sada se ne pretvara samo u nadmoćnu ideologiju u domaćoj publicistici i u državnoj retorici - već je salonski moderna. A Dugina mogu uključiti u momčad kremaljskih pisaca govora: piše sjajno, premda ponekad maglovito... Tako je započelo doba 'nakon podmornice'. Može se reći da je državna ideologija napokon stvorena. Ona doista podsjeća na meku inačicu pinochetovske društvene mitologije u kojoj su vojska, vlasništvo i crkva bili svetinje. U novoj ruskoj državnoj ideologiji glavno mjesto ima država (prije je na tom 'reklamnom' mjestu bila riječ 'demokracija'), vojska, crkva i - u gospodarstvu - više-manje tržišna politika s čestom uporabom fraze 'preraspodjele vlasništva neće biti'. Putina (ili njegove ideologe) možemo smatrati stihijskim hegelijancem - za starog Hegela država je bila središnji pojam političke filozofije. Nesreća je samo što je u potpunosti svjestan, a ne stihijski hegelijanac bio, primjerice, Giovanni Gentile, lajbfilozof u Mussolinijevo doba, zapravo diktatorov speach writer. On je primjerice ovako definirao državu: '... to je nacija koja je svjesna svog povijesnog jedinstva'. Po čemu je gori od Dugina? U očijukanju s državnim mitom može se otići jako daleko. Nije slučajno što je požar na televizijskom tornju shvaćen kao zlokobna metafora onoga što se događa u zemlji. Stradamo od vlastitih mina, tonemo, sada još i gorimo i ostajemo bez televizije. A svi smo u istoj žutoj podmornici. Ipak, na katastrofama se uvježbava politika izvješćivanja: drugi dan požara, ministar unutarnjih poslova Rušajlo priopćio je da će sve informacije o tv-tornju sada ići samo preko njegova ministarstva. Država doista postaje stvarni sudionik u igri na polju obavješćivanja. To je i htjela", piše Andrej Koljesnikov.