RFE 28. VIII. HRVATSKI SOCIJALNI SPORAZUM

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 28. VIII. 2000. Partnerstvo za razvoj ? hrvatski socijalni pakt o stabilnosti? Prilog Ines Šaškor. Proteklog je vikenda hrvatska Vlada na Plitvicama ponudila socijalnim partnerima ? sindikatima i poslodavcima ? okvirni sporazum o socijalnom miru za sljedeće 3 godine, nazvan 'Partnerstvo za razvoj'. Kakve su njegove šanse u uzavrelom socijalnom stanju? Asocijacije koje riječi socijalni mir izazivaju redom su pozitivne ? dijalog, konsenzus, tolerancija, umjerenost, uvažavanje, odgovornost. Sve je to tako potrebno Hrvatskoj. Ali hoće li doista ponuđeni sporazum 'Partnerstvo za razvoj' prerasti u svojevrsni hrvatski socijalni 'Pakt o stabilnosti', ili u 'Partnerstvo za mir'? HDZ-ova Vlada nikada nije ni nastojala postići sličan sporazum, iako je socijalni mir, via facti, za vrijeme rata imala. Upravo su tada doneseni temeljni privatizacijski zakoni i ustanovljena praksa rasprodaje društvene imovine odabranim povlaštenicima vlasti, po mnogima najveći generatori sadašnje gospodarske kome i gospodarskih nejednakosti koje su najveće u zemljama tranzicije. Nova se vlast odlučila za djelomičan popravak šteta, smatrajući neke nepopravljivima. Tako se stvari neće vraćati na početak, niti će se imovina vratiti onima kojima je prije HDZ-ove privatizacije i pripadala ? svim građanima Republike Hrvatske i bivšim vlasnicima. Rješenje se vidi, da se poslužimo kategorijama akademika Josipa Županova, u prelasku iz političkog u poduzetnički kapitalizam. Trogodišnja projekcija razvoja, čija je skica objelodanjena na Plitvicama proteklog vikenda, neizvediva je bez socijalnoga mira u zemlji. Bez njega nema ni sporazuma s MMF-om, niti stranih investicija. On ponajprije podrazumijeva da socijalni partneri preuzmu svoj dio obveze ? Vlada mora obuzdati javnu potrošnju i donijeti poticajne mjere gospodarske politike, sindikati jamčiti da će plaće držati u okvirima rasta produktivnosti, a poslodavci da će dobit reinvestirati, a ne pretvoriti u rentu. Svaka od strana u socijalnom partnerstvu ima i dosta za pospremiti u vlastitom dvorištu. Vlada mora shvatiti da joj je nije dovoljna komotna parlamentarna većina, niti dogovor elita za izlazak iz krize. Treba joj doista nacionalni konsenzus, u kojega ulaze i civilni sektor, i mladi, i nezaposleni, i marginalizirani društveni slojevi, koje je obuzeo, kako sociolozi kažu, sindrom isključenosti, te su potencijalni nositelji socijalne implozije. Sindikati se moraju učinkovitije dogovarati, ambicioznije zastupati članstvo u temeljnim pravima suodlučivanja i sami isključivati pozere, politikante i lidere bez članstva kojih je među sindikalcima ne mali broj. Poslodavci se moraju distancirati od tajkunskog sindroma, od onih poduzetnika koji ne investiraju, ne plaćaju ni radnike niti poreze, a stimulirati inventivne koji postižu rezultate na tržištu, a ne u predvorjima raznih kabineta. Sve je to tek preduvjet dobrog partnerstva i budućeg sporazuma. Tako potrebni socijalni mir nije moguć dok se glavni krivci stanja u kojemu se Hrvatska našla slobodno šeću ulicama, vlast više bavi dvorskim igrama i svojim funkcijama, a vojska od pola milijuna krajnje bijednih i milijun siromašnih Hrvata se ne smanjuje, nego povećava. Idući će mjeseci pokazati zrelost i odgovornost sadašnjih političkih elita u Hrvatskoj. (RFE)