NJ 28.VIII.-SZ-PROSVJEDI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 28. VIII. 2000. Koliko prava desničarima? "Oni koji brane temeljna prava u žargonu neonacista su 'liberalni seronje'. Kao osobiti liberalni seronja među desnim radikalima slovi onaj tko se čak zalaže da se dopuste prosvjedi. Među prezrenim primjercima seronja za njih su osobito suci saveznog ustavnog suda, jer stalno ukidaju zabrane prosvjedovanja i desnim ekstremistima, iako pod strogim uvjetima, dopuštaju prosvjede. Na internetu i u dotičnim smeđim publikacijama zbog toga se istresa poruga i prijezir prema državi koja i svojim protivnicima daje prava. Treba li dopustiti da nas to provocira? Treba li desnim ekstremima paušalno oduzeti pravo - primjerice pravo na prosvjede, slobodu okupljanja i udruživanja? Smije li se pridržavati demokratskih načela još i tada kada to oni koji od toga neposredno profitiraju, tumače kao slabost? Smije se, mora se - u granicama koje postavlja opće pravo. Temeljno pravo na prosvjedovanje ne štiti naime samo prosvjede plemenitih ili poluplemenitih nakana, nego i prosvjede nadorbitalne gluposti. Pri tomu temeljni zakon polazi od toga da je demokratski poredak dovoljno jak da bi takve prosvjede podnio s ljutnjom i podsmijehom, ali bez opasnosti od zaraze. Demokratsko je društvo dakako sposobno izdržati i obraniti se od otrova samo tada kad njegovi organi funkcioniraju i kad je cijeli organizam netaknut. U tomu ima nešto zlonamjernoga. Demokratska ustavna država je liberalna, ali nije blesava: prosvjed koji potiče na kaznena djela, mora se zabraniti: no to vrijedi za sve prosvjede svih ekstremnih usmjerenja. Ako se valjano pravo okupljanja preslabo, preteško provodi da bi spriječilo prosvjede koji huškaju narod - a takav se dojam može steći iz prakse - tada se pravo okupljanja mora jasnije sročiti. Ako je pravo toliko zamršeno da za njegovu diferenciranu provedbu vremena i vještine ima samo još savezni ustavni sud u Karlsruheu, pravo okupljanja treba mijenjati. No ta promjena ne smije ugušiti pravo na prosvjede, nego bi trebala postaviti dobro primjenjiva pravila koja sudska krivudanja u donošenju odluka smanjuju na najmanju moguću mjeru. Zakonodavac ne može i ne smije više samo promatrati današnju nemoć sudova. Nota bene: ne radi se o odredbama sličnim za izvanredno stanje, ne radi se o posebnom pravu, ne radi se o paušalnom oduzimanju prava. Radi se o provođenju prava na prosvjede u praksi. Pravi recept nije još veći broj zabrana, nego jasan i odlučan nastup države i njezinih građana" - zaključuje komentator lista Heribert Prantl.