VOA 25. VIII. RJEŠAVANJE RASNE I SPOLNE DISKRIMINACIJE U AMERIČKOJ VOJSCI

GLAS AMERIKE - VOA 25. VIII. 2000. Kako američka vojska rješava probleme rasne nesnošljivosti i spolne diskriminacije? Prilog Jima Randlea. Rasne, etničke i nacionalne razlike koje dovode do sukoba, poput onih na Kosovu ili Istočnom Timoru, uzrokuju napetosti i u američkim oružanim snagama. U prošlosti je u američkoj vojsci dolazilo do rasno motiviranih tuča, pa čak i do pravih pobuna. Na samom bojištu rasne napetosti, naravno, mogu imati katastrofalne posljedice. Zbog toga u okviru američkih oružanih snaga postoji posebni centar za izobrazbu gdje se održavaju seminari na kojima časnici i dočasnici uče kako reagirati u slučaju da među vojnicima dođe do rasne nesnošljivosti, predrasuda ili diskriminacije. Posjetili smo ovaj centar. Potom razgovaramo o položaju nekih od manjinskih skupina u vojsci - žena i homoseksualaca. Na kraju, govorimo o iskustvima juznoafričke vojske koja se - zbog svog sastava i nedavne povijesti - susreće sa sličnim problemima. Defense Equal Opportunity Management Institute osnovan je 1971. godine. Posljednjih tridesetak godina, seminare koji traju po četiri mjeseca, prošlo je oko 20 tisuća američkih časnika i dočasnika. Radi se o ljudima koji su posebno obrazovani za vrlo prijeporne zadaće: osigurati da svi pripadnici američkih oružanih snaga imaju podjednake šanse za uspjeh u svojoj profesiji - bez obzira na rasne, etničke i spolne razlike koje postoje u suvremenoj vojsci. Njihov svakodnevni posao često se svodi na rješavanje svakovrsnih problema: od sitnih zadjevica, zafrkavanja pa do vrijeđanja i tučnjava na rasnoj osnovi. Kako se vojnici pripremaju za ovaj posao? Posjetili smo jedno od predavanja na kojem predavač namjerno provocira studente, da bi vidio kako oni reagiraju na uvrede po rasnoj osnovi. Evo kako se obratio jednom studentu crncu: = Vi crnci, bi zapravo trebali biti nama zahvalni. Mi smo vas civilizirali kada smo vas doveli u Ameriku iz prašuma južne Afrike. Nakon što je 'izvrijeđao' nazočne crnce, homoseksualce i žene, profesor odlazi. Studenti - ne znajući da se radi o nekoj vrsti eksperimenta - ljutito komentiraju ono što se upravo dogodilo. Profesor se nakon desetak minuta vraća u razred i počinje analizirati reakcije studenata na nedavno izrečene uvrede. Kaže im da neće biti posebno učinkoviti u suprotstavljanju rasizmu ako prvo ne preispitaju vlastite predrasude, odnosno klišeje koje imaju prema ljudima koji su od njih drukčiji. Nakon toga, najvažnije je s predrasudama i mržnjom obračunati se odmah na licu mjesta, na izravan način - kaže instruktor. Koliko su rasne napetosti i danas problem za američku vojsku? Istraživanja pokazuju da su takve napetosti danas rjeđe nego što su to bile u prošlosti, no one i dalje predstavljaju problem. Znanstvenici koji su proučavali ova pitanja kažu da američke oružane snage ne predstavljaju 'idealnu zajednicu'. Međutim, oružane su snage u rasnoj integraciji odmakle dalje nego civilni sektor. Posebno se to odnosi na postrojbe kopnene vojske - tvrde istraživači. Međutim, statistike pokazuju da se vojska u posljednje vrijeme najčešće bavi problemom odnosa između spolova, odnosno diskriminacije i spolnog maltretiranja žena. U ovom trenutku, žene čine 14 posto američkih oružanih snaga. Obavljaju sve dužnosti osim sudjelovanja u izravnoj borbi. Primjer uspješnosti američkih žena u vojsci je general-potpukovnik Claudia Kennedy, donedavno načelnica Odjela za obavještajnu djelatnosti kopnene vojske. Kada je gospođa Kennedy postala pripadnicom američke vojske prije više od trideset godina, zakon je zabranjivao da žene postignu viši čin od čina pukovnika, nije im dopuštao da zapovijedaju muškarcima, a zabranjivao je i da žena u vojsci bude više od dva posto. Neposredno pred mirovinu, general Kennedy zapovijedala je Odjelu za obavještajne djelatnosti u kojem je radilo 45 tisuća časnika i dočasnika. = Danas mogu zaista reći da mi je vojska omogućila da ostvarim sve svoje potencijale. Nikad nisam niti sanjala da ću se popeti toliko visoko. Došla sam u vojsku sa željom da obavljam odgovoran posao i da služim svojoj zemlji. Međutim, nisam mogla zamisliti da ću jednog dana biti general, rekla je o svojoj vojnoj karijeri gospođa Kennedy. Vojska je konzervativna institucija, koja se odupire promjenama. No, sociološka istraživanja pokazala su da se američka vojska u određenom trenutku pretvara u progresivnu snagu. To se dogodilo u nekoliko navrata u razdoblju nakon II. svjetskog rata: predsjednici su naime zapovjedili potpunu integraciju, prvo Amerikanaca afričkog podrijetla, a potom i žena i vojska je ove zapovjedi bez pogovora izvršila. General Claudia Kennedy objašnjava: = Upravo je vojska bila na čelu napora da se uklone zidovi rasnih predrasuda koje su nas dijelile. Također, upravo je vojska uklonila zidove spolnih predrasuda koje su ženama onemogućavale ostvarenje vojne karijere. Jedan od razloga za otvaranje vojske prema ženama je i činjenica da Pentagon ne može ostvariti svoje godišnje kvote novačenja. Naime, sva četiri roda vojske - kopnena vojska, mornarica, ratno zrakoplovstvo i marinci - iz godine u godinu ne uspijevaju unovačiti dovoljno mladića koji su tjelesno spremni za vojsku, obrazovani i motivirani. Gospođa Kennedy kaže da promjene u američkoj vojsci iskazuju promjene u američkom društvu: žene naime rade u mnogo više profesija no što je to bio slučaj u prošlosti, njihov profesionalni utjecaj je veći, a i zarađuju više. No, veću ulogu žena u oružanim snagama prate i neki problemi. Posljednjih godina mediji su razmjerno često pisali o maltretiranju žena u vojsci od strane nadređenih. O tome je u nekoliko navrata raspravljao i Kongres Sjedinjenih Država. Najgori slučaj dogodio se kada je jedan predavač u jednoj vojnoj školi osuđen za silovanje i spolno maltretiranje žena u vojsci koje su bile pod njegovim zapovjedništvom. Spolnog maltretiranja nisu ponekad pošteđene niti visoke časnice. General Claudia Kennedy optužila je prije nekoliko godina jednog kolegu generala da joj se - na neprimjeran način - pokušao udvarati. Slučaj jedno vrijeme nije silazio s prvih stranica američkog tiska. Ima li u vojsci mjesta za otvorene homoseksualce? Od 1993. godine kontroverzno je i pitanje vojnog služenja homoseksualaca. Do tada je vojnike koji su otvoreno priznali da su homoseksualci vojska je otpuštala. Vlada predsjednika Billa Clintona uvela je pravilo: 'Don't ask, Don't tell', prema kojem je homoseksualcima dopušteno služiti u oružanim snagama, ali pod jednim uvjetom, da svoje spolno usmjerenje drže za sebe. Robert Magginis, umirovljeni potpukovnik, kaže da se vojska treba vratiti potpunoj zabrani služenja za homoseksualce. = Napetosti koje stvara njihova nazočnost na u borbi mogu imati katastrofalne posljedice. Osim toga, odnosi između vojnika i časnika dobivaju drugačiju dinamiku, koja može uništiti koheziju cijele postrojbe, kaže gospodin Magginis i dodaje: Ako vojnik slobodno izražava svoju homoseksualnost, i drugi su toga svjesni, može doći do međusobnog privlačenja. Ta činjenica može u potpunosti potkopati međusobno povjerenje između vojnika i časnika. No, Ivan Eland, vojni stručnjak pri Institutu Cato, smatra da kvalitetno vojno čelništvo mora biti u stanju prevladati tenzije među vojnicima, bilo da se radi o rasnim, etničkim ili spolnim problemima. On kaže da se protiv homoseksualaca danas koriste isti argumenti koji su se prije pedesetak godina navodili protiv rasne integracije američke vojske. Danas Amerikanci afričkog podrijetla bez problema služe na svim razinama oružanih snaga. = Mislim da su ova dva problema - integracija crnaca u prošlosti i homoseksualaca danas - vrlo slični. Ne postoji racionalni razlog zbog čega homoseksualci ne bi mogli biti dobri vojnici, isto kao i heteroseksualci. Isto tako, u prošlosti, nije postojao racionalni razlog koji bi opravdao rasnu segregaciju. Jer, crnci su pokazali da su jednako dobri vojnici kao i bijelci - smatra Ivan Eland. U međuvremenu oružane snage svake godine otpuste stotine vojnika nakon što se otkrije da su homoseksualci. Protivljenje homoseksualizmu, pogotovo u vojnim redovima, vrlo je rašireno u oružanim snagama. Prema jednoj anketi, većina je vojnika bila svjedokom pogrda na račun ove skupine, ali i konkretnih postupaka koji su bili izraz predrasuda. Trećina vojnika izrazila je mišljenje da njihovi pretpostavljeni zapravo podržavaju takvo ponašanje i da ga - ako bi mu bili nazočni - ne bi niti pokušali spriječiti. Pukovnik Jose Bolton, direktor instituta koji se bavi proučavanjem načina borbe protiv predrasuda u oružanim snagama, kaže da je društvo u cjelini prema homoseksualcima sve tolerantnije. Vojska - koja predstavlja društvo u malom - će nakon određenog vremena također postati tolerantnija. = Debata o ovom problemu već je počela prije desetak godina. Svi se krećemo prema tolerantnijem stavu. Druge zemlje već su usvojile otvoreniju politiku prema homoseksualcima, rekao je pukovnik Bolton. Te 'druge zemlje' o kojima govori pukovnik Bolton su većina saveznica iz NATO saveza i Južna Afrika. Ova zemlja, kada je u pitanju rasna tolerancija i integracija, posljednjih godina ulaže posebne napore. Naime, u njoj danas služe bivši neprijatelji - bijeli vojnici i časnici, koji su bili dio vojske bivšeg režima apartheida i crnci, koji su uglavnom bivši gerilci pokreta Afrički nacionalni kongres Nelsona Mandele. Časnici te nove rasno integrirane juznoafričke vojske dolaze na seminare na Floridu u zrakoplovnu bazu Patrick, gdje se nalazi američki vojni Institut za proučavanje načina borbe protiv predrasuda. Glasnogovornik južnoafričke vojske, pukovnik John Rolt, kaže da pripadnike njegove vojske ne dijele samo rasa i činjenica što su se u prošlosti borili jedni protiv drugih, već i jezik i drugačija vojna koncepcija. = Radi se o nekoj vrsti modernog čuda - ujedinili smo različite vojne snage i uspjeli izbjeći međusobne sukobe. Jer imamo i profesionalnih vojnika, ali i mnogo bivših gerilaca. Teško ih je bilo integrirati i uspostaviti novu zapovjednu hijerarhiju, kaže ovaj južnoafrički časnik. To se, primjećuje pukovnik Rolt, postiglo takozvanim 'premošćivanjem' - odnosno učenjem o razlikama koje dijele vojnike nove južnoafričke vojske: kulturnim, društvenim, profesionalnim... Na Floridi južnoafrički časnici zajedno s američkim uče kako se postaviti u slučaju da među vojnicima dođe do rasnih i etničkih napetosti. Uče vještinu komuniciranja i praktična znanja iz psihologije, a upoznaju se i s kulturnim razlikama koje postoje među pripadnicima njihovih vojski. (VOA)