ES-DIPLOMACIJA-POLITIKA-SPORT-Politika ŠPANJ. EL MUNDO - 24.VIII. - OLIMPIJSKE IGRE I DIPLOMACIJA ŠPANJOLSKAEL MUNDO24. VII. 2000.Olimpijske igre: druga vrsta diplomacijeHermenegildo Altozano, odvjetnik i stručnjak za međunarodno
pravo, objašnjava tko je u pravu nakon spora izazvanog davanjem državljanstva kubanskim atletičarima neposredno prije početka Olimpijskih igara. U članku, između ostaloga, stoji: "Živimo u vremenima poliedrične diplomacije. Vanjska politika napušta uske okvire službene politike i prihvaća sve više novih elemenata. Može se pričati o postojanju diplomacije kompanija, osobito u slučaju kad Telefonica (španj. telekomunikacijska tvrtka, op. prev.) ulaže u Peruu, ili kad Barcelo vodi poslovanje hotela u Dominikanskoj republici. I o nevladinoj diplomaciji, i to svaki put kad španjolski liječnici sudjeluju u radu Liječnika bez granica, ili kad španjolske redovnice stavljaju život na kocku u srcu Afrike. Može se govoriti i o medijskoj diplomaciji, ako je riječ o prodoru na sve televizijske kanale, punjenju stranih knjižnica i sveučilišta ili dobivanju zlatnog Oskara za najbolji strani film.Kad se 15. rujna španjolska zastava pojavi ispred naših sportaša na
ŠPANJOLSKA
EL MUNDO
24. VII. 2000.
Olimpijske igre: druga vrsta diplomacije
Hermenegildo Altozano, odvjetnik i stručnjak za međunarodno pravo,
objašnjava tko je u pravu nakon spora izazvanog davanjem
državljanstva kubanskim atletičarima neposredno prije početka
Olimpijskih igara. U članku, između ostaloga, stoji:
"Živimo u vremenima poliedrične diplomacije. Vanjska politika
napušta uske okvire službene politike i prihvaća sve više novih
elemenata. Može se pričati o postojanju diplomacije kompanija,
osobito u slučaju kad Telefonica (španj. telekomunikacijska
tvrtka, op. prev.) ulaže u Peruu, ili kad Barcelo vodi poslovanje
hotela u Dominikanskoj republici. I o nevladinoj diplomaciji, i to
svaki put kad španjolski liječnici sudjeluju u radu Liječnika bez
granica, ili kad španjolske redovnice stavljaju život na kocku u
srcu Afrike. Može se govoriti i o medijskoj diplomaciji, ako je
riječ o prodoru na sve televizijske kanale, punjenju stranih
knjižnica i sveučilišta ili dobivanju zlatnog Oskara za najbolji
strani film.
Kad se 15. rujna španjolska zastava pojavi ispred naših sportaša na
svečanom otvaranju Olimpijskih igara u Sidneyu, Španjolska će se
zapravo baviti vanjskom politikom. A i svaki put kad se neki
španjolski sportaš popne na pobjedničko prijestolje, jednako kao i
kad Real Madrid pobijedi u Kupu kupova ili kad Joane Somarriba
pobijedi na Tour de Franceu.
Zakonodavna je vlast do te mjere svjesna da je sport istodobno i
vanjska politika da se u sadašnjem Zakonu o sportu i njegovim
normativima često spominju i državni interesi u inozemstvu,
povezani sa sportskim aktivnostima. Tako npr., s ciljem
ispunjavanja ustavne odredbe prema kojoj vlada vodi vanjsku
politiku, Visoko državno vijeće za sport tek nakon pristanka
Ministarstva vanjskih poslova, odobrava ili zabranjuje
sudjelovanje španjolske reprezentacije na međunarodnim
natjecanjima. Jednako tako i sportske federacije mogu biti članovi
međunarodnih federacija u nekom sportu samo ako to odobri Visoko
državno vijeće za sport.
Vrhunski sport smatra se bitnim za državne interese zbog
reprezentativne uloge na službenim međunarodnim sportskim
natjecanjima, pa jednako kao što je to u slučaju vojne službe ili
plaćanja poreza, zakon nalaže sportašima da se odazovu na poziv
sportskih saveza i reprezentacije, a jednako tako smatra se teškim
prekršajem zakona neopravdani neodaziv španjolskoj
reprezentaciji. Iste se obveze protežu i na sportske klubove, koji
moraju španjolskoj federaciji u nekom sportu staviti na
raspolaganje članove kluba kako bi sudjelovali u krilu
reprezentacije. (...)
Prema Olimpijskoj povelji, ni Niurka Montalvo ni Ivan Perez ne mogu
sudjelovati na Olimpijskim igrama u Sidneyu, kao što ni bilo koji
natjecatelj koji je predstavljao svoju državu na Olimpijskim
igrama, kontinentalnim ili regionalnim natjecanjima ili na
svjetskome prvenstvu koje priznaje Međunarodna sportska
federacija, ako je promijenio nacionalnost ili dobio novo
državljanstvo, ne može predstavljati svoju novu državu prije nego
što prođe rok od tri godine od posljednje promjene. (...)
Kubanski olimpijski odbor iskoristio je svoje pravo i pozvao se na
opća pravila. A nitko ne nanosi štetu ako se poziva na svoje pravo
(Qui suo iure utitur neminem laedere).
Stoga je posve normalno da se Kubanski olimpijski odbor poziva na
svoje pravo. Države, kao i tvrtke, paze na svoja ulaganja i na
ljudski kapital na najbolji mogući način. Ne čudi nas stoga da
španjolski vojni piloti moraju služiti u Španjolskoj određeni broj
godina kako bi se izbjeglo da, nakon skupog školovanja, na kraju
završe kao piloti British Airwaysa. A ne iznenađuje nas ni to da se u
kategoriju vrhunskih sportaša, onih koji uživaju povlastice
predviđene španjolskim zakonodavstvom, mogu uvrstiti samo oni
sportaši koji španjolskoj pridonose vlastitim radom i koji jednako
tako plaćaju porez na prihod fizičkih osoba.
Kubanci su, ovoga puta, imali pravo. Prema tome, previše je bilo
gluposti u posljednje vrijeme zbog kojih smo imali samo nepotrebno
kompliciranje odnosa između Španjolske i Kube. (...)"