RUSIJA-OBŠČAJA GAZETA OD 24.8.00.O POGIBIJI KURSKA

RUSIJA OBŠČAJA GAZETA 24. VIII. 2000. Podmornicu ponovno žele potopiti "Bujica laži koja se sručila na naše glave tužnih dana u kojima se dogodila tragedija na višenamjenskoj podmornici 'Kursk', dosegnula je svoj vrhunac. U sramotnu kampanju skrivanja istine o katastrofi u Barentsovu moru, iz vlastite pobude ili po nalogu iz Kremlja, uključio se i ministar obrane maršal Igor Sergejev koji je do sada dugo šutio. Iz njegovih smo riječi doznali da je Predsjednik Putin bio obaviješten o potonuću podmornice 13. VIII. u sedam sati ujutro, premda su rusko ministarstvo vanjskih poslova i Norveška razmijenili takvu informaciju još u subotu. Dapače, dva podvodna udara-ekspolozije, seizmolozi naših skandinavskih susjeda zabilježili su još u 7.30 sati ujutro po srednjeeuropskom vremenu. Maršal tvrdi da se kucanje s podmornice čulo još 13. i 14. VIII. A vrhovni zapovjednik pomorske flote admiral Vladimir Kurojedov izjavio je u ponedjeljak da je posada podmornice najvjerojatnije mrtva. Takvih proturječnih primjera ima više. No nije stvar u tome. Očekivati istinu od čelnika naše vojske i flote naivno je kao i vjerovati da ima života na Mjesecu. No laž ipak mora imati granice. Tako i u rješavanju pitanja kakav se točno podvodni ili nadvodni objekt obrušio na podmornicu 'Kursk', ili s kim se sudarila raketna krstarica s oznakom 'K-141'. Izravno pozivanje ministra obrane maršala Sergejeva na stranu podmornicu jedne od zemalja NATO-a, kao i neke izjave u glavnim listovima, na žalost nas ne uvjeravaju u to. Premda smo u prošlom broju lista također iznijeli sličnu mogućnost. Te se pretpostavke ne mogu potvrditi kao istinite, jer su se uplele nove činjenice, osnovni zakoni fizike i zdrav smisao. Reći ćemo zašto. Istisnina potonulog 'Kurska' bila je osamnaest tisuća tona. Znači, objekt koji mu je nanio kobna oštećenja, ili u sudaru s kojim je podmornica zadobila takva oštećenja, nipošto nije mogao imati masu manju od naše podmornice, pače je morao biti i znatno veći. Zamislite na trenutak da se na cesti 'Žigulji' sudari s džipom. Koji će automobil biti više oštećen? Točno. Onaj koji ima manju masu. Pri tome neće toliko biti važno s koje je strane automobil udario, ni kakvom su se brzinom kretali jedan i drugi. Slično se događa na vodi i pod vodom. Ako znamo, a to tvrde svi stručnjaci, da je nakon sudara s 'podvodnim objektom' (nije važno je li sudar bio frontalni, poprečni, kosi ili ga je objekt bočno okrznuo), 'Kursk' je odjednom 'kljucnuo' nosom i naglo pošao prema dnu s dvama uništenim odjeljcima, s oštećenom kormilarskom kabinom i deformiranim čvrstim trupom, znači da je zadobio tako silan udarac kakav ne bi mogla zadati nijedna strana podmornica. S 'Kurskom' je 'usporediva' američka višenamjenska podmornica 'Los Angeles' duljine svega 110 metara i istisnine oko sedam tisuća tona. Sudar s njom mogao bi ozbiljno, ali ne i kobno oštetiti 'K- 141'. Moglo je biti upravo obratno. Isto se može reći i za engleske podmornice. Podmornica tipa 'Resolution' duga je 130 metara, a masa porinute podmornice je 8400 tona. Ni tu usporedba između 'Žiguljija' i džipa nije u korist 'Žiguljija'. Maršal Sergejev, a neko vrijeme i tiskana izdanja, tvrdili su da su naši brodovi ipak pronašli stranu podmornicu. Ona je ležala na tlu, 350 do 500 metara od 'Kurska', a onda je nekamo nestala. Prema nekim podacima, polako je otplovila prema norveškim fjordovima, prema drugima, još uvijek boravi negdje u blizini skandinavske obale. U tu ćemo mogućnost povjerovati samo ako se pronađu sigurni dokazi - komadi tuđe oplate izvučeni iz dubina Barentsova mora, nakon predočenja fotografija oštećenog trupa NATO-ove podmornice ili dokumentiranog svjedočenja ljudi koji su radili na njezinu popravku u nekom doku na zapadu... Postoji sumnja da naši generali i admirali neće moći predočiti takve dokaze. Ni sutra ni prekosutra. A neutemeljen 'napad' ministra obrane na 'stranu podmornicu' izveden je samo s jednim ciljem - zaštititi dragog Predsjednika koji je izložen sveopćoj paljbi zapadnog i domaćeg tiska i 'prebaciti skretnicu' na unaprijed krive 'neprijatelje'. U njihove je 'spletke' naš puk uvijek vjerovao bez osobitih dokaza. Pa ipak, ova razmišljanja ne skidaju s dnevnog reda pitanje s kim se točno sudario 'Kursk'. Točan odgovor, vjerujemo, znade čelništvo oružanih snaga. (...) Tko je na koga naletio i zašto, tema je posebnog razgovora. No u oči je upalo to što takvu mogućnost razvoja događaja iz nepoznata razloga nitko nije predvidio, premda je najočitija. Je li istinita ili nije, još treba utvrditi. No savršeno je jasno da ima puno pravo na život, kao i svaka druga. Počevši od mina iz Drugog svjetskog rata pa sve do tragičnog susreta s 'mogućim partnerom' iz NATO-a. Još uvijek postoji nada da će se rasvijetliti sve okolnosti u svezi s katastrofom 'Kurska', istina o 'K-141' neće se moći još jednom potopiti. Jedino čemu se ne možemo nadati jest da će svu istinu o kolovoškoj tragediji u Barentsovu moru ikada ispričati netko od sadašnjih čelnika naše vojske i flote ili od državnih čelnika. Nemaju takvo iskustvo ni takav odgoj", piše Viktor Litovkin.