FRANCUSKA-LIBERATION OD 23.8.00.UVODNIK O CHEVENEMENTOVU ODLASKU

FRANCUSKA LIBERATION 23. VIII. 2000. Štit "Ostat će, neće ostati? Vječno pitanje, tipično za osobu Jeana- Pierrea Chevenementa, daleko je od šale. Ako i ostavi traga u povijesti, zastupnik iz Belforta mogao bi to dugovati samo toj značajki. Nakon dvije do tri godine provedene u vladi, on se na koncu uvijek, gotovo hotimično, zatvara u alternativu: zalupiti vratima ili ne, uvijek se pita. G. 1983. s Pierreom Mauroyjem, 1991. s Michelom Rocardom, 2000. s Lionelom Jospinom, sve se opetuje, mehanički, kao u kazalištu lutaka. Tragedija ministra unutarnjih poslova je u tome što se ni u jednom od dva prethodna puta nije promijenilo ni lice svijeta ni ljevice, pa ni vlade čiji je član bio. Chevenement je svaki put dobivao na anakronizmu i gubio utjecaj, bio je sve neobičniji i sve neugledniji. Što se dogodi dvaput, može se dogoditi i treći put? Danas bi to po logici trebao biti 'izazov' Lionela Jospina koji se sredinom srpnja osjećao dovoljno jak da zanemari kritike svog službenog gunđala i da Korzikancima ponudi plan koji više odgovara nacionalistima nego njegovu ministru unutarnjih poslova. Odatle i teškoće. No taj 'izazov' da do 2002. nastavi bez Chevenementa, bio bi pogibeljan. Kako će, pošto je od njega načinio jednog od 'stupova' svoje vlade, predstavnika 'republikanskog' tabora, Jospin ostati bez njega, a da ne prihvati bitnu promjenu pravca? Pogotovo što ovaj put, za razliku od prethodnih, njegov ministar predvodi borbu čiji sudionici dolaze izvan njegova uobičajenog područja utjecaja, pače vrbuje i neke moralne likove žirondinske rokardije. Zacijelo zato što se borba ne vodi u zalaznici, već u srcu identiteta ljevice: u pitanju je jednakost svih pred republičkim zakonom. Francuzi su to dobro shvatili, i za sada žele da Chevenement ostane u vladi. Kao štit koji će ih braniti od pogrješaka koje u sebi krije Jospinov plan", u uvodniku lista piše Jean-Michel Thenard.