NJ 21.VIII.-SZ-KURSK I PUTIN

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 21. VIII. 2000. Stari sovjetski mentalitet "Zamislite: britanski, talijanski ili njemački ratni brod potone na manevrima, leži stotine kilometara daleko od matične obale na morskom dnu, dok se članovi obitelji posade boje za živote svojih sinova i muževa. Koliko bi dugo trajalo dok šef vlade te zemlje i njegov ministar obrane dođu na mjesto katastrofe, dok akciju spašavanja ne učine svojim problemom? Zacijelo ne dugo. U Rusiji je drukčije: prije više od tjedan dana potonula je atomska podmornica 'Kursk' u Barentsovom moru, osam dana nacija se boji za 118 ljudi, zapadne vlade Moskvi nude pomoć. No jedan čovjek u tomu zapravo ni ne sudjeluje, ne pojavljuje se na mjestu katastrofe: ruski predsjednik Vladimir Putin. Kremaljski je šef, jamačno obaviješten od svojih savjetnika i stručnjaka, nastavio odmor na jugu Rusije i zatim sudjelovao na politički beznačajnom sastanku na vrhu prije nego što se vratio u Moskvu. Do luke na Sjevernom moru Murmanska ništa ga nije vuklo. Njegovo pojašnjenje da bi mogao 'smetati stručnjacima kod spašavanja', pokazuje njegovo posvemašnje nerazumijevanje za to koje odgovornosti demokratski izabrani političar snosi za svakog pojedinog građanina. Neovisno o tomu može li na 'Kursku' unatoč svim očekivanjima ipak biti preživjelih, kremaljski šef svoju obvezu brige za vlastite zemljake do sada nije samo zanemarivao - nije ju uopće shvatio. Rijetko kad je neki predsjednik na takav način izgubio politički instinkt, tako razvidno zakazao. To se ne tiče samo Rusa. Potonuli 'Kursk' je atomska podmornica. Nitko uistinu ne zna može li radioaktivnost izlaziti iz olupine podmornice. Nitko ne zna jesu li se dva atomska reaktora broda uistinu iskopčali sami od sebe, kako je predviđeno u slučaju nužde. Tu se ne radi samo o sigurnosti Rusije, nego i pograničnih država. I tu je Putin odgovoran a i tu sa svojom nenazočnošću ostavlja loš dojam. Poslije godina bolesnog, često nepredvidljivog Borisa Jeljcina, mladi bi, djelotvoran čovjek morao Rusima ulijevati povjerenje i snagu. Samo su zbog toga Rusi izabrali neiskusnog čovjeka tajne službe Putina. I samo su zbog toga zapadni šefovi država Putinu dali značajan predujam povjerenja. No također se može zamisliti da je zatajivanje kremaljskoga šefa simptomatično za političara Putina. Jer predsjednik, to je postalo jasno u danima katastrofe 'Kurska', duboko je uhvaćen u sovjetski mentalitet. Sudbina građana u to je doba gospodarima u Kremlju bila nevažna, a čini se da ni pod novim čovjekom nije drukčije. Stvar države nadređena je svemu. Stoga se u slučaju černobilske katastrofe lagalo do zadnjeg časa, stoga su zatajene bezbrojne ostale nesreće, sve dok se zbog očitih činjenica više ništa nije moglo tajiti. U slučaju 'Kurska' ipak je trebalo izbjeći svaki gubitak predsjednikovog prestiža i njegove slavne flote. Drukčije se ne može pojasniti zašto je Putin dopustio da njegovo vodstvo mornarice tako dugo taji istinu o razmjerima katastrofe. Drukčije se ne može razumjeti ni zašto su moskovski zapovjednici flote odbijali inozemne ponude za pomoć, sve dok vjerojatno nije bilo kasno. Ma kakva bila pozadina Putinova ponašanja, kod navodno suvremenog ruskog predsjednika pokazuje se cijelo staro sovjetsko potajno sitničarenje, stari strah kremaljskih časnika iz doba hladnoga rata od špijunaže i vječno domoljubno trabunjanje o veličini Rusije koja se ne obazire na ljudske živote. Kako takav državnik razmišlja o gubicima svojih vojnika koji se od rujna bore u Čečeniji za Putinovu Rusiju visoko postavljenih zahtjeva protiv malog kavkaskog naroda? Koliko političaru poput Putina znači sudbina civila u Čečeniji koji su navodno ipak ruski građani, ali su ih bombardirali sve dok Grozni nije ostao tek hrpa ruševina? Je li kremaljski šef tu pokazao jednako malo sućuti kao za sudbinu 'Kurska'? Neki bi zapadni političari, uključujući i njemačke, trebali promisliti nisu li preblago kritizirali Putinov pohod na Kavkazu. I što očekivati od čovjeka koji ne krije zahtjev statusa velike sile za svoju zemlju, koji je novu vojnu snagu Rusije učinio svojom središnjom brigom? Za Putina postoji samo jedna jedina isprika: previše je neiskusan za svoj težak posao, a uz to ima i pogrješne savjetnike. No i u tom bi slučaju posljedica bila da u Rusiji i na Zapadu jako treba dvojiti u predsjednika Putina. Svatko može sam pronaći prikladan odgovor" - zaključuje komentator lista Tomas Avenarius.