NJ 14.VIII.-SZ-SAD

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 14. VIII. 2000. Demokracija Amerikanaca "Mnogi Europljani njeguju udobnu predrasudu da su Amerikanci narod bez povijesti. To vrijedi ako se kao mjerilo uzimaju jonski stupovi, gotske katedrale ili postignuća Leonarda da Vincija i Johannesa Gutenberga. No ako se promatra povijest suvremene demokracije, onda Amerikanci svakako u usporedbi s Nijemcima imaju dulja iskustva. Više od dvije stotine godina žive s istim republikanskim ustavom na koji su se za stupanja na svoju dužnost zaklela 42 predsjednika. Sustav je dakle stabilan. Nedvojbeno demokracija u SAD-u ima dugu i živu tradiciju, također su u svakodnevnom životu odredbe uobičajeno sredstvo izjednačavanja interesa. Utoliko više začuđuje što je nastalo od dviju velikih stranaka SAD- a. Nastale su prije skoro 200 godina i time su starije od stranaka većine europskih država. Možda je i to jedan od uzroka što su se i ranije degenerirale. U svakom slučaju ono što se ovih dana može čuti i vidjeti na convetions, stranačkim zasjedanjima za imenovanja, ne zadovoljava ni jednog demokrata - bez obzira iz koje političke civilizacije potječe. Prije dva tjedna zasjedali su republikanci u Philadelphiji, ovoga su tjedna demokrati održali svoje izborno zasjedanje u Los Angelesu. Nazočnost 15 tisuća medijskih ljudi potvrđuje kako velik interes te priredbe pobuđuju u cijelom svijetu. Pri tomu nije važna vanjština. Zašto stranačko zasjedanje ne bi završilo karnevalom ako se sudionicima tako sviđa? I što bi se moglo prigovoriti raskošnim pohvalama kandidata i kandidatima, ako je takav običaj? Amerikanci vole veličanstvenost, to im je prepušteno na volju. Važno je da ostane očuvana supstancija demokratskoga, dakle da zastupnici baze raspravljaju kako bi se borili za smjer i većinom odlučivali o važnim pitanjima i osobnim podacima. No to se događa vrlo ograničeno. Predsjednički kandidat već je pronađen na predizborima, stranačko se zasjedanje mora zadovoljiti posve notornom funkcijom. Tu se nema što prigovoriti. Na primaries su članovi stranke ili čak i birači odlučili, a ti su predizbori uvedeni kako bi se dokončali raniji mutni poslovi stranačkih šefova u stražnjim sobama. Američka su stranačka zasjedanja i ranije rijetko bila svečanost temeljne demokracije. Kad bi tomu bilo tako, na konvenciji bi se moglo očekivati barem programske rasprave o genima, globalizaciji ili privatnoj sferi u doba Interneta. One se međutim vode na glavnim borbenim crtama u odborima, ali i tu je usvajanje manje ili više formalna stvar. Iluzorno bi bilo željeti tu nešto promijeniti. Kod republikanaca u Philadelphiji su već u odboru Bushovi stratezi poljuljali reformu predizbornog sustava. Preostale su samo pohvale kandidatima koje bi po jednostavnosti duha djelomično mogle podsjećati na sovjetske propagandne tirade. Agitprop ima dakle analogiju u zagušljivom, slobodnom svijetu reklame. Iako su demokrati ovoga tjedna u Los Angelesu željeli napraviti nešto bolje, ostaje žalostan zaključak da su nacionalna stranačka zasjedanja u Sjedinjenim Državama, koja se ionako odigravaju samo jedanput u svake četiri godine prije izbora, tek umjetnički dodatak televizijskom predstavljanju. Vlast više ne proizlazi od delegiranih, nego od stratega i medijskih savjetnika kandidata. Nadzor poruke biračima ima prednost pred svim onim što demokraciji daje njezinu vrijednost. Čahura je ostala bez sadržaja a birači primjećuju da politička priredba realnosti koja je na programu, to više nije. Samo 18 od oko 270 milijuna Amerikanaca nedavno je željelo pogledati na televiziji veliki kandidatski govor republikanca Georgea W. Busha - to mu je pravedna kazna. Ni demokrat Al Gore u četvrtak ovoga tjedna neće primamiti pred TV ekrane veći broj ljudi. I ne može se bezuvjetno očekivati da će odziv na izbore 7. studenog dostići 50 posto. Polovica američkog naroda odavno se oprostila od slavne američke demokracije. To ne bi smjeli izgubiti iz vida promatrači iz njemačkih stranaka u Philadelpohiji i Los Angelesu. Nedvojbeno ne mogu drugo doli biti očarani komunikacijskom tehnikom koja se tamo primjenjuje. Jedno ili drugo će možda opet sresti u izbornoj borbi za Bundestag 2002. godine. Jednostavno se previše primamljivima čine izgledi u Americi razvijenih instrumentarija za utjecanje na mase u korist ciljeva vlastite stranke. No sve to šteti demokraciji. Ona živi od povjerenja koje birači imaju u čestitost i kompetencije kandidata za predsjednika ili kancelara. Ako otkriju tek privid, okrenut će mu leđa. Tu zabrinutost s Amerikancima dijele i Europljani" - zaključuje Klaus Brill.