JOHANNESBURG, 14. kolovoza (Hina/Reuters) - Afrički čelnici koji su se u ponedjeljak okupili u zambijskom glavnom gradu Lusaki pokušat će oživjeti umirući mirovni proces u Demokratskoj Republici Kongu i okončati rat koji je izazvan
vjekovnom mržnjom između naroda Hutua i Tutsija.
JOHANNESBURG, 14. kolovoza (Hina/Reuters) - Afrički čelnici koji
su se u ponedjeljak okupili u zambijskom glavnom gradu Lusaki
pokušat će oživjeti umirući mirovni proces u Demokratskoj
Republici Kongu i okončati rat koji je izazvan vjekovnom mržnjom
između naroda Hutua i Tutsija.#L#
Jedan od najzagriženijih etničkih sukoba u afričkoj povijesti
zavadio je prvo Ruandu i Burundi, a zatim se proširio i na njihovog
velikog susjeda Kongo, bivši Zair.
Okršaji su se nastavili i nakon primirja koje su prošle godine
potpisale razjedinjene kongoanske pobunjeničke skupine i šest
afričkih nacija.
Osiguranje trajnog mira u trećoj po veličini afričkoj zemlji, što
je cilj pregovora u Lusaki, neće stoga biti lagan zadatak.
Suparništvo između Tutsija i brojnijih Hutua traje već stoljećima,
ali je poprimilo zastrašujuće razmjere kada su bezosjećajna
kolonijalna vladavina Europljana, postkolonijalni politički
prevrati i porast stanovništva poremetili krhku etničku
ravnotežu.
Etničko krvoproliće kulminiralo je 1994. genocidom u Ruandi koji su
počinili većinski Hutui nad oko 800.000 Tutsija i umjerenih
pripadnika vlastitog naroda. No, nisu uspjeli spriječiti Tutsije
da preuzmu vlast nakon čega je oko 2 milijuna Hutua izbjeglo iz
zemlje.
Rat u Kongu počeo je 1996. kada je bivši Zair, u kojemu je utočište
potražilo više od milijun Hutua iz susjednih zemalja, zatražio od
manjinskih domaćih Tutsija da napuste zemlju.
Tutsiji, koji čine samo vrlo mali dio od 40 milijuna stanovnika
Zaira, optužili su vlasti u Kinshasi za genocid.
Ruanda je bila oslonac pobunjeničkim snagama koje su težile
svrgnuti predsjednika Laurenta Kabilu iako je upravo ona, zajedno s
Ugandom, Burundijem i ostalim regionalnim državama, odigrala
ključnu ulogu u postavljanju Kabile za predsjednika u svibnju 1997.
nakon svrgavanja bivšeg diktatora Mobutua Sese Sekoa.
Ali Kabila je bio puki instrument u etničkom obračunu između
ruandskih Hutua i Tutsija.
Povod za izbijanje sukoba u Zairu bilo je odbijanje Mobutove vlade
da odobri zairsko državljanstvo narodu Banyamulenge, etničkim
Tutsijima, koji su izbjegli iz Ruande prije više od 200 godina i
smjestili se u Zairu.
Banyamulenge je počelo proganjati više dva milijuna ruandskih
Hutua izbjeglih u Zair 1994. u strahu od osvete Tutsija nad njima
zbog genocida.
Među izbjeglim Hutuima bili su i bivši ruandski vojnici i
pripadnici Interhamwe milicije koji su se izbjegličkim logorima
služili kao bazama za upade u Ruandu.
Pitanje zairskog državljanstva pružilo je Ruanđanima izliku da
podrže Kabilu kao vjerodostojnu zamjenu za Mobutua.
Ruanđani su upali u Zair, uništili nekoliko Hutu logora i postavili
Kabilu na vlast, a on je zatim Zair preimenovao u DR Kongo. Mnogi
Hutui pobjegli su dublje u džungle Konga odakle su izvodili napade
na Ruandu, Burundi i Ugandu.
U Burundiju, gdje su od 1993. godine na vlasti manjinski Tutsiji,
pobijeno je oko 150.000 ljudi.
Uplitanje Burundija, Ugande i Ruande u Kongo usmjereno je na
zaštitu nacionalnih interesa ugroženih zbog prisutnosti Hutua i
pobunjeničkih skupina koje koriste Kongo kao bazu za prekogranične
napade.
Angola, Namibija i Zimbabve interveirali su na Kabilinoj strani uz
opravdanje da štite suverenost Konga.
Konflikt, sada proglašen "Prvim afričkim svjetskim ratom" već je
uvukao šest afričkih zemalja, a prijeti daljnjim širenjem
kontinentom.
(Hina) rj br