DNEVNI PREGLED BR. 150 - 8. KOLOVOZA 2000.

NJEMAČKI RADIO - RDW 7. VIII. 2000. 'Kozmetika' stope nezaposlenosti "Svaka administracija dolazi u napast broj nezaposlenih smanjiti na najjednostavniji mogući način - promjenom broja na papiru. O takvim pokušajima izvješćuje Željko Ivanković: Koliko je u Hrvatskoj stvarno nezaposlenih? To je pitanje ponovo otvorio ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović. Ponovo, zato što je i Borislav Škegro, glavni gospodarski ministar posljednjih hadezeovih vlada, također i to vrlo često relativizirao statističke izvještaje o broju nezaposlenih i zaposlenih. Naime, o čemu je riječ? Uz mnoštvo drugih vrlo važnih gospodarskih podataka, nezaposlenost je jedan, možda najvažniji, kojim se mjeri uspješnost gospodarske politike svake vlade. Kako su ostali makroekonomski pokazatelji, o inflaciji, gospodarskom rastu, industrijskoj proizvodnji, zaduženosti ili bilanci plaćanja relativno apstraktni, te relativno povoljni, kako već znanstvenici znaju sve prikazati i optimistično i pesimistično, tako je broj nezaposlenih postao ključno mjesto pritiska na prošlu, hadezeovu, a i novu koalicijsku vladu. Iz te se prijetnje Borislav Škegro izvlačio ulaženjem u statistiku i pronalaženjem da mnogi od prijavljenih na Zavod za zapošljavanje zapravo rade, ili po nekoj drugoj osnovi ondje ne bi trebali biti. Nakon što su učestale tvrdnje da se nezaposlenost od početka godine, zbog niza stečajeva, neugodno povećava, da u tom smislu vlada nije nikakva socijalna vlada, i kabinet Ivice Račana, točnije ministar Davorko Vidović posegnuo je za statistikom. Ponajprije, ustanovilo se da je u siječnju, kad je nova vlada stupila na dužnost, bilo više nezaposlenih nego danas, i to za deset tisuća. Naime, u siječnju je bilo 350 tisuća nezaposlenih, a danas ih je 340 tisuća. No, to je varljiv podatak za svakog tko bar malo prati statistiku, jer je i nezaposlenost sezonska pojava, pa je uobičajeno da je ljeti manje nezaposlenih nego zimi. No, ministar izrijekom najavljuje da će promijeniti cijeli sustav evidentiranja nezaposlenih, te da će se potpuno redefinirati i pojam zaposlenosti. Budući da će se sezonski zaposleni te zaposleni na pola radnog vremena također računati u zaposlene ministar očekuje da će nezaposlenost u Hrvatskoj pukom računskom operacijom postati manja. No, ako se redefinira pojam zaposlenosti, pitanje je kamo će ministar svrstavati one koji mjesecima rade a ne dobivaju plaću, te one goleme viškove zaposlenih u velikim državnim poduzećima poput Ine ili Hrvatskih željeznica, koji zapravo žive na pomoći koju im daju hrvatski potrošači kroz poreze i druge oblike subvencioniranja. Očito, pukom statističkom domišljatošću stvar se ne može riješiti, nego to može dobro poslužiti za političko prepucavanje. No, objektivno govoreći, nova statistika nezaposlenosti, usklađena sa svjetskim standardima, ako je pošteno načinjena, može pomoći u identificiranju najbitnijih uzroka nezaposlenosti kao i postavljanju efikasnijih mehanizama na tržištu rada". *** Uvođenje eura pokazalo se i kao lijepa prilika bankama u zoni eura da bez ikakvog rizika zarade novac Naime - a to pogotovo znaju korisnici valuta koje nemaju ugled stabilnosti, uvijek postoji razlika između prodajnog i kupovnog tečaja, a razlika je to veća što je veći rizik da vrijednost te valute naglo padne. No u paketu eura vrijednost nacionalnih valuta vezana je do u desetak znamenki iza decimale. U lipnju je zato komisija za zaštitu tržišne utakmice, i to na inicijativu udruženja za zaštitu potrošača, pokrenula postupak protiv 110 banaka u Belgiji, Finskoj, Portugalu i Irskoj jer je - kako je naveo povjerenik Mario Monti - postojala opravdana sumnja da su se te banke sporazumjele i dalje ostaviti sve po starom, dakle i dalje uzimati visoku proviziju pri promjeni valute - i ne samo to, nego su aktivno djelovale kako provizije ne bi pale. Ali ovog se vikenda potvrdilo da do te sjajne ideje kako uzeti što više novaca od mušterija nisu došle samo banke iz tih zemalja tako da je europska komisija pročešljala i neočekivano posjetila mnoge banke u cijeloj Europi. A prošlog petka je na adresu 17 banaka iz Njemačke i 13 banaka iz Nizozemske došlo i službeno pismo iz Bruxellesa u kojem ih se, u 'Priopćenju o točkama pritužbe', obavještava kako Europska Unija raspolaže podacima po kojima su u međusobnom dogovoru o visini provizije prekršile Europske propise o kartelima. Ovakvo pisamce, kojemu se nitko ne treba radovati, od njemačkih su banaka dobile, na primjer Dresdner, Commerzbank, HypoVereinsbank, West LB - ali ne i najveća, Deutsche Bank, iako su i u njoj proteklih mjeseci neočekivano, službenici iz Bruxellesa pročešljavali knjige. Među nizozemskim bankama optužba je, čini se, bila manje iznenađenje nego u njemačkim krugovima. Nizozemsko bankarsko udruženje, NVB, priznalo je kako je još 1997. među bankama bilo rasprava o provizijama pri prijelazu na euro, ali niječu glavnu optužbu i tvrde da nikad nije došlo do sporazuma među bankama. Sve te banke imaju vremena do studenog odgovoriti na pritužbu iz Bruxellesa. Ali može se pretpostaviti da će i prije doći do korekcija provizija - i to ovaj put, na korist potrošača". Pregled tiska "Njemački tisak i danas se bavi ekstremnom desnicom, ali u analizama je vidljiva i dvojba što treba poduzeti. 'Rheinische Post' iz Duesseldorfa tako piše: 'Graničnu liniju je teško povući - s jedne strane, država uzima građanima previše novca i mora biti jeftinija. S druge strane, unutarnja sigurnost pokazuje ozbiljne nedostatke. A policajci se moraju baviti i mnogim novim zadaćama, od nadzora desnih radikala do kontrole raznih uredaba o psima. Nema nikakve vreće bez dna, nego samo bolne diskusije', piše 'Rheinische Post' iz Duesseldorfa. 'Westfaelischer Anzeiger' iz Hamma pokušava proniknuti u način razmišljanja ekstremista: 'Bez obzira koliko to zvučalo apsurdno: svi ti tipovi, okićeni nacističkim oznakama, boje se. Budući da žele izgledati prijeteći, trebaju alkohol i grupu jer su sami vrlo slabi. A slabima ih je učinilo, ipak, društvo na čijoj zastavi piše 'bolje', 'veće', 'mudrije' i koje je ponajprije - mnogo bogatije od njih. Demokratske vrijednosti nisu nigdje na prvom mjestu. A ovdje su poglavito zakazali odgoj i roditelji', misli 'Westfaelischer Anzeiger' iz Hamma. O kandidatu Draškovićeve stranke za gradonačelnika Beograda piše 'Neue Osnabruecker Zeitung': 'Jednostranom kandidaturom opet je SPO prevrtljivoga Draškovića okrenuo leđa ostalim strankama. Sada će nastupiti dva kandidata protiv Miloševića jer se udružena oporba složila oko predsjednika DSS-a, Koštunice. A neće ni napraviti uslugu Draškoviću ako promisle o svom kandidatu. Jer, Drašković se ionako pokazao kao najvjerniji saveznik ratnog huškača u predsjedničkoj palači. Sad će Milošević imati laku igru i ipak dobiti većinu glasova', opisuje 'Neue Osnabr?cker Zeitung'". (RDW) BRITANSKI RADIO - BBC 7. VIII. 2000. Portret novog mađarskog predsjednika "Mađarska je ovog vikenda dobila novog predsjednika. Ferencz Madl preuzeo je dužnost od Arpada Goencza koji je na čelu Mađarske bio proteklih 10 godina. Gospodin Madl bio je ministar u vladi desnoga centra, a njegov portret priredilo je BBC-jevo uredništvo programa na mađarskom jeziku. Ferencz Madl šezdesetdevetogodišnji je profesor prava. Političku karijeru započeo je nakon pada komunizma 1988. godine, u prvoj postkomunističkoj vladi desnoga centra, kojoj je na čelu bio pokojni Jozsef Antall. On za sebe kaže da je u većoj mjeri akademik nego političar. No, Janosz Simon, politolog s Mađarske akademije znanosti, kaže kako će mu biti potrebne znatne diplomatske vještine želi li se uzdići iznad svakodnevnih političkih razmirica: 'Ferencz Madl morat će se boriti da bi u svojoj funkciji objedinio interese svih Mađara. Ta mu zadaća tek predstoji. Kad je Arpad Goencz izabran za drugi mandat, on je već bio obavio najteži posao integracije vrijednosti interesa nacije u obavljanju svoje dužnosti. Drugo je pitanje koliko su političke stranke spremne pomoći novom predsjedniku. Madl je u težem položaju jer političke stranke danas mnogo manje surađuju nego prije pet godina'. Kao i u Češkoj, mađarski se predsjednik bira u parlamentu, a ne na općim izborima. Madla je za predsjednika nominirala sadašnja vladajuća koalicija desnoga centra i bio je jedini kandidat, ali bila su potrebna tri kruga glasovanja prije nego što je uspio zadobiti natpolovičnu većinu potrebnu za imenovanje. Budući da je glasovanje obavljeno iza zatvorenih vrata, ne zna se tko se protivio njegovom izboru. Parlamentarni zastupnik za oporbenu Socijalističku stranku, nasljednicu bivših komunista, Peter Kisz kaže da je sada sve to povijest: 'Bitno je da sad imamo novog državnog poglavara i nije pristojno istraživati pod kojim je uvjetima izabran i s koliko glasova. Madl je zainteresiran za razvoj bliske suradnje sa svim strankama, a njegove zaključke sve stranke trebaju držati relevantnima'. Ovlasti mađarskoga predsjednika su ograničene, a većina Mađara očekuje od državnog čelnika da bude osoba pomirenja u političkom životu, no, povremene kontroverze i tamo je teško izbjeći. Višegodišnji politički jaz u mađarskoj politici, koji datira još iz komunističkih dana, najjači je između urbane struje u Budimpešti i nacionalističke, ili populističke u ostatku zemlje. Arpad Goencz u toj je podjeli bio velegradski urbani političar, a simpatije Ferencza Madla definitivno su na strani seljaka u mađarskim ravnicama. To bi se moglo odraziti i na vanjsku politiku, kaže Janosz Simon: 'Ako pogledate politička stajališta ili ljudsku stranu dvojice predsjednika, male razlike postat će jasnije. Ferencz Madl će vjerojatno interpretirati mađarsku ulogu u svijetu u nešto širem svjetlu. On tvrdi da se Mađarska mora brinuti o Mađarima koji žive u njezinim granicama, ali jednako tako i o mađarskim manjinama u susjedstvu te o Mađarima u dijaspori. A ta će se stajališta vjerojatno odraziti i na politiku koju bude vodio". Pregled tiska "Britanija se priprema uskoro u svoje zakonodavstvo uključiti europsku Konvenciju o ljudskim pravima. U povodu toga 'The Daily Telegraph' objavljuje komentar supruge premijera Tonyja Blaira, Cherie Blair, koja je inače među vodećim britanskim pravnicima, a kao odvjetnica nastupa pod svojim djevojačkim prezimenom Booth. Pravnici u Britaniji, kaže list, drže kako je uključivanje Konvencije u britanski zakonik najveći korak u promicanju osobnih sloboda od zakona o građanskim pravima iz 1688. godine. No, ima onih koji misle da će to pružiti priliku svakakvim čudacima da izazovu kaos u sudovima. Zato gospođa Blair u svom članku poziva sudove da zauzmu, kako kaže, razumno stajalište kako bi obeshrabrili moguću poplavu neumjesnih tužbi, zaključuje list. U SAD-u se zahuktava nadmetanje za predsjedničke izbore. 'The Financial Times' piše kako će potpredsjednik Al Gore, kandidat Demokratske stranke pokušati udahnuti novi život svojoj posustaloj kampanji, kako bi sustigao republikanca Georgea Busha Jr. koji sad vodi u popularnosti. Neka ispitivanja javnosti daju Bushu 11 posto prednosti. Gospodin Gore nada se da će objava imena njegova partnera, potpredsjedničkog kandidata, koja se očekuje sutra, označiti početak rasta njegove popularnosti. Položaj gospodina Gorea dodatno je otežan kandidaturom predstavnika stranke Zelenih Ralpha Nadera, koji je privukao dio liberalnih i neovisnih birača, zaključuje list. Nekoliko listova piše o odluci Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuka Draškovića da istakne svoga kandidata na predsjedničkim izborima u Jugoslaviji - beogradskog gradonačelnika Vojislava Mihajlovića, unuka četničkog vođe u Drugom svjetskom ratu Draže Mihajlovića. To će, po mišljenju komentatora, podijeliti glasove oporbe i tako olakšati posao predsjedniku Slobodanu Miloševiću. 'The Independent' piše kako ispitivanja javnosti pokazuju da bi jedan kandidat oporbe vjerojatno pobijedio Miloševića. Sad mnogi tumače Draškovićev zaokret kao znak da se on namjerava nagoditi s režimom kako bi zadržao razmjerno imućan Beograd i još nekoliko velikih gradova u rukama svoje stranke, zaključuje list. 'The Financial Times' tome dodaje kako se ostale oporbene stranke sad nadaju da Vojislav Mihajlović, koji nije poznat izvan Beograda, neće oduzeti glasove njihovu zajedničkom kandidatu. 'The Times', pak, piše kako je u nedavnoj anketi najviše glasova ispitanika dobio vođa srpske demokratske stranke Vojislav Koštunica, ali istodobno podsjeća na prošlomjesečnu internu analizu EU-a, po kojoj najviše ljudi u Srbiji i dalje vjeruje Miloševiću pa će on vjerojatno pobijediti na izborima". (BBC) INOZEMNI TISAK SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 7. VIII. 2000. Pravila Europske unije ostavljaju gorak okus u ustima Talijana "Svakih nekoliko mjeseci učitelj Julio Colomba sastaje se s prijateljima u sjevernoj Italiji kako bi, kako sam priznaje, pojeo ilegalnu večeru. Krišom se sastaju u restoranu poslije zatvaranja kako bi uživali u začinjenim kobasicama i tjestenini od svježih jaja punjenoj slatkim ricotta sirom - hrani proizvedenoj u 'nedopuštenim' planinskim domaćinstvima. Colomba i njegovi prijatelji ne skrivaju se od talijanske policije nego od birokrata iz Europske unije, nadnacionalnoga entiteta iz bruxelleskog stožera koji svakoga dana mijenja život milijunima stanovnika ovoga kontinenta", piše Jeffrey Smith. "Kako se EU razvija i kako njezinih 15 vlada širi svoje ovlasti, Europljani od Stockholma do Udina iznenađeni su i katkada uznemireni kad shvate da dužnosnici zabadaju nos u ono što jedu, kako putuju, pa čak i kako spaljuju smeće. Utemeljena prije više od četiri desetljeća radi jačanja trgovine i izgradnje suradnje među povijesnim neprijateljima, EU sve više postaje sila regulacije društva. Sad pokušava pronaći zajedničke temelje u svojih 15 društava i razviti pravila ponašanja koja nadrastaju etničke i nacionalne granice. Mnogi Talijani podupiru EU, hvale ga jer ispunja vakuum koji ostaje iza kronično slabe centralne vlade. Ipak, nezadovoljan je sve veći broj građana. Na dvogodišnjoj anketi poznatoj pod nazivom 'Eurobarometar', potpora javnosti za članstvo u EU sve je slabija. Pad, čini se, odražava sve veće protivljenje razvijenoga svijeta globalizaciji koja je sklona uništavanju lokalnih različitosti, često po uputama dalekih birokracija ili korporacija. (...) No, dužnosnici EU kažu da potpora Uniji slabi jer Europljani otkrivaju kako pravila osmišljena u Bruxellesu mogu zahtjeve postavljati čak i pojedincu. 'Javnost se počinje ponašati sve realnije', rekao je Gerardo Mombelli, glavni predstavnik EU u Rimu. 'Shvaćaju da stanovnici EU moraju promijeniti i javno i privatno ponašanje' kako bi ispunili njegove zahtjeve. Ako to ne učine, bit će kažnjeni. Nizom 'prekršajnih' prijava u Europskome sudu pravde, EU je nedavno napao Belgiju, Njemačku, Austriju, Italiju, Portugal i Španjolsku zbog nepravilnosti... (...) Sve su te zemlje optužene da nisu provodile zakone u skladu s politikom EU ili da ih nisu primijenile. Birokrati EU, koji nemaju svoju policiju, mogu samo slati prijeteća pisma i sudski određene kazne - koje katkada dosežu iznose od nekoliko tisuća dolara dnevno - kako bi osigurali poslušnost. (...) Kad je u pitanju Italija, stroga pravila EU o sigurnosti hrane - pitanja poput različite temperature hladnjaka, sustava za drenažu na farmama i dizajna posudica za šećer na kavanskim stolovima - izazvala su najviše čuđenja i prigovora. Mnogi se Talijani boje da će njihovu njegovanu kulturu proizvodnje hrane u malim količinama ugroziti divljaci iz dalekih krajeva. Recimo: 'EU kaže da vlaga svježe tjestenine mora biti X, što je nemoguće postići ako je proizvodi obrtnik', rekao je ministar poljoprivrede Alfonso Pecoraro. 'Mi smo to, naravno, spriječili. Ali taj je propis donijela neka osoba koja nije iz Italije - možda Šveđanin, Britanac ili Irac. A što oni znaju o tjestenini!' (...) Italija se izborila za iznimke iz odrednica EU o hrani, izjavivši, u osnovi, da su njihove metode pripremanja večere slične povijesnim spomenicima koji zaslužuju posebnu zaštitu. (...) Talijanska vlada staje na stranu pobunjenih. U srijedu je ministar poljoprivrede objavio prvi službeni nacionalni popis tradicionalnih jela kako bi pomogao proizvođačima koji traže iznimke iz higijenskih pravila EU. Sadrži više od 2100 proizvoda. Talijani, kao i drugi Europljani, kažu da će provedba jedinstvenih standarda EU nedvojbeno spasiti mnoge živote i spriječiti bolesti (u Italiji je 1998. bilo 25.000 slučajeva trovanja hranom). 'Propisi EU imaju pozitivan utjecaj', rekao je talijanski ministar zdravstva. 'U Italiji ne postoji samodisciplina...' Ali Talijani će među prvima istaknuti da dobre strane dolaze uz određenu cijenu. Socijalni napredak često ruši njegovane, ekscentrične običaje, posebno u zemlji u kojoj se u nekoliko kilometara udaljenim gradovima već stoljećima sir i salama proizvode po različitim recepturama. 'Ne pristajemo na ulazak u EU i gubitak proizvoda koje smo imali stoljećima', rekao je Lanfranco Morganti, predsjednik talijanske vodeće udruge proizvođača hrane. Europska pravila već su promijenila izgled milijuna kavana, barova, restorana i malih trgovina u Italiji i drugdje. Često imaju veći utjecaj na obične građane od odluka koje donose nacionalne vlade, kažu udruge trgovaca. (...) Neki se tuže da je Italija, zemlja u kojoj 80 posto poduzeća ima manje od 15 zaposlenih, nepravedno kažnjena pravilima smišljenim za velike tvornice hrane ili lance restorana koji prevladavaju u drugim dijelovima Europe. 'Bojimo se standardizacije', rekao je Edi Sommariva, glavni tajnik Talijanske udruge kavana, restorana i barova, dodajući da će zbog standardizacije, koja, doduše, pridonosi uvođenju reda, Italija izgubiti na privlačnosti, posebno za turiste." Kroćenje globalizacije "UN više nisu kakvi su bili. Donedavno UN-ovi dužnosnici nikad nisu kritizirali člana neke vlade, sad strogo izjavljuju da se čelnike koje počine ratne zločine mora pozvati na odgovornost. Ne tako davno, UN su iskopale studije o zlu koje predstavljaju transnacionalne tvrtke, ali nedavno se glavni tajnik Kofi Annan sastao s predstavnicima 50 takvih demona. Kad su se kritičari globalizacije požalili da UN prodaju ideologiju slobodne trgovine, jedan od Annanovih vojnika odgovorio je nebirokratskom oštrinom: 'Otvorena tržišta nude jedino bar donekle održivo sredstvo izvlačenja milijarda ljudi iz opakoga siromaštva u kojem su se našli.' To je točno, ali vrijedi poslušati i drugu polovicu UN-ove poruke o globalizaciji. Annan i njegovi suradnici tvrde da trenutačni trend globalizacije neće zauvijek trajati, baš kao što se globalizacija započeta prije stotinu godina raspala u dva svjetska rata. Unatoč sve većoj uspješnosti, uz globalizaciju se javljaju nepravilnosti koje prijete njezinoj zakonitosti: gotovo tri milijarde ljudi - polovica čovječanstva - preživljava od dva dolara dnevno, ili manje, a porast međunarodnih pravila o trgovini, intelektualnom vlasništvu i slično ne prati i razvoj pravila o radnim standardima ili drugim društvenim pitanjima. Napad na globalizaciju, tvrde UN, skupljat će snagu dok njegova čvršća strana ne omekša. UN-ov predloženi omekšivač zove se Globalni ugovor, a pokrenut je na sastanku s direktorima korporacija. Glavna je zamisao navesti kompanije da dobrovoljno pristanu na niz načela koja se temelje na Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, povelji Međunarodne organizacije za rad te Načelima o zaštiti okoliša prihvaćenim u Riju. Bar jednom godišnje sudionici bi morali izvijestiti kako napreduju u provedbi tih načela. Očekuje se i da će pridonijeti ostvarivanju UN-ovih ciljeva, poput širenja dostupnosti interneta u siromašnim zemljama. (...) Strogi međunarodni radni standardi utopijska su ideja, ali ideja ulaska u partnerstvo s privatnim sektorom zaslužuje javnu osudu. Dobro je što su to razumjele i nevladine organizacije: Amnesty International, World Wildlife Fund i International Confederation of Free Trade Unions bile su na sastanku i pomoći će u nadzoru nastojanja korporacija da se poprave. U Seattleu prošle godine tvrtke i nevladine skupine oštro su se sukobljavale. UN se mora pohvaliti jer je pokušao to promijeniti", piše autor uvodnika. THE NEW YORK TIMES 7. VIII. 2000. Amerika u svijetu "Ovo su omamljujuća, ali varljiva vremena za jedinu svjetsku velesilu. Manje od deset godina nakon raspada Sovjetskog Saveza, SAD su vojni i gospodarski div. Niti jedna država u povijesti nije imala toliko bogatstvo, vojnu snagu ni tehnološku premoć nad suparnicima kao Amerika danas. Ipak, dok predsjednička kampanja ulazi u zadnje mjesece, zemlja je, čini se, nesigurna u svoju ulogu i zbunjena promjenjivim nizom prijetnja s kojima se suočava. Ovih bi dana morala početi oštra rasprava o tim pitanjima, počevši od rješavanja američkih kritičnih nacionalnih interesa. Razlike između guvernera Georgea W. Busha i potpredsjednika Ala Gorea u pogledu Rusije, Kine, raketne obrane i drugih vrućih pitanja, jasne su i velike. Neka od tih pitanja namjeravamo riješiti tijekom kampanje. No specifična politika ne može se razviti ni ocjenjivati u izolaciji. Ona bi morala proizlaziti iz načela koja odražavaju glavne državne vrijednosti i interese. Danas je teže definirati američke interese i odrediti najbolji način njihove obrane nego što je to bilo u vrijeme hladnoga rata. Onečišćenje svjetskoga zraka i vode ili monetarna kriza u Aziji mogu ugroziti američku sigurnost baš kao i ruski bombarderi. Slobodan protok informacija preko nacionalnih granica može biti jača snaga promicanja demokracije nego razmještanje američkih nosača zrakoplova u dalekim morima. Ipak, neki od glavnih državnih interesa ostaju nepromijenjeni. Glavni je fizička obrana američkoga teritorija, ljudi i gospodarstva. Pentagon može mirno uništiti nuklearno oružje preostalo poslije hladnoga rata, ali mora zadržati dovoljno da odvrati napad. Americi su potrebne dobro uvježbane i pokretne vojne snage, s odgovarajućom plaćom i opremljene suvremenim oružjem. Washington se mora čuvati i međunarodnih terorističkih skupina. Prikupljanje korisnih informacija osnovna je prva crta obrane. Washington bi morao osigurati odgovarajuće financiranje tih potreba, ali bi se potrošnja morala temeljiti na stvarnim potrebama, a ne napuhanim procjenama prijetnje ili uskogrudnim interesima izraženim u kongresu. U nedostatku jakoga neprijatelja poput Sovjetskog Saveza, zemlja ima tek nekoliko odrednica u odlučivanju o nužnosti vojne intervencije u inozemstvu. Samoobrana, zaštita saveznika i gospodarstva očito su razlozi za uporabu sile, kao što je Washington učinio kad je iračka invazija na Kuvajt ugrozila nabavu nafte. No kao što se nedavno pokazalo u Africi i na Balkanu, mogu izbiti etnički sukobi i ugroziti stabilnost cijeloga područja, a genocidne napade na civile katkada može zaustaviti samo vanjska sila. Washington bi morao razmisliti o intervenciji u takvim sukobima, ako je jasno da sila može nešto promijeniti i ako ima dovoljno vojnih sredstava koja će osigurati uspjeh, kao na Kosovu. Kao što su pokazala posljednja desetljeća 20. stoljeća, obrana američke sigurnosti više se ne definira slanjem vojnih snaga u borbu. SAD su se prilagodile ohrabrivanju mirotvorstva na nemirnim područjima poput Srednjega istoka. Predsjednik Clinton je konstruktivno iskoristio američki utjecaj na Srednjem istoku i u Sjevernoj Irskoj, a njegov bi nasljednik morao nastaviti započeti posao. Možda bi bilo dobro, kao u Bosni, poslati američke vojnike u mirovnu misiju kad zaraćene strane odlože oružje i pristanu na mirovni sporazum. Danas su državna sigurnost i prosperitet povezani s globalnim kretanjem robe, kapitala, informacija i ljudi. Čuvanje otvorenosti tih trgovinskih i tehnoloških kanala može biti jednako bitna kao i obrana vanjskih granica. Washington bi morao promicati te interese kroz trgovačke sporazume kojima se smanjuju zapreke uvozu i ulaganjima. No stabilan globalan gospodarski poredak, glavni američki interes, ne može se ostvariti bez pravednijeg širenja koristi koje donosi napredak. Tri milijarde ljudi, ili polovica svjetskoga stanovništva, živi s manje od 2 dolara dnevno. Poboljšanje njihova života traži čvršću vlast, povećana privatna ulaganja i otvoreniji pristup školovanju i zdravstvu. Amerika svoju demokraciju osigurava i promicanjem demokracije u drugim dijelovima svijeta. Kad bi se Rusija i Kina razvile u čvrste demokratske države, svijet bi bio mnogo sigurniji i nestale bi dvije najveće moguće prijetnje američkoj sigurnosti. Ohrabrivanje demokracije i uspostava pravne države u tim zemljama morali bi biti među glavnim ciljevima sljedećeg predsjednika. Zaštita zdravlja i okoliša središnji su američki interesi. Epidemije i promjene klime ne poznaju granica. Čvrsti ekološki sporazumi i olakšavanje dostupnosti lijekova moraju biti među glavnim prioritetima u Washingtonu. Kad Bush i Gore krenu u vanjsku politiku, morali bi reći što misle o tim širokim nacionalnim interesima. Bush je zasad bio kreativniji u pitanju smanjenja količine nuklearnog oružja. Gore je napredniji u pogledu ekoloških pitanja i pokazao je da bolje razumije ulogu američkih vojnika u zaustavljanju regionalnih sukoba. Njihova se rasprava, međutim, nije pomaknula dalje od retoričkih ukrasa. Birači zaslužuju ozbiljnu raspravu o tome kako će se koristiti moć ove zemlje u promicanju globalnih interesa njezina naroda", piše autor uvodnika. FRANCUSKA LIBERATION 7. VIII. 2000. Nacionalisti računaju na efekt lavine "Korzički su se nacionalisti ovog vikenda sastali na svom terenu u Corteu kako bi tjedan dana poslije prihvaćanja novoga otočkoga statuta koji je obećao Lionel Jospin u teritorijalnoj skupštini, procijenili svoje djelovanje. Nacionalistički vođa Paul Quastana, iz Corsica Nazione i tvorac sporazuma, nije skrivao zadovoljstvo: 'Proces u Matignonu otvorio je rupu u francuskoj državi i to mi je drago.' Rupu u koju se namjeravaju ugurati i drugi europski borci za neovisnost - Baski, Bretonci ili Katalonci, pozvani kao i svake godine na Međunarodne dane u Corteu", izvješćuje Thomas Lebegue. "Jean-Guy Talamoni, šef ogranka Corsica Nazione, brzo je objasnio 'predsporazum' iz Matignona. 'To je tek prva etapa, jedan korak prema suverenosti', odgovorio je jednom militantnom članu koji mu je prigovorio za 'fijasko u Matignonu'. 'Naravno, moramo nastaviti borbu, ali u novom obliku. Najteža bitka tek predstoji: bitka za mir!', izjavio je nacionalistički vođa. Prije nego što je najavio 'razdoblje vrlo zgusnutih pregovora' s vladom, u kojima pritisak ne smije popustiti jer 'kolonijalna država razumije samo odnose snaga!'. Jean-Guy Talamoni nastojao je umiriti sumnje koje su izražavali najborbeniji i najradikalniji, rekavši kako je 'ponosan što je izborio sporazum za mali narod od 250.000 ljudi u pregovorima s jednom od najvećih svjetskih sila'. Sporazum ostaje podložan 'uvjetima'. Tako su se, osim razvojem otočkoga statuta, sudionici zabrinuli i za sudbinu 'političkih zatvorenika', problem koji je u Matignonu jedva dotaknut, ali se njima čini najvažnijim. (...) U nacionalističkom je taboru, koji se već godinu dana okuplja pod okriljem koalicije Unita, došao trenutak za slavlje. 'Jospin je razumio razmjere korzičkoga problema', tvrdi Quastana. 'Razumio je da je posrijedi politički problem, a ne problem čuvanja reda.' Usred korzičkih planina, daleko od atmosfere obostranog prihvaćanja prisutne na sastancima u Matignonu, brojni su si sudionici mogli dopustiti izricanje maksimalnih zahtjeva. Naime, ustupci Lionela Jospina povećali su im apetit. Pierre Poggioli, član Unite, poželio je 'raspad Francuske, najnazadnije države- nacije u Europi. Francusku Republiku moramo razbiti, više nema razloga za njezino postojanje!', izjavio je. Što je, prirodno, dalo nekoliko ideja pristašama neovisnosti drugih regija. (...) 'Stvoren je presedan za nas, za Baske, Bretonce, čak i za stanovnike Ardechea, ako to žele', zapalio se Paul Quastana. Jer zašto bi autonomija koju su dobili Korzikanci, bila odbijena drugim narodima, ako imaju svoj jezik, svoje 'političke zatvorenike' i svoje osobitosti? Tijekom predstojećih mjeseci vlada će biti u opasnosti da joj netko postavi to pitanje. U svakom slučaju, to misle sudionici susreta održanog ovog vikenda. Koji već sanjaju o tome kako će sljedeće godine, na dvadesetim korzičkim susretima, slaviti nove uspjehe", piše Lebegue. NJEMAČKA DIE WELT 7. VIII. 2000. U čečenskoj slijepoj ulici "Rusija ima čir na donjem dijelu tijela i ne zna kako ga se riješiti. Već godinu dana vojska, podupirana posebnim jedinicama ministarstva unutarnjih poslova i tajnom službom, vodi rat protiv Čečenije. Ni ovoga puta ne može ga dobiti. Po ruskom tumačenju čak nije po srijedi ni rat, nego antiteroristička operacija kojom bi navodno trebalo iz tijela zdravog čečenskog naroda ukloniti koljače koje plaća Bin Laden. Za to postoje neki dobri razlozi. Otmice i nasilja brzo su se proširili poslije svršetka prvog rata 1996. A budući da Moskva nije htjela održati obećanja iz sporazuma iz Gudermesa, opskurni tipovi, financijski dobro potkovani, došli su u osiromašenu zemlju. Na današnji dan prije godinu dana upali su, došavaši iz Čečenije, u susjednu republiku Dagestan. Još poslije prvog rata, ruska je vlast nad Čečenijom bila proigrana. No i zadnja prilika - pregovore s izabranim predsjednikom Aslanom Mashadovim - nikada se nije pružila. Pregovori su odugovlačeni dok ulazak u Dagestan Moskvi nije pružio povod za rat, koji je prema bivšem premijeru Stepašinu, bio pripremljen još u proljeće. No bacači raketa, topništvo i bombardiranja velikih površina nisu djelovali kao skalpel. Pogođeni su, i pogađaju se dalje, deseci tisuća civila, čija spremnost za otpor raste sa svakim pogođenim Čečenom, svakom razorenom kućom. Začudno samo mala manjina u Rusiji želi ili može shvatiti da ruski postupak u Čečeniji izaziva opasnost gubitka tog dijela federacije. Sada, kad se poslije početne pobjedničke euforije nalaze u slijepoj ulici, pregovara se ispod ruke s dijelom u borbu uključenih Čečena. I to samo, kako se Moskva požurila pojasniti, o načinima bezuvjetne kapitulacije. Istodobno na prsima hrani čečenske kvislinge koji bi trebali preuzeti buduću upravu zemlje. Promašaj je programiran. Mora se pregovarati, rekao je jedan ruski publicist, s onima 'koje ubijamo i koji ubijaju nas'. A ne s vazalima Moskve" - piše Manfred Quiring. AUSTRIJA DIE PRESSE 7. VIII. 2000. Putinov zaboravljeni rat "Samouvjerenost kojom ruski predsjednik djeluje od preuzimanja dužnosti odražava se u novinskim naslovima: Vladimir Putin iznova određuje ovlasti regija; Putinova najava borbe oligarsima; Putin kreće protiv medija; Putin opominje SAD zbog proturaketne obrane; Putin planira promjenu vlade. Polet kojim grabi kremaljski gospodar, na Zapadu izaziva zastrašeno-zadivljeno čuđenje. No nije li tu bilo još nešto? Točno: skoro zaboravljeni čečenski rat. Da tu i tamo nije bilo vijesti o ruskim časnicima koje su pobunjenici skratili za glavu ili o novom valu izbjeglica, o umiranju na Kavkazu nitko ne bi više ni znao. Da se ne govori da bi netko stvarnog gospodara rata, upravo Vladimira Putina, želio pozvati na odgovornost. Prošla je točno godina dana da su muslimanski buntovnici iz pobunjene Čečenije upali u susjedni Dagestan, istjerani poslije upornih borba s ruskim postrojbama a ove su potonje odmah ušle u Čečeniju. Usporedan, navodno čečenski teror u Rusiji, pružio je Moskvi izgovor za njezin drugi čečenski rat. On je otad (službeno) odnio 2600 žrtava u ruskoj vojsci i 14 tisuća među pobunjenicima. O mrtvim civilima nitko ne govori, ali 150 tisuća izbjeglica u Ingušetiji ne može se previdjeti. Čečenija je otad opustošena zemlja i od rješenja udaljenija nego ikada. Činjenica da je rat jedino i isključivo poslužio podupiranju popularnosti i karijere mladog Vladimira Putina da se uspne na predsjednički položaj, odavno je priznata. Zapad se nikada nije želio lakoumno poigrati s novim čovjekom u Moskvi. SAD, Europa ili Vijeće Europe stalno se boje Putinu uputiti oštre riječi. Stoga drsko može tvrditi da ratom brani Zapad od muslimanske prijetnje i time neporecivo heroizirati crno poglavlje svojega predsjedanja. Zapadu je svejedno. Crno će poglavlje ionako poslije godišnjice uskoro biti zaboravljeno, zar ne?" - pita Andreas Schwarz.