ZAGREB, 3. kolovoza (Hina) - Vojno-redarstvenom akcijom "Olujom" riješeno je pitanje pobjednika u ratu, pitanje okupiranog hrvatskog prostora, povratka prognanih Hrvata, pitanje pregovora sa protivničkom stranom. Hrvatska je vojska
stekla stratešku prednost nad protivnikom i nju će zadržati do kraja mandata snaga UN-a u istočnoj Slavoniji. To su samo neki razlozi zbog kojih tu akciju i nakon pet godina ocjenjujemo velikom i pravednom pobjedom HV-a. Istaknuo je to u razgovoru za Hinu general bojnik Damir Krstičević, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, koji je u Oluji bio zapovjednik 4. gardijske brigade, jedne od postrojbi koje su oslobodile Knin.
ZAGREB, 3. kolovoza (Hina) - Vojno-redarstvenom akcijom "Olujom"
riješeno je pitanje pobjednika u ratu, pitanje okupiranog
hrvatskog prostora, povratka prognanih Hrvata, pitanje pregovora
sa protivničkom stranom. Hrvatska je vojska stekla stratešku
prednost nad protivnikom i nju će zadržati do kraja mandata snaga
UN-a u istočnoj Slavoniji. To su samo neki razlozi zbog kojih tu
akciju i nakon pet godina ocjenjujemo velikom i pravednom pobjedom
HV-a. Istaknuo je to u razgovoru za Hinu general bojnik Damir
Krstičević, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH,
koji je u Oluji bio zapovjednik 4. gardijske brigade, jedne od
postrojbi koje su oslobodile Knin. #L#
Govoreći o vojničkoj vrijednosti "Oluje", pred njenu petu
obljetnicu, Krstičević je rekao da su hrvatske Oružane snage u
Domovinskom ratu planirale i uspješno izvele više obrambenih i
napadajnih bojeva i operacija, ali da postoji jedna koja se izdvaja
ne samo po razmjerama u smislu prostora i broja angažiranih ljudi i
naoružanja, nego i po ostvarenim rezultatima.
"Razumije se, radi se o vojno redarstvenoj operaciji Oluja. To je
bio najveći pothvat Oružanih snaga tijekom Domovinskog rata kada je
oslobođeno oko 11.000 četvornih kilometara do tada okupiranog
hrvatskog prostora", istaknuo je general Krstičević.
Naveo je da su Olujom riješena brojna do tada gotovo nerješiva vojna
i politička pitanja. Dovoljno je reći da je njome riješeno pitanje
pobjednika u ratu, a to je Hrvatska vojska. Riješeno je pitanje
okupiranog hrvatskog prostora, pitanje povratka prognanih Hrvata
svojim kućama, pitanje pregovora sa protivničkom stranom, jer su
hrvatski pregovarači imali na raspolaganju drugačije argumente,
itd. HV je stekla stratešku prednost nad protivnikom i nju će
zadržati sve do kraja mandata snaga UN u istočnoj Slavoniji. To su
samo neki razlozi zbog kojih tu akciju i nakon pet godina
ocjenjujemo velikom i pravednom pobjedom HV, rekao je Krstičević.
Neprijatelj je pružao jak otpor
"Oluja" je pokrenuta prije pet godina, 4. kolovoza 1995., točno u
pet sati ujutro, kazao je Krstičević govoreći o tijeku same akcije,
otporu srpskih pobunjenika, situaciji zatečenoj u Kninu.
HV je, naveo je, napadala iz više pravaca na frontu dugom oko 600
kilometara od Dinare do Sunje. Udarnu snagu za proboj bojišnice
činile su gardijske brigade. Tako su na primjer pri napadu na Knin
koordinirano djelovale 4. i 7. gardijska brigada. Već poslije prvih
borbi položaji tzv. srpske vojske probijeni su,..., na oko
tridesetak mjesta u područjima odgovornosti tadašnjih zbornih
područja Split, Gospić, Karlovac, Zagreb i Bjelovar.
Knin je oslobođen za 30 sati, a cijela operacija je završena za 84
sata. Prvog dana borbe na pojedinim mjestima dubina napredovanja
Hrvatske vojske iznosila je oko 15 kilometara. U "Oluji" su se
stvari odvijale nevjerojatnom brzinom, poslije Knina (5. kolovoza)
ubrzano su pristizale obavijesti o oslobođenju Drniša, Benkovca,
Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora, Petrinje, itd. HV i
policija su u nezadrživom naletu ulazili u gradove i sela koji su
četiri duge i mračne godine trpili teror pobunjenika. U tim
povijesnim zbivanjima kada se hrvatski barjak ponovno vijorio na
Kninskoj tvrđavi hrvatska je mladost svojim životima plaćala
cijenu slobode, rekao je general bojnik.
Kad je riječ o ponašanju i stanju kod neprijatelja, Krstičević kaže
da se kao zapovjednik 4. gardijske brigade uvjerio da je tada
neprijatelj na svim točkama i položajima pružao jak otpor.
"Djelovao je iz svih vrsta oružja... Najjači je bio na prvoj crti,
ali nijedan položaj nije napustio bez borbe. Istina je, da je
poslije proboja prve crte, neprijatelj bio razbijen i daljnji tijek
operacije tekao je puno lakše". "Knin je", kaže, "djelovao kao
prazan i napušten grad, a pobijeđene srpske snage s civilima
bježale su preko Srba ka Drvaru, jedinim putovima koje je za civile
ostavila HV kako bi se izbjegle nepotrebne žrtve".
Zapovjednik jedne od postrojbi koje su oslobodile Knin govorio je i
o osobnim osjećajima i atmosferi kod hrvatskih vojnika nakon
oslobađanja toga grada. "Osjećao sam da Olujom nismo samo
oslobodili dio do tada okupiranog hrvatskog teritorija, nego da smo
ujedno pokazali i novu vojnu snagu koja se mora uvažavati u našoj
regiji. Osjećao sam da smo zadali konačan udarac ideji Velike
Srbije. Isto tako priželjkivao sam promjenu stava međunarodne
zajednice prema agresiji na Hrvatsku te početak mirovnih
razgovora, kako bi se rat i formalno okončao. Bilo mi je već tada
jasno da će mnogi iz Oluje morati izvući višeznačne poruke i pouke,
jer uspješan završetak Oluje za HV i Republiku Hrvatsku pokazao je
da agresija i etničko čišćenje na kraju pogađaju onoga tko ih je i
započeo i želio iz toga izvući korist", naveo je Krstičević.
Naglasio je da je bio ponosan na visoke moralne vrijednosti
hrvatskih vojnika kada je u pitanju otpor agresiji i borba za
slobodu. "Naši vojnici nisu prikrivali svoje unutarnje osjećaje i
raspoloženje u tim danima pobjede, uostalom nisam ih ni ja
prikrivao. Hrvatski vojnici imali su na to pravo jer su se borili za
vrijednosti mira i slobode i za vlastitu domovinu. Tajna tako
briljantne pobjede je bila u našim ljudima, u njihovoj hrabrosti i
odlučnosti, koji su sve podredili samo jednom cilju, a to je
oslobođenje domovine", napominje general Krstičević.
Tek vojni uspjesi otvorili su vrata Daytonu
Krstičević je govorio i o tome u kojoj je mjeri pobjeda u Oluji
utjecala na promjenu vojne situacije u susjednoj BiH, a potom na
potpisivanje Daytonskg sporazuma. "Poslije Oluje HV je", kazao je,
"izbila na granicu sa BiH. Međutim, niti za HV, a niti za mene to
nije bio kraj rata, zato što sukladno Splitskom sporazumu u to
vrijeme interesi hrvatskog i bošnjačkog naroda u BiH još nisu bili
ostvareni. To je uvjetovalo nastavak operacija na teritoriji
zapadne i središnje BiH o čemu se dosta zna i govori. To je trajalo
do kraja studenog 1995. Bila je to legalna i legitimna akcija HV,
HVO i Armije BiH".
"Tek vojni uspjesi na teritoriji BiH otvorili su vrata Daytonskim
pregovorima. Oluja i vojne akcije na teritoriji BiH pokazale su sve
prednosti suradnje i partnerstva hrvatskog i bošnjačkog naroda.
Njihovim usklađenim oslobodilačkim pothvatima postavljeni su
temelji vojnoj ravnoteži u našoj regiji, otvoren je mirovni proces
i trajna stabilizacija. Ostvareni su preduvjeti da se napori
koncentriraju na izgradnju demokracije i ostvarivanja najviših
standarda ljudskih i nacionalnih prava, a time i dostojanstven
život svih koji žive zajedno ili u susjedstvu", kazao je
Krstičević.
Upitan u kojoj je mjeri u to vrijeme HV usvajala strana vojna
iskustva i NATO standarde, te u kojoj se mjeri oni koriste i
izučavaju, Krstičević je rekao da je u vrijeme velikih operacija,
među kojima se izdvaja "Oluja", HV bila moderno ustrojena i
suvremeno naoružana, dobro obučena i uvježbana s višegodišnjim
ratnim iskustvom, sa mladim zapovjednim kadrom koji je izrastao u
ratu i s logistikom koja je bila u funkciji potreba bojišnice.
Po njegovim riječima, među pripadnicima HV nalazili su se pojedinci
s međunarodnim vojnim iskustvom koji su znali prenositi taktiku,
vojna znanja i iskustva NATO-a, ali i pojedinci s vojnim znanjem i
iskustvom stečenim na našem prostoru. "Svi oni djelovali su složno.
Uz sve to, HV je imala punu potporu svoga naroda jer je vodila
pravedan i oslobodilački rat", naglasio je.
Iskustva iz Domovinskog rata dio su hrvatske vojne misli
"Ne postoji niti jedna stvar koja se tiče vojske ili rata, a koja
nije zanimljiva vojnim dužnosnicima i analitičarima. U Domovinskom
ratu dešavale su se krupne stvari (i) u tome je Oluja središnji
događaj. To je razlog zbog kojeg naši partneri iz Europe i svijeta
pokazuju aktivan interes za sve što se tada dešavalo", odgovorio je
Krstičević upitan zanimaju li se oružane snage drugih zemalja za
hrvatska iskustva u Domovinskom ratu, a posebice u "Oluji".
"Ono što sigurno znamo i što možemo ponuditi, to su naša velika
iskustva iz područja vještine ratovanja i uporabe raznih sustava
oružja u okolnostima koje smo tada imali. Korištenje tih iskustava
ima veliku važnost u obuci vojnika i postrojbi te u izobrazbi
dočasnika i časnika. Na tim iskustvima temeljimo koncept hrvatske
vojne strategije o kojoj se piše i govori. To što HV ima sada, u
svezi s ratnim iskustvima, to mnogi u svijetu nemaju - među njima
ima velikih i jakih zemalja. Koliko će oni objektivno moći i htjeti
koristiti naša iskustva, to je stvar njihove odluke, prosudbe i
potreba", naveo je general bojnik.
Naglasio je pritom da iskustva iz Domovinskog rata nisu samo dio
hrvatske vojne povijesti koji se može koristiti za odgoj u
domoljubnom smislu, ona su puno više od toga - dio hrvatske vojne
misli i to nas obvezuje nastaviti raščlambu borbenih djelovanja
tijekom Domovinskog rata i učiniti to dostupnim domaćoj i svjetskoj
javnosti koja se bavi vještinom ratovanja. HV je na dobrom putu da
ovaj posao privede kraju, rekao je u razgovoru za Hinu general
bojnik Damir Krstičević pred petu obljetnicu "Oluje".
(Hina) aš/bm im