FR-SI-MG-HR-STRANKE-Vjerske zajednice-Politika RFI 27. VII. ČULIĆ O CRKVI I TELEVIZIJI FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI27. VII. 2000.Marinko Čulić govori o potpisanom sporazumu između Katoličke crkve i Hrvatske televizije"U Zagrebu
je danas potpisan sporazum između Hrvatske televizije i Katoličke crkve koji unaprijed izaziva sporove. Riječ je o sporazumu kojim televizija jamči da će u neizmijenjenom opsegu pratiti aktivnosti Crkve, što znači da će Crkva kotirati na televizijskim ekranima isto onako visoko kao i za vrijeme HDZ-a. Uz to, urednika crkvenog programa imenovat će direktor televizije samo uz suglasnost crkvenog vrha. Crkva na taj način postaje medijski irelevantna upravo onoliko koliko je i televizija proteklih deset godina bila crkveno relevantna, a bila je jako relevantna. Današnji sporazum slijedi, tvrdi se, iskustvo nekih zemlja članica Europske unije - Italije i Portugala - i drugih koje su na putu da postanu članice - Poljske i Mađarske. Uzeti su dakle primjeri najkatoličkijih zemalja Europe, a među njih spada i Hrvatska, pa je na prvi pogled sve u redu. No, stvari izgledaju malo drukčije ako se zna da su i dosad ostvarena prava Katoličke crkve u Hrvatskoj među najvišim u Europi,
FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI
27. VII. 2000.
Marinko Čulić govori o potpisanom sporazumu između Katoličke crkve
i Hrvatske televizije
"U Zagrebu je danas potpisan sporazum između Hrvatske televizije i
Katoličke crkve koji unaprijed izaziva sporove. Riječ je o
sporazumu kojim televizija jamči da će u neizmijenjenom opsegu
pratiti aktivnosti Crkve, što znači da će Crkva kotirati na
televizijskim ekranima isto onako visoko kao i za vrijeme HDZ-a. Uz
to, urednika crkvenog programa imenovat će direktor televizije
samo uz suglasnost crkvenog vrha. Crkva na taj način postaje
medijski irelevantna upravo onoliko koliko je i televizija
proteklih deset godina bila crkveno relevantna, a bila je jako
relevantna.
Današnji sporazum slijedi, tvrdi se, iskustvo nekih zemlja članica
Europske unije - Italije i Portugala - i drugih koje su na putu da
postanu članice - Poljske i Mađarske. Uzeti su dakle primjeri
najkatoličkijih zemalja Europe, a među njih spada i Hrvatska, pa je
na prvi pogled sve u redu.
No, stvari izgledaju malo drukčije ako se zna da su i dosad
ostvarena prava Katoličke crkve u Hrvatskoj među najvišim u Europi,
i da je to, prema raširenom mišljenju, učinjeno upravo zato da
Hrvatska postane uzor kako će se u drugim zemljama rješavati
pitanje Crkve. Zato je u najmanju ruku smiješno da se takva uzorna
Hrvatska još ugleda i na primjere drugih, kao da u njoj moraju biti
koncentrirani baš svi uzori koji padnu na pamet Kristovom
namjesniku i namjesnicima Kristova namjesnika.
Što je najvažnije, ovim se stvaraju dva potencijalno opasna
presedana. Danas je rečeno da će i drugim vjerskim zajednicama biti
otvorena televizijam, u skladu s njihovom zastupljenošću u
stanovništvu, ali će se to riješiti naknadno, pri čemu nije
objašnjeno po čemu je baš Katolička crkva zaslužila da joj se to
riješi odmah. Drugi presedan je da će ovakvo pozicioniranje
Katoličke crkve na televiziji uz već postojeće suglasje Zagreba i
Vatikana sigurno poslužiti kao paradigma za druge, ponajprije
Sloveniju.
Ondje se još održao duh kritičnosti prema Crkvi, tako da nije
rijetkost da se protiv pretjeranog klerikalizma galami i u
parlamentu, što u Hrvatskoj odavno nije slučaj, ali sve su glasniji
i oni koji baš u Hrvatskoj vide dobar primjer odnosa države i Crkve i
traže da ga se slijedi. Takvima će sigurno odgovarati što su u
Sloveniji odnedavno na vlasti desne stranke, neke i s deklariranim
kršćanskim svjetonazorom.
U samoj Hrvatskoj taj neki ideološki moment nema baš nikakve
važnosti. Ovdje su na vlasti socijalni demokrati i liberali,
otprilike podjednako ravnodušni prema Katoličkoj crkvi, ali toliko
usrdni prema njoj da i neki nezavisni crkveni analitičari ne nalaze
za to drugog objašnjenja osim golog straha od moćne, ali u nekoj
mjeri ipak precijenjene Crkve."
(RFI)