RDW 25.7. RUMUNJSKA 10 G.POSLIJE

NJEMAČKI RADIO - RDW 25. VII. 2000. Već onih dana pobune protiv tiranije, nakon žestokih okršaja i najmanje 1000 poginulih u borbama sa zloglasnom tajnom policijom Securitate i konačno, likvidacijom diktatorskog bračnog para, bilo je jasno, da će baš Ceaucescu ući u povijest kao glavni krivac nevjerojatnog osiromašenja čitave države. Bile su to odluke samog diktatora s teškim posljedicama da premjesti ili raspusti tisuće sela što je dovelo do drastičnog nedostatka hrane i energije. = Dizala bih se u šest ujutro da bi sat vremena imala tople vode. Imali smo dva sata struje ujutro i dva sata uvečer, govori Mihaela Miroiu koja opisuje i kult ličnosti koji je tada vladao: Kada bih uključila radio ili otvorila novine, u njima bi stajao samo Ceaucescu, ništa drugo. 'Genij Karpata', 'Univerzalni genije', 'Neka vrsta svjetovnog božanstva', tako su ga zvali. On je bio jedini tko je bio doista važan. Svi mi ostali, mi smo bili jednaki i zamjenjivi, što znači da nismo bili nitko i ništa. I stalno si imao taj osjećaj da si - ništa. Ti kao osoba uopće nisi bio važan. Danas, deset godina nakon smrti Ceaucescua, Mihaela Miroiu može nesmetano obavljati svoj posao politologa, što si prije deset godina nije mogla ni zamisliti. Ali gospodarski, u njenom se životu malo toga promijenilo: = Ja sam profesorica i voditeljica politološkog seminara, moja plaća je samo 150 dolara mjesečno. A to znači da živim u istom stanu kao za vrijeme Ceaucescua. Nemam auta. Postoje mnoge značajne promjene u mom životu, ali gospodarski nema niti jedne jedine, to je sigurno. Mnogi Rumunji - posebno radnici i starije osobe - smatraju kako im je danas još lošije nego onda. Stariji čovjek koji kupuje na tržnici povrće, uvjeren je kako mu je život postao još teži nego za Ceaucescua. Cijene su bile niže, a danas rastu, a njegova mirovina ih prati tek u sitnim koracima. Ali, da li bi htio da se vrati vrijeme socijalizma? = Ne, ne, ne, ne. No, siromaštvo ostavlja i stvarne posljedice na životni standard. Ne na kraju trpi i zdravstvena zaštita, a Alina Mungiu-Pippidi, bivša liječnica, konstatira da je smrtnost djece u Rumunjskoj najviša u Europi, a nakon što je, na primjer, tuberkuloza gotovo iskorijenjena u sedamdesetima, danas je ponovno opasnost: = Da, opet ima tuberkuloze. Zbog siromaštva. Siromaštvo se stvarno proširilo. Na svim stranama se raspravlja o privrednoj bijedi. Zašto je bruto društveni produkt Rumunjske samo prošle godine pao za čak 20 posto? Zašto, kako navode Ujedinjeni narodi u svojoj studiji o razvoju, polovica rumunjskog stanovništva pati od 'ozbiljnih nestašica'? Jedan od najpoznatijih političkih komentatora zemlje, Silviu Brucan, i jedan od organizatora revolucije 1989. krivi Ceaucescua da je izgradio najstaljinističkiji gospodarski sustav u čitavoj istočnoj Europi. = Možete li zamisliti da seljak koji poželi zaklati svinju za Božić mora za to tražiti dozvolu lokalnog policijskog zapovjednika? Baš takav sustav koji nije dopuštao nikakvu privatnu inicijativu osakatio je zemlju. Za razliku od Poljske, Mađarske ili Češke, Rumunjska se morala upustiti u tržišnu privredu bez menadžera i vodećih službenika koji bi imali potrebne kvalifikacije. = Ne možete izgraditi tržišnu privredu samo s radnicima i seljacima. Trebate poslovne ljude, poduzetnike, trgovce, bankare, drugim riječima, trebate veliku perspektivnu srednju klasu. Rumunjska je sada jedna od najsiromašnijih zemalja Europe. Jedno poduzeće u glavnom gradu pokazuje većinu problema: sa strojevima koji izgledaju kao iz prethistorije, s beznadno previše zaposlenih, tvornice najbolje proizvode samo goleme gubitke. Kada bi se slijedili samo gospodarski kriteriji, sva ta poduzeća bi već davno bila zatvorena ili barem privatizirana. Ali Ion Iliescu koji je nakon pada Ceaucescua šest godina bio predsjednik države, siguran je kako se ljudi ne bi pomirili samo s radikalnim gospodarskim rezovima: = Gospodarska politika koja bi izgubila iz vida i socijalne aspekte i stoga ne bi bila prihvaćena i od stanovništva, nema nikakvih izgleda na uspjeh. Rumunjski ministar vanjskih poslova i bivši predsjednik Vlade, Petre Roman smatra kako se ne može stanovništvo optužiti za propuste Vlade. On se zalagao za privatizaciju i liberalizaciju privrede, ali je otjeran od Iliescua i njegovih sljedbenika. Jer još su na mnogim mjestima bivši korumpirani komunistički partijski dužnosnici koji cijede zadnje snage iz zemlje: = Nisu imali ama baš nikakvih interesa pretvoriti Rumunjsku u normalnu zemlju s normalnim tržištem, s pravednom konkurencijom i slobodnom utakmicom. Iz države su uzimali ono posljednje što je ostalo. Jer ne samo komunistički dužnosnici, nego se i svemoćna bivša tajna policija - Securitate - utopila među masom nakon nestanka diktatora. Silviu Brucan objašnjava: = Securitate je bila neriješen problem Ceausescuova režima i on je to ostao do danas. Securitateu se nikada nije sudilo, nije nikada osuđena i prokleta, nikada! Nikada! Ali još djeluju, kao političari, privrednici, javni djelatnici. Mnogi su bili njezini doušnici, a svi pokušaji kako bi se razotkrili ti ljudi i gdje su sada - su propali. Tako je i prijedlog zakona o bivšoj tajnoj službi prvo bio beznadno razvodnjen, a onda ga je zaustavio sam rumunjski parlament. = Većina zastupnika i senatora gornjeg doma bila je protiv takvog zakona. A to već govori sve o njihovoj prošlosti. A nesposobna obračunati s vlastitom prošlošću, Rumunjska stoji i pred neizvjesnom budućnošću. Gospodarski potencijal pada, a za to se vrijeme državni dugovi penju nebu pod oblake. Jedina nada koju Rumunji dugoročno još imaju jest pristup Rumunjske u Europsku uniju. No Ilie Serbenescu, izdavač vodećeg gospodarskog časopisa u Rumunjskoj potpuno je uvjeren da do toga neće doći - nikada. Ali baš nikada. O svom pesimističnom stavu kaže: = Ne, nego to je realističan stav. Žao mi je. Ne mislim da će Rumunjska udovoljiti minimalnim zahtjevima Europske unije. I ne vjerujem da će EU biti spreman spustiti prag svojih zahtjeva da bi prihvatio Rumunjsku. A to je znak obeshrabrenja koji je zahvatio mnoga područja rumunjskog društva, kada je i vodeći gospodarski komentator uvjeren da je zemlja osuđena da bude žrtva vlastite političke kulture, njezine prošlosti, pa čak i njezina geografskog položaja. Kao dio Balkana, smatra Serbenescu, Rumunjska je predodređena - baš kao i većina drugih zemalja poluotoka - živjeti u manjem blagostanju i trpjeti pod nestabilnijim političkim uvjetima nego njezini zapadni susjedi. = Moramo biti realistični i prihvatiti stanje. Mi smo gdje jesmo i ne možemo se maknuti s mjesta gdje živimo. Možda bi položaj na Atlantiku bio bolji nego na Crnom moru. Ali Bog nam je dao da budemo ovdje, i to ne možemo promijeniti. Ali je važno biti realističan. Deset godina nakon pada željeznoga zastora Rumunji imaju slobode koje pod Ceaucescuom nisu imali. Mogu izražavati vlastito mišljenje, mogu birati i svugdje putovati. Ali mnogi od njih se osjećaju kao zatočenici ničije zemlje između kapitalizma i komunizma. (RDW)