FR-YU-DE-IT-krize-Vlada-Diplomacija-Izbori FR-LE MONDE 26.7.PUČ U SR JUGOSLAVIJI FRANCUSKALE MONDE26. VII. 2000.Miloševićev 'ustavni puč' izaziva novu krizu u Jugoslaviji"Nakon Hrvatske, Bosne i Kosova, započela je nova kriza na
području koje je preostalo od Jugoslavije: kriza u Crnoj Gori. Kao i u prethodnima, zapadni čelnici vide da opasnost raste, ali ne mogu pronaći odgovor na zadnji izazov beogradskog recidivista, Slobodana Miloševića.Jugoslavenski je parlament u ponedjeljak 24. srpnja dovršio reformu ustava čiji je jedini cilj da omogući predsjedniku da ostane na vlasti i nakon završetka mandata 2001. Novim se izbornim zakonom koji je prihvaćen u ponedjeljak, uvodi izbor saveznog predsjednika na izravnim općim izborima; njime se također znatno smanjuje utjecaj Crne Gore koja zajedno s drugom konstitutivnom republikom, Srbijom, čini jugoslavensku federaciju. Slobodan Milošević će tako moći sudjelovati na izborima za još jedan četvorogodišnji mandat koji se jednom može obnoviti. Još samo treba odlučiti o nadnevku predsjedničkih izbora koji bi se mogli provesti istodobno s parlamentarnim izborima koji se trebaju održati u jesen. Kada je riječ o Crnoj Gori, koja je do sada imala razmjerno
FRANCUSKA
LE MONDE
26. VII. 2000.
Miloševićev 'ustavni puč' izaziva novu krizu u Jugoslaviji
"Nakon Hrvatske, Bosne i Kosova, započela je nova kriza na području
koje je preostalo od Jugoslavije: kriza u Crnoj Gori. Kao i u
prethodnima, zapadni čelnici vide da opasnost raste, ali ne mogu
pronaći odgovor na zadnji izazov beogradskog recidivista,
Slobodana Miloševića.
Jugoslavenski je parlament u ponedjeljak 24. srpnja dovršio
reformu ustava čiji je jedini cilj da omogući predsjedniku da
ostane na vlasti i nakon završetka mandata 2001. Novim se izbornim
zakonom koji je prihvaćen u ponedjeljak, uvodi izbor saveznog
predsjednika na izravnim općim izborima; njime se također znatno
smanjuje utjecaj Crne Gore koja zajedno s drugom konstitutivnom
republikom, Srbijom, čini jugoslavensku federaciju. Slobodan
Milošević će tako moći sudjelovati na izborima za još jedan
četvorogodišnji mandat koji se jednom može obnoviti. Još samo treba
odlučiti o nadnevku predsjedničkih izbora koji bi se mogli provesti
istodobno s parlamentarnim izborima koji se trebaju održati u
jesen. Kada je riječ o Crnoj Gori, koja je do sada imala razmjerno
velik broj zastupnika u gornjem domu saveznog parlamenta - vijeću
republika - ona će sada biti zastupljena razmjerno broju
stanovnika. Ima ih tek 650 tisuća, dok Srbija ima sedam milijuna.
Reformu su odbacili crnogorski zastupnici, nazvavši je 'ustavnim
pučem' i ne želeći sudjelovati u glasovanju. Premda se čini kako je
crnogorski predsjednik Milo Đukanović koji uživa potporu Zapada,
do sada izbjegavao, koliko je to bilo moguće, da dolijeva ulje na
vatru, ova zadnja smicalica Slobodana Miloševića dotjerala ga je
pred zid. Ona još više potiče njegove pristaše u traženju
neovisnosti. Odluka Crne Gore o provedbi referenduma o tom pitanju
mogla bi još jednom izazvati eksploziju: jugoslavenska savezna
vojska i ono malo Miloševićevih pristaša u malenoj republici, već
odavno daju do znanja da će uzvratiti oružjem.
Zbog tih je napetih prilika crnogorski predsjednik u utorak 25.
srpnja žurno pozvan u Berlin i u Pariz, gdje bi trebao razgovarati s
njemačkim i s francuskim ministrom vanjskih poslova. Ovi potonji
zacijelo će mu preporučiti, kao što su učinili i čelnici
industrijski najrazvijenijih zemalja u Okinavi koncem prošlog
tjedna, da ne nasjedne na provokacije. 'Opetujemo našu potporu
demokratski izabranim crnogorskim vlastima i usrdno tražimo od
njih da pokažu suzdržanost', kaže se u priopćenju G8. Njegovi
čelnici u tekstu također kažu da su 'duboko zabrinuti zbog pobuda i
mogućih posljedica promjene jugoslavenskog ustava'. Pozivaju
vladu u Beogradu da se 'suzdrži od bilo kakvog djelovanja koje bi
moglo dovesti do novog širenja nasilja' (kao da nasilje već nije
primijenjeno); napokon, traže od srbijanske oporbe da 'omogući
miran i demokratski razvoj Savezne Republike Jugoslavije'.
To je lako reći. Taj niz preporuka podsjeća na pobožne zavjete koje
su već u brojnim prigodama iznosile velike sile koje očito ne znaju
kako svladati Slobodana Miloševića. Nakon sastanka G8, francuski i
njemački čelnici izrazili su zadovoljstvo zbog činjenice koju
smatraju uspjehom: ruski je predsjednik Vladimir Putin supotpisao
tekst, što, prema njihovu mišljenju, pokazuje da Slobodan
Milošević više ne može računati na potporu Moskve. Još treba
vidjeti što će biti od te ruske solidarnosti, ako opet bude trebalo
primijeniti drugačiju politiku prema jugoslavenskom
Predsjedniku: prijetnju.
Pozivi na suzdržanost upravljeni svim stranama, mogli bi zapravo
biti nedovoljni za sprječavanje krize, kao i poziv srbijanskoj
oporbi da 'pomogne demokratskom razvoju' u zemlji u kojoj postojeća
vlast prezire sva demokratska pravila. U utorak 25. srpnja trebaju
se okupiti različite oporbene struje, kako bi pokušale izraditi
strategiju. One su podijeljene: neki žele bojkotirati sve izbore u
jesen, a drugi drže da bi to značilo ići na ruku Miloševiću.
Iste sumnje dijele Zapad u svezi sa sankcijama prema Srbiji. Je li
bolje ublažiti ih i ukinuti (kao što misle Europljani), ili pak
pojačati ih (čemu su skloniji Amerikanci)? Nitko ne zna. Njemački
kancelar Gerhard Schroeder i Talijan Giuliano D'Amato izjavili su
da neće priznati Miloševićevu sljedeću pobjedu na izborima. Kako će
to utjecati na sadašnje prilike, kada je jugoslavenski Predsjednik
već protjeran iz međunarodne zajednice, budući da ga je optužio
Međunarodni sud u Den Haagu?
Glasine koje su se čule prije dva tjedna, kako Zapad tobože
razmišlja o tome da se oslobodi Miloševića tako što će mu u zamjenu
za odlazak s vlasti osigurati mirnu mirovinu, možda odražava nečija
razmišljanja u traženju zamjene za nedjelotvornu politiku. U
Washingtonu i u Parizu odlučno poriču da je slična zamisao ikada
mogla pasti na pamet bilo kojem političkom dužnosniku. Ništa
uostalom ne govori u prilog tomu da bi prvi čovjek u Beogradu
prihvatio takvu nagodbu koja mu se, dakle, neće ponuditi", piše
Claire Trean.