RFI 25. VII. TISAK

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 25. VIII. 2000. Iz tiska U današnjem francuskom tisku nalazimo samo kratki osvrt na promjenu ustavnog Zakona u Jugoslaviji. Nalazimo ga u 'Liberationu': 'Savezna skupština usvojila je bez iznenađenja izmjene izbornoga zakona na prijedlog Vlade, čime je omogućeno održavanje Slobodana Miloševića na čelu Jugoslavije. Zakon uvodi opće pravo glasa i dopušta Miloševiću novi četverogodišnji mandat s mogućnošću obnavljanja.' U prilog pretpostavci da su svi stručnjaci za Balkan francuskog tiska otišli na ljetovanje, govori 'Liberationov' propust da naglasi kako novost nije u općem pravu glasa koji je na snazi od 1945. već u tome što će umjesto skupštine predsjednika ubuduće birati izravno građani. Tisak je, zauzvrat, pun analiza, izvještaja i osvrta na bliskoistočne mirovne pregovore u Camp Davidu, iako je glavna vijest da za sada nema ništa nova. Novost, iako nevažnu za pregovore, prenosi 'Liberation' - izjavu jednog mudžahedina iz redova Hamasa koji kaže: Ne možemo više ništa protiv Izraela jer je tako naredio službeni Damask. O pregovorima 'Le Monde' naslovljava 'Clinton se vratio, summit u Camp Davidu ušao u završnu fazu'. 'Le Figaro' također naglašava neizbježnost dogovora naslovom 'Sporazum o Jeruzalemu ili ništa', dok 'Liberation' pregovore uspoređuje s utrkom sa zaprekama i u podnaslov stavlja, pozivajući se na izraelske izvore, da bi se stanje pregovora trebalo razjasniti do sutra. O suptilnosti i domišljatosti američkog pristupa kompleksnim pitanjima ponovno je najrječitija u obilju riječi bila slika, točnije Williamova karikatura u 'Liberationu'. Za stolom sjede Clinton, Barak i Arafat. Pred Clintonom je torta. Clinton se sprema presjeći tortu na pola i kaže: Zamislite na trenutak da je ova torta Jeruzalem. Na to Barak i Arafat zaprepašteni padaju u nesvijest. Kada smo kod karikatura, spomenimo i Panchovu ilustraciju 'Le Mondeova' članka o sastanku skupine G-8 u Japanu. Pred bogatašem koji se vraća sa summita sjedi prosjak i pruža lončić tražeći milostinju. Bogataš mu kaže: U duhu Okinave bogati su odlučili dokinuti siromaštvo. A prosjak pita: Kako? Harakirijem?(...) A o čemu za to vrijeme razmišlja Europa doznajemo u 'Le Figarou' koji objavljuje intervju s talijanskim predsjednikom Carlom Azegliom Ciampijem. On smatra da je Europa u ključnom trenutku svoje povijesti jer treba jasno ograničiti ovlasti i odgovornosti vlastitih institucija koje se trebaju pripremiti za proširenje Unije prema Istoku. Kao osnovnu i polaznu pretpostavku Ciampi uzima kulturno jedinstvo Kontinenta, jedinstvo koje se odražava u zajedničkim načelima. Na pitanje zašto želi uvesti među osnovna načela i poštivanje prava manjina i borbu protiv ksenofobije, talijanski Predsjednik odgovara da bi takva povelja služila kao štit protiv toga rizika svojstvenoga višenacionalnim društvima kakvim postaje i Italija. Ne treba zaboraviti povijesne lekcije, ističe Ciampi. Snaga Rimskoga Carstva bila je u tome što je za građane, pa čak i imperatore, primalo pridošlice iz drugih dijelova Europe, pa čak i Azije. Odbijajući da se izjasni o pitanju europske federacije, Ciampi ističe da osobno vjeruje u tzv. pojačanu suradnju kojom neke zemlje, koje žele ići dalje od najmanjeg zajedničkog nazivnika, to mogu učiniti bez zabrane drugima da im se priključe. Kao primjer pojačane suradnje navodi europsku obranu i ističe da je to tek početak. Njegova vizija Europe u koncentričnim krugovima svodi se na usporedbu s lučkim pristaništem - neki brodovi su u luci, a drugi u blizini ili izvan luke, ali u slučaju oluje mogu ući u luku i potražiti bolju zaštitu. Nakon ovakve idile ostaje samo da mornarima poželimo - mirno more. (RFI)