CH-YU-US-obnova-Vlada-Oružani sukobi-Graditeljstvo ŠV-LE TEMPS 25.7.O MILOŠEVIĆU I SRBIJI ŠVICARSKALE TEMPS25. VII. 2000.Obnova: hvala Miloševiću, 'vizionaru'!U današnjem broju list donosi drugi u nizu napisa o Saveznoj Republici
Jugoslaviji, godinu dana nakon NATO-ova bombardiranja, autora Jeana-Arnaulta Derensa: "Novu autocestu Beograd-Pančevo uz veliku je svečanost 11. srpnja pustio u promet predsjednik Republike Srbije Milan Milutinović. Nova žila kucavica s četiri prometna traka, duga trideset kilometara, koliko dijeli ova dva grada, zadovoljava sva mjerila kakva vrijede za autoceste posvuda u Europi, a radovi koji su obavljeni za nepunih šest mjeseci, uklapaju se u program obnove Srbije. No treba reći: prije NATO-ova bombardiranja, nije ni bilo prave autoceste između Beograda i Pančeva, samo loša državna cesta.Srbija dakle dobiva prometnu infrastrukturu koja je bolja i suvremenija od nekadašnje. Mostovi u Novom Sadu, prijestolnici Vojvodine, koje je uništilo zapadno zrakoplovstvo, opet prekoračuju Dunav, a za nekoliko su mjeseci obnovljeni svi mostovi na autocesti od Beograda do Niša, dugoj gotovo trista kilometara. Za godinu dana dovršeno je 179 zahvata na obnovi. Srđan Mikulović,
ŠVICARSKA
LE TEMPS
25. VII. 2000.
Obnova: hvala Miloševiću, 'vizionaru'!
U današnjem broju list donosi drugi u nizu napisa o Saveznoj
Republici Jugoslaviji, godinu dana nakon NATO-ova bombardiranja,
autora Jeana-Arnaulta Derensa: "Novu autocestu Beograd-Pančevo uz
veliku je svečanost 11. srpnja pustio u promet predsjednik
Republike Srbije Milan Milutinović. Nova žila kucavica s četiri
prometna traka, duga trideset kilometara, koliko dijeli ova dva
grada, zadovoljava sva mjerila kakva vrijede za autoceste posvuda u
Europi, a radovi koji su obavljeni za nepunih šest mjeseci,
uklapaju se u program obnove Srbije. No treba reći: prije NATO-ova
bombardiranja, nije ni bilo prave autoceste između Beograda i
Pančeva, samo loša državna cesta.
Srbija dakle dobiva prometnu infrastrukturu koja je bolja i
suvremenija od nekadašnje. Mostovi u Novom Sadu, prijestolnici
Vojvodine, koje je uništilo zapadno zrakoplovstvo, opet
prekoračuju Dunav, a za nekoliko su mjeseci obnovljeni svi mostovi
na autocesti od Beograda do Niša, dugoj gotovo trista kilometara.
Za godinu dana dovršeno je 179 zahvata na obnovi. Srđan Mikulović,
vlasnik malog privatnog poduzeća za javne radove, odlučno tvrdi:
'Radi se prema pravilima struke, rabe se kvalitetni materijali, a
poduzeća koja sudjeluju u izgradnji normalno plaćaju svoje
radnike, a i same redovito dobivaju novac od države'. Premda
satnica nije velika, golemo gradilište kakvo je postala Srbija,
osigurava radna mjesta koja su dobrodošlo iznenađenje za puk koji
već deset godina trpi od velike nezaposlenosti. Govori se o 130
tisuća radnih mjesta koja su izravno povezana s obnovom, premda se i
vojska latila posla.
Nakon završetka bombardiranja, vlada je preuzela odgovornost za
golemi 'program obnove i razvitka', tvrdeći da Srbiji ne treba
pomoć Zapada. Oporba je tada bila jako sumnjičava, zastupajući
mišljenje da samo proširenje na Srbiju Pakta o stabilnosti u
jugoistočnoj Europi, može izvući zemlju iz propasti i katastrofe.
Devet mjeseci kasnije, u ožujku 2000., direktor Uprave za obnovu i
razvitak Milutin Mrkonjić, izjavio je za tisak: 'Predsjednik
Milošević je vizionar, branitelj slobode i umjereni političar!'
No nema odgovora na važno pitanje: s kojim novcem Srbija financira
obnovu? Među najvećim privatnim donatorima je poduzeće braće
Karić, najveći trust u Srbiji koji vodi obitelj podrijetlom s
Kosova, čija je povezanost s mafijom dokazana. Braća Karići dali su
trista milijuna dinara (više od 750 tisuća franaka), a nogometni
klub Partizan iz Beograda dao je 2,5 milijuna njemačkih maraka.
(...)
Milutin Mrkonjić okupio je u nekoliko navrata izaslanike
'prijateljskih zemalja' koje također pomažu u obnovi: Bjelorusije,
Ukrajine, Rusije, Cipra, Grčke i Kine. Čini se da je ova potonja
danas glavni financijaš obnove u Srbiji, premda kinesko
veleposlanstvo, i samo razoreno u bombardiranju, još nije
obnovljeno. Prvi tajnik veleposlanstva La Man Chang, rado pokazuje
novinarima zgradu koja je uništena za NATO-ove 'agresije', ali ne
želi potvrditi nikakve brojke. 'Prije dvadeset godina, Albanija,
tada najsiromašnija zemlja u Europi, prekinula je veze s Kinom.
Igrom sudbine, sada je red na Srbiji da bude zadnja saveznica
Pekinga', s podsmijehom zaključuje oporbeni novinar."