DE-MK-YU-GR-VLADA-Organizacije/savezi-Vlada-Politika RDW 23.7. STABILIZACIJSKI SPORAZUM NJEMAČKI RADIO - RDW23. VII. 2000.Koordinator Pakta stabilnosti, Bodo Hombach, ovoga je tjedna boravio u Bugarskoj, gdje je posjetio i gradilište
mosta preko Dunava. Taj most na granici između Rumunjske i Bugarske jedan je od najvećih projekata Pakta. Hombach je tom prigodom izrazio zadovoljstvo zbog početka provedbe konkretnih projekata, ali pokazatelje uspješnosti Pakta on vidi i u nečemu posve drugom:= Ima ljudi koji kažu: Što će nam zajednička strategija za jugoistočnu Europu? Takvi glasovi postoje i stoga je zadaća Pakta njegovati i podržavati regionalnu suradnju. Dosadašnja bilateralnost svodila se na to da svaka zemlja u jugoistočnoj Europi ima svog 'velikog brata' negdje vani, a svaka zemlja zapadne Europe ili skupine G-8 ima svog ljubimca u jugoistočnoj Europi. To je često uzrokovalo ratove i sukobe. Prevladavanje te bilateralnosti temeljni je uspjeh Stabilizacijskog sporazuma.Hombachovo zadovoljstvo provedbom Pakta stabilnosti ne dijele svi. Kritike se uglavnom čuju iz jugoistočne Europe, a većinom se odnose na brzinu provedbe kao i na izbor projekata. Jer te države nestrpljivo očekuju prve vidljive rezultate, koji će pomoći njihovu bržem razvoju. Jedna od tih kritički raspoloženih zemalja
NJEMAČKI RADIO - RDW
23. VII. 2000.
Koordinator Pakta stabilnosti, Bodo Hombach, ovoga je tjedna
boravio u Bugarskoj, gdje je posjetio i gradilište mosta preko
Dunava. Taj most na granici između Rumunjske i Bugarske jedan je od
najvećih projekata Pakta. Hombach je tom prigodom izrazio
zadovoljstvo zbog početka provedbe konkretnih projekata, ali
pokazatelje uspješnosti Pakta on vidi i u nečemu posve drugom:
= Ima ljudi koji kažu: Što će nam zajednička strategija za
jugoistočnu Europu? Takvi glasovi postoje i stoga je zadaća Pakta
njegovati i podržavati regionalnu suradnju. Dosadašnja
bilateralnost svodila se na to da svaka zemlja u jugoistočnoj
Europi ima svog 'velikog brata' negdje vani, a svaka zemlja zapadne
Europe ili skupine G-8 ima svog ljubimca u jugoistočnoj Europi. To
je često uzrokovalo ratove i sukobe. Prevladavanje te
bilateralnosti temeljni je uspjeh Stabilizacijskog sporazuma.
Hombachovo zadovoljstvo provedbom Pakta stabilnosti ne dijele svi.
Kritike se uglavnom čuju iz jugoistočne Europe, a većinom se odnose
na brzinu provedbe kao i na izbor projekata. Jer te države
nestrpljivo očekuju prve vidljive rezultate, koji će pomoći
njihovu bržem razvoju. Jedna od tih kritički raspoloženih zemalja
je i Makedonija. Naš suradnik iz Skoplja Aleksandar Čomovski
analizirao je dostignuća Stabilizacijskog sporazuma u toj zemlji:
"Balkan proizvodi više povijesnih događaja nego ih može podnijeti,
kaže bivši makedonski predsjednik Kiro Gligorov, ujedno jedan od
najiskusnijih i najstarijih političara regije. Njegova dijagnoza
proteklog desetljeća, obilježenog s čak četiri rata na tom
području, potvrđuje nužnost terapije koju nudi Europska unija -
uspostavljanje međudržavne suradnje zemalja te regije i
podupiranje njihove integracije u Europu. Tako barem Makedonija
shvaća Pakt stabilnosti za jugoistočnu Europu, od kojeg se
istodobno očekuje pomoć u oživljavanju makedonskog gospodarstva.
No ideja Pakta ne sastoji se samo u pružanju financijske pomoći. Za
makedonsko je gospodarstvo prvenstveno važan dolazak stranog
kapitala, kako bi se modernizirala zastarjela tehnologija,
otvorila nova radna mjesta i osigurala razmjena znanja. Makedonija
se ambiciozno primila posla.
Uglavnom se radilo o zajedničkim projektima sa susjednim zemljama
koji se odnose na izgradnju infrastrukture - dakle na gradnju
prometnica, opskrbu energijom i ekologiju. Tako je, primjerice,
skrb o nacionalnom parku Prespansko jezero, koje se nalazi na samoj
granici između Makedonije, Grčke i Albanije, pridonijela jačanju
susjedskih odnosa. Jedna od najvažnijih zadaća je i izgradnja
makedonsko-jugoslavenskog graničnog prijelaza Blaće, koje je kao
čvorište međunarodne razmjene s Kosovom u sadašnjem stanju
jednostavno preopterećeno. Izbor i brz znak za početak provedbe
takozvanih 'quick projekata', pobudili su nadu u skoro
ostvarivanje većine ciljeva Stabilizacijskog sporazuma.
Za dio političke i gospodarske elite u Skoplju ostvarenje projekata
za koje je Makedonija dobila kredit od 170 milijuna maraka ne odvija
se zadovoljavajućom brzinom. Jer, kako se ističe, osim ceste
Priština - Skoplje i nekoliko pograničnih prijelaza za sada gotovo
svi veliki projekti postoje samo na papiru.
Bilansu jednogodišnjega postojanja Pakta stabilnosti u razgovoru s
našom suradnicom Bettinom Burkart sveo je i bivši makedonski
ministar vanjskih poslova, a sada sveučilišni profesor Ljubomir
Frckoski. Prema njegovu mišljenju, postoji pozitivna i negativna
bilansa godine dana postojanja Pakta stabilnosti. Pozitivno je za
prof. Frckoskog prije svega to što je međunarodna zajednica sada
tako intenzivno angažirana na jugoistoku Europe da se vrlo teško
može povući. S druge strane, i čitava ta regija čvrsto je odlučna u
davanju potpore Stabilizacijskom sporazumu. Osim toga, svakome je
sada definitivno jasno da za jugoistočnu Europu nema druge
alternative.
O negativnom facitu jednogodišnjeg razdoblja prof. Frckoski kaže:
'Negativne teme su da je Milošević preživio i, što je još važnije,
da je propala ideja o multietničkom Kosovu. I uopće, pitanje
višenacionalnosti danas je zanemareno.'
Prema mišljenju bivšeg makedonskog ministra vanjskih poslova,
moralo bi doći do promjena u načinu podjele novca iz međunarodnih
izvora: 'Postoji koncept, koji pogrešno polazi od toga da bi novac
trebao dotjecati u takozvane 'civil society', odnosno civilne
organizacije, ili neposredno u međunarodne agencije, koje onda
rukovode samim izvršenjem projekata. No, novac bi se prvenstveno
trebao ulagati u izgradnju države. Europska unija morat će se
baviti pojedinim državama jer one imaju glavnu ulogu, njih se mora
izgraditi i oblikovati u prave partnere. Izgradnja djelotvornog
državnog aparata najjeftiniji je način pomoći regiji.'
Jer, kako objašnjava prof. Frckoski, uzaludno je ulagati novac u
korumpirane države, budući da u njima nastaju čak i korumpirane
nevladine organizacije. On je nadalje prigovorio da se često pri
donošenju odluka o projektima u prvom redu ne vodi računa o njihovom
mogućem doprinosu u uspostavi stabilnosti u jugoistočnoj Europi,
već o interesima pojedinih država-članica Europske unije. Kao
primjer je naveo izgradnju prometnog koridora Deset, koji bi trebao
povezati Grčku sa srednjom Europom. Zbog političkih pritisaka iz
Atene, cesta koja je trebala prolaziti kroz Albaniju, Makedoniju,
Bugarsku i Tursku sada bi trebala biti premještena na sjever Grčke.
A ta je zemlja, naglašava prof. Frckoski, bez sumnje stabilna i
stoga ne treba pomoć Pakta stabilnosti.
On ističe da Makedonija s Grčkom, nakon višegodišnjih problema,
sada napokon ima jako dobre odnose, i u tome vidi razlog što se Vlada
u Skoplju nije mogla uspješno usprotiviti zahtjevima iz Atene.
Prof. Frckoski osvrće se i na još jedan gospodarski problem, u kojem
posredničku ulogu igraju i grčki susjedi: 'Mi nemamo problema s
grčkim kapitalom, ali imamo problema kada taj kapital potječe iz
Rusije, Srbije ili sa Cipra, a kroz Grčku samo prolazi kroz prividno
osnovane tvrtke, kako bi mogao biti uložen u Makedoniji. Mi želimo
zadržati našu nisku stopu kriminala i ne želimo pranje novca u našoj
zemlji. Grčki kapital je u redu, ali ovaj drugi kapital ne. Upravo
zbog intenziteta angažmana Atene u ovoj regiji, za nas je važno da
se Grčka ne koristi kao usputna stanica u pranju novca.'"
(RDW)